Ako se predsednik budi uz Severinu, a ministri ležu sa Slavicom i Sekom, ostaloj publici preostaje jedino da se priseti kako je ukus karakter, a karakter sudbina i proveri ima li šta bolje na play listama drugih aktera na političkoj sceni
Razmenjivanje nežnosti između Borisa Tadića i Severine ne prestaje na stranicama medija, što samo govori da se srpskom predsedniku nije omaklo kada je rekao da se budi uz njenu muziku, niti da je komšijska heroina olako shvatila ovu neočekivanu pohvalu. Obećani CD i DVD Tridesete uživo, na kojima su zabeleženi delovi njenog prošlogodišnjeg nastupa u Beogradu, već je verovatno stigao na adresu kabineta na Andrićevom vencu, jer je to Severina čvrsto obećala Tadiću kada su se nedavno upoznali na svečanom prijemu koji je organizovao predsednik Hrvatske Ivo Josipović, tim pre što je na njima zabeležena njegova omiljena pesma Šta me sad pitaš šta mi je koju je, gle slučajnosti, Seve prvi put otpevala u Areni nakon duge pauze. Tadić je tokom tog kratkog susreta otkrio kako zna da je ovaj srceparajući šlageraj razočarane žene napisala sama Severina, što se baš ne bi moglo reći za avangardnog kompozitora koji se nalazi na čelu Hrvatske Josipovića, čija se Igra staklenih perli nalazi na programu dvadesetak svetskih pijanista, dok njegovu Sambu da cameru izvode brojni gudački orkestri. A ako se prvi čovek države ne libi da prizna da ga duboko pogađaju Severinini stihovi o „lopovima nečije mladosti“, ljudima koji su „ordenje na reverima“ i „znakovima pokraj puta“, zašto bi onda članovi vlade koji poslušno sprovode predsedničke želje skrivali da đipaju uz treš narodnjake zvezda „Granda“.
LEKOVI ZA GREHOVE: Tako je potpredsednik Vlade i ministar za nauku koji je zadužen da zemlju vodi u Evropu, Božidar Đelić, hrabro priznao na „Pinku“ da obožava Seku i Slavicu i pesme koje one izvode jer „imaju odlične glasove i energiju koju publika jako voli“. Onima koji nisu zabasali na ovaj kanal bilo je jasno da ovaj diplomac Harvarda misli na Svetlanu Aleksić, školovanu frizerku, nekoć pevaljku švajcarskih bircuza i pobednicu „Moravskih bisera“, i Slavicu Ćukteraš, koju su proslavili tabloidi višednevnim naklapanjem o tome da li je na nekom takmičenju kada je izvodila svoj hit Manastir („S tobom sam probala sve i stid i grehove/sad evo pijem lekove… /stazama duge, idem u manastir“) nosila ispod haljinice ukrašene paunovim perjem gaćice, ili su samo jaka rasveta i blicevi fotoaparata krivi što je Bebana morala da podeli sa publikom u finalu „Zvezda Granda“ nešto što nije planirala, budući da je pod tim svetlosnim udarom tkanina postala odveć prozirna.
Slavičinoj mami Ljilji, kao svakom brižnom roditelju, nisu promakle Đelićeve reči, pa je odmah pozvala telefonom kćeru, koja je potom svečano izjavila kako joj sve to „zaista imponuje“ i da bi „Boži rado zapevala uživo“, ali da se ona ne razume u politiku, tako da ne bi komentarisala da li nas Đelić vodi u Evropu ili na neko manje lepo mesto. Svesna toga koliko stvarno vredi pet ploča koje je snimila, Seka je pohvalila što je Đelić pokazao „da nije dvoličan jer nije nabrojao neke izvođače klasične muzike, već nju samu“. Nije bila dvolična ni Seka kada je rekla da je Đelić sjajan političar ne spominjući one koji su za Đelića klasici, mada je izbegla lascivne ponude o živom pevanju na uvce svom velikom štovaocu, možda zbog toga što Božidar Đelić nije jedini član kabineta Mirka Cvetkovića koji vrednuje njenu energiju i glas.
Seku je ministar policije Ivica Dačić upoznao i pohvalio na slavi Svetlane Ražnatović zajedno sa Anom Bekutom, Mirom Škorić, Nikolom Rokvićem i Gogom Sekulić, ali je Ceca, koja je već sedam godina pod istragom zbog utaje novca od prodaje fudbalera Obilića, ostala najveća ljubav svog zemljaka iz Žitorađe. Ivica Dačić uvek je bio redovan gost na koncertima Arkanove udovice, ostajući dosledan svog ukusu iz vremena kada je njegova partija bodrila teror Arkanove Srpske dobrovoljačke garde nad nedužnim civilima u Hrvatskoj i Bosni za koje niko nikada nije odgovarao. Dačić je svoju sklonost ka sevdahu otvoreno demonstrirao i kada je prilikom proslave Nove godine pripadnicima Žandarmerije u šatoru na jezeru Gazivode iz punih pluća zapevao Prvi poljubac Halida Bešlića, a odmah potom i njegovu Miljacku. Onima koji su prisustvovali tom nesvakidašnjem prizoru urezao se u sećanje trenutak kada je ministar skočio na noge čim je policijski orkestar zasvirao Uz Moravu vetar duva, Kuće male, krečene u belo i Odakle si, sele, devojano mlada, vrebajući priliku da otpeva Sjećaš li se one noći Harisa Džinovića. U leksikonskom stilu onoga „volim narodne, a slušam i zabavne“, Dačić se potom, pomalo skrušeno, pravdao u intervjuima kako od pop muzike voli Film i Galiju, i da prosto uživa u kanconi Santa Lucia, ali su njegovi podređeni do sada ostali pošteđeni Dačićevih izleta u ove žanrove, mada je Nova godina na pragu, tako da niko ne zna šta će snaći pripadnike Žandarmerije nakon što im se na ulasku u šator ukaže rumeno lice ministra policije.
LOŽAČ UGLJENA: Njegov stranački kolega iz Vlade zadužen za kapitalne investicije Milutin Mrkonjić redovno pohodi Sabor trubača u Guči gde ga retko možete videti sa spuštenim rukama, ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić prosto obožava svoju Novopazarku Eminu Jahović, dok šef diplomatije Vuk Jeremić ne preza od toga da, sa šajkačom na glavi, istrči ispred narodnjačkog orkestra dajući, pucketanjem prstiju, ritam tamburašima. No daleko ispred njih korača ministar ekonomije Mlađan Dinkić, koji je napravio remiks svoje stare numere Sanjam za okorelog narodnjaka Dragana Kojića Kebu, sa kojom je ovaj zauzeo treće mesto na Budvanskom festivalu. Dinkić je, doduše, uporno poricao da je autor Kebinog hita Ložač ugljena koji je potpisao stanoviti Avram Besparica mada je, kada su ga jednom pitali o tome, neuverljivo uzvratio da je čovek koji se potpisao tim pseudonimom verovatno imao jak razlog što nije koristio svoje ime, i da je to sve što ima da kaže na tu temu. Ništa manje od toga nisu zagonetni ni putevi na kojima su se sreli pevač Keba koji je prvu tezgu imao u kafani Jablan u Tršiću, a kome je harmonikaš iz sela Runjani Bora Pavlović Tolja komponovao prvu pesmu Dva jarana, i Mlađan Dinkić koji je pre diploma na Ekonomskom fakultetu završio odsek za klavir u jednoj muzičkoj školi. Kojićevi jarani kažu da ga je sa ministrom upoznao Brenin muž Slobodan Živojinović, koji ga je znao još od vremena kada mu je Dinkić, kao čelnik Narodne banke Srbije, pomogao da prikupi gotovinu za višemilionski otkup sina Stefana koga su oteli iz dvorišta kuće, kao da se takve stvari obavljaju po privatnim preporukama i na osnovu naređenja koja izdaju oni koji su zaseli u guvernersku fotelju pre nego što su na to mesto zvanično izabrani. Dinkić je nekoliko godina kasnije prebacio u studiju Gorana Stevanovića sa kaseta na pet diskova svoje pesme koje je komponovao kao srednjoškolac i student, tako da je jednom prilikom spomenuo Živojinoviću Kebu koji mu se uvek dopadao jer je bio drugačiji od ostalih narodnjaka. Dinkić je jedan od diskova sa svojim pesmama potom dao Kebi, nakon čega se pevač javio i rekao da će sa numerom Sanjam da ide na Budvanski festival. Silno se iznenadio Ognjen Radivojević kada su mu javili da će u njegov studio u centru grada svratiti ministar i Keba, koji su potom, za samo sedam dana, nakon napornih pregovora sa delegacija Međunarodnog monetarnog fonda, doterivali aranžman Sanjanja sve sa suzama, bolom, zvezdama, rukama i tugom koja se budi iznenada.
HILJADA I TISUĆA: Dobro sad, svirao je Dinkić davno u Haralampiju, a sa Monetarnim udarom uspeo je čak da se uzvere i na binu „Exita“, komponovao je pesme Kikiju Lesendriću sa čijim Pilotima povremeno nastupa na koncertima, kao što se može reći da je premijer Mirko Cvetković bio član zaječarske grupe Kosinusi dok je u „Mokranjcu“ uporno vežbao harmonije, kontrapunkte i orkestracije na flauti, ili da je Jeremićev državni sekretar Borko Stefanović svirao u novosadskom (polu)ska-pank bendu Generacija bez budućnosti; i ministar obrazovanja Žarko Obradović ne cupka uz kolo, već tvrdi da voli da sluša rok muziku sedamdesetih i izdvaja Zdravka Čolića, „jer je vrlo obrazovan čovek i vrhunski profesionalac“, dok ministarka pravde Snežana Malović obožava rok i evergrin, Bijelo dugme i Đorđa Balaševića; ministar kulture Nebojša Bradić uvek iznova uživa u baletu Dama s kamelijama koji se izvodi uz Verdijevu Travijatu, ministarka finansija Diana Dragutinović osvojila je prvu saveznu nagradu na takmičenju violinista nekadašnje SFRJ. Ali, još niko od onih koji sede u srpskom kabinetu nije rekao da je došao do Metalike, bez koje ne može da živi hrvatska premijerka Jadranka Kosor, ako ćemo već da guramo nos u komšijsko dvorište odakle dopiru zvuci zamamne Šta me sad pitaš šta mi je.
Mada kažu da je gotovo zaplakao kada je poginula Silvana Armenulić, već ozloglašeni Josip Broz nikada se nije slikao sa harmonikama, već u belom kompletu sa rukama na dirkama klavira, jer je i to bila jasna poruka o tome šta su poželjne vrednosti, tako da je u vilama na Brionima ostavio ova tri instrumenta na kojima Josipović može, do mile volje, da svirucka svojih Hiljadu lotosa u kojima je, nekim čudom, izbegao maternju reč „tisuća“. Valjalo bi ga nekom prigodom priupitati nešto o tome, kao što publici u ovoj zemlji koja odlazi na koncerte gde neće sresti svoje ministre preostaje da se upita šta se skriva iza muzičkih afiniteta onih koji odlučuju o njihovoj sudbini, i da se seti onog postnovotalasnog stiha da je ukus karakter, a karakter sudbina, i da proveri, dok još nije kasno, ima li šta bolje na play listama ostalih aktera na političkoj sceni.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.