Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Sava centar, Beograd, 23. I 2011.
S ulaznicama 2.300-2.900 d. po zavejanoj nedeljnoj večeri u Sava centru okupilo se do 3000 posetilaca, donekle mladih ali bogato izvezenih gospođama kojima je La Kesovia očito (bila) modna ikona (hrv.: itkona). Obična publika u više navrata je aplauzom kao kurblom pokušavala da pokrene program, dok se nisu ispunila protokolarna sedišta i poznati (hrv.: celebovi) zasitili blicanja. Lako-klasičarski orkestarski uvod nagovestio je damu vrednu čekanja (hrv: četkanja), a ona se ukazala uščuvana kao da je UNICEF-ova, balski elegantna, uvek s talasom u frizuri. Ovacije su pratile početnu Prijatelji… – kojom Tereza često otvara sopstvene koncerte – i vraćale se u više navrata. Već u toj numeri zvezda je podsetila na neke od svojih specifičnih prednosti: vokalizu od akademskog muzičkog obrazovanja, te pevanje (i) na francuskom, od opšte kulture; perspektiva unazad u SFRJ, kad je estrada bila umetnosti bliža taman koliko je Džej Bi Tito veći od Miloševića i Tuđmana zajedno.
Ne gubeći na delotvornosti svoje dobro poznate afektacije, Tereza se u narednih otprilike pola sata nije ustezala od „novijeg“ materijala – iz gotovo četvrt veka međuvremena/odsustva odavde – ali zlatnu nit koncerta držali su njeni najveći hitovi iz 70-ih, sad noseći i dodatna tumačenja, kao Zaboravi, ako možeš (nema veze s Bregovićem), Stare ljubavi s tango-natruhama (tango, srp.: vrsta gaća), Sve se vraća, sve se plaća, i malo mlađa Poslednja i prva ljubavi. Ako se na Balkanu negativne utopije redovno isplate, huda sudbina ponešto udeli i nostalgiji – ne samo njenim primarnim vrstama (prema bližnjima, zavičaju, mladosti, ljubavima…), nego i apatridskoj – prema nestaloj otadžbini. No, Tamo daleko nije jedina morska pesma koja prija srpskom uhu, pa su jednako oduševljenje žnjele i Sunčane fontane i sve krnjevalsko. Jer, Terezini glavni aduti su punokrvni mediteranski šlageri, prvoklasni festivalski pop svog vremena, a ona to nosi glasom ovlaš zagrebanim godinama, i davno patentiranom dramatikom dostojnom profesionalne glumice. Povećala je udeo rečitativa i šapata, što naglašava dinamiku njenog burnog alta, kao u Kad se jednom vratiš ti i gotovo akapela (ovde autorisanu) Ko mi je kriv.
Kao i Jugoslavija, i njene državice–naslednice imaju puno o republici da uče od Dubrovačke, a „lansirnu rampu“ ovog programa Tere je vešto iz zagrebačkog sedišta prebacila u svoj rodni The Grad. Prethodnoj renesansi srpskog graditeljstva (politički nekorektno: ratne mašinerije) jedra je punio tzv. bankar a ne ortoped, no srećom nije napravljen stariji & lepši Dubrovnik, pa su se njegove zidine ukazale kad dođe trenutak da se zvezda presvuče. Muzika, kažu, ne zna za granice; tako Terezu kod nas ne prati npr. Camerata Ragusa nego Camerata Serbica, a pod palicom Dželaludina Đele Jusića (r. ‘39), osnivača/vođe izuzetnih Dubrovačkih trubadura 60-ih.
Camerata Serbica je takoreći super-orkestar Srbije, oko 45 članova pod upravom flautiste Ljubiše Jovanovića, i s naglaskom na praćenju velikih zvezda umetničke muzike. Za ovu priliku dopunio ga je Terezin mali sastav: upravo ritmička podloga i sredozemni ukrasi tog seksteta davali su pravi gušt uglađenim gudačkim prelivima Camerate. Te tako pod odsjajem Revelina Serbica odsvira Đelove …kantune k’o da ništa nije bilo/sve beše (be)smisleno. Ironija sudbine, šta li, tek diva se vrati tutto premontirana i produži pesmama kojima dominira njena romantizovana ženstvenost, za razliku od (manipulativne) seksualnosti mlađih koleginica. Povremeno ubacujući po koju francusku uspješnicu, Tereza je forcu dala od Sviraj mi, sviraj i Mladosti, moja lijepa radosti, a onda Larinom pjesmom (‘66) udarila u tanke žice balalajke i debele slojeve (o)sećanja; odličan prepev M. Žarovog evergrin-bisera iz D. Linovog klasičnog filma Dr Živago zamaglio je mnoge poglede, a refren hujao kroz dvoranu ženskim glasovima.
Kao i prethodne večeri u Novom Sadu, poverovali smo joj da je umorne noge izula tek kad je jednu promolila van skuta, a gospar Đelo je u jednokleku pomogao da se vrati na visoke pete. Kroz melodramu se međutim olako stigne i do kiča: dotle na rečima škrta Tereza odjednom je tiradom dokusurila drugi sat programa, čitajući ko je sve tu, pozdravlja je itd. i sl. Za koncert pod pokroviteljstvom veleposlanstva Hrvatske nikakvo čudo da dođu ipak i slovenački ambasador (podarila mu malo popevke), i crnogorski (takođe šaljivo i blagonaklono najavljen), pa litija ovdašnjih estradnih kolega raznih naraštaja/stilova, dok je Tereza na stojeće ovacije pozvala u čast Đorđu Marjanoviću, kome će malo kasnije posvetiti i masovni refren svog nezaboravnog Nono (gde je došlo i do italijanskog). Ipak, kad je najavila Slavicu Đukić-Dejanović u masovni aplauz se kao u stara dobra vremena umešao i jasan huk negodovanja, a zvezda večeri pomenula je i prisustvo „bivše gospođe ministarke“ D. Drašković.
Tu je Tereza već prestajala da kontroliše patetiku, upustivši se u samozapitani geopolitički monolog tipa „Šta nam je sve to trebalo?“ s ujediniteljskim zaključcima dostojnim Ljudevita Gaja (zbog čega upravo trpi paljbu kod kuće… za razliku od paljbe ovde). Izvikivanje naslova iz publike nije donelo biseve nego je pevačica ostala na pozornici i razvlačila i preludirala Sva su moja proljeća u meni (pobeda ‘78. na „Beogradskom proleću“), donekle umanjivši utisak ova 2ipo sata. Pri izlasku u nemilu stvarnost, bilo je očigledno kako izraz Stara Srbija poprima drugo otelotvorenje. I, prvi put posle koncerta u SC, primetio sam višak taksija koje nije imao ko da plati.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve