Frank Gaudlic je pokušao da na fotografijama sačuva život koji će za koju deceniju nestati pod naletom robnih kuća i uniformisanja kulture
Da li znate šta je to „Casa mare“? A gde je Maramureš? Ili, da li ste čuli za narod Gagauze? Pogledajte izložbu fotografija „Casa mare“ u Etnografskom muzeju u Beogradu, gotovo sigurno ćete naći još niz nepoznatih stvari o sebi i ljudima koji žive blizu nas. Mi vam nudimo samo delić njene priče o Evropi kakvu je otkrio Frank Gaudlic, autor ove izložbe, fotografišući ljude i enterijere njihovih kuća po Erdelju, Maramurešu i Dobrudži u Rumuniji, Švapskoj Turskoj na jugozapadu Mađarske, po Vojvodini i Moldaviji.
Izložba je došla u Beograd iz Berlina, iz Muzeja evropskih kultura. Kustoskinja izložbe, Beata Vild, kaže za „Vreme“ da Muzej predstavlja kulture različitih država tako što sarađuje sa njihovim institucijama, kao sad sa Etnografskim muzejom, s namerom da postigne dijalog. Beata Vild ujedno skreće pažnju da ova izložba dokazuje stav da kultura nema granica, već da postoje samo kulturni krugovi koji povezuju različite narode u različitim državama.
Frank Gaudlic je pokušao da na fotografijama sačuva život koji će, moguće, za koju deceniju nestati. Ujedinjavanjem, piše u katalogu izložbe, Evropa postaje istovremeno i bogatija i siromašnija. Gaudlic dokazuje ovu tezu na primeru bilo kog mesta na svom dvogodišnjem putu. U Erdelju, na primer, oblasti koja je kao i cela Rumunija deo Evrope, sticajem istorijskih okolnosti ugrožena je nacionalna raznovrsnost. Frank Gaudlic je fotografisao Rumune, Saksonce, Mađare i Rome u njihovom domu, u njihovoj najlepšoj prostoriji i u svečanoj odeći, pokazujući na taj način šta nestaje pod naletom robnih kuća i uniformisanja kultura. Ljudi su mu otvarali najlepšu prostoriju, „casa mare“, salon koji je uvek uređivan s posebnom pažnjom i otvaran samo za posebne i praznične prilike. U njima su najlepši nameštaj, najšareniji tepisi, uspomene, fotografije, ikone. Vesna Bižić-Omčikus, kustos izložbe u Etnografskom muzeju, skreće pažnju na fotografije enterijera: „One pričaju o svakodnevnim navikama tih ljudi, njihovim individualnim estetikama uređivanja prostora, njihovim običajima, njihovoj pobožnosti. Te sobe su uređivane i oskudno i raskošno, i u seoskom i u gradskom stilu. Da u legendi ispod fotografija ne piše gde su snimljene, ili koje je nacionalnosti Gaudlicov model, bilo bi nemoguće razaznati da li je fotografisana šarena soba ponos doma nekog Vojvođanina, Rumuna ili Moldavca, odnosno da li je lepa Romkinja iz ovog ili onog kraja. Jednostavno, kulturnih granica nema.“
Gaudlic je fotografisao ljude i enterijere autentično i verodostojno, bez dodatnog svetla, kao dokument o raznolikosti načina ljudskog postojanja koju treba održati. Ljudi s Gaudlicovih fotografija gledaju kroz objektiv pravo u nas, otvoreni i znatiželjni prema nama kao što smo i mi prema njima. Veza je, dakle, uspostavljena. Samo je treba sačuvati.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi takođe živimo u neherojskom dobu i vrlo dobro znamo da je herojski čin stvar lične odluke i da će pojedinac platiti punu cenu svog nepristajanja. Zato je baš danas pravo vreme da se igra drama o Siranu de Beržeraku – drama o herojskoj individualnoj pobuni u neherojskom vremenu i ceni takve pobune koju plaća pojedinac. Osim toga, u ovo vreme kada uglavnom gledamo predstave sa nekoliko glumaca i skromnim dekorom, Sirano je veliki pozorišni izazov, veliki u svakom smislu te reči
Endru Hejg je ostao imun na tako jake izazove i već spremna zicer-rešenja, jer manipulacije ovde ima taman onoliko koliko to zakoni pripovedanja iziskuju. Tretman kvir identiteta je primer poštenog i odmerenog pristupa, dostojanstvenog i u pravcu procenitelja i u pravcu procenjenog
Nije sasvim jasno koja je funkcija umetnosti, samim tim i opere u zaraćenom, zagađenom i zavađenom svetu danas. Da li je umetnost zabava, ritual, aktivizam, obrazovna ustanova? Šta je dobijeno time što se o suđenju naftnoj kompaniji peva?
Upravo je zatvoren Stari grad u Užicu zbog gradnje suvenirnice, jednog od projekata koji će biti realizovani i Užicu tokom godine u kojoj ima titulu prestonice kulture Srbije, a koja je počela sumnjom u zakonitosti javnih nabavki
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.