Srpski i crnogorski klanovi spadaju među one koji su najefikasniji u nastojanju da preuzmu ulogu Ndrangete. "Oni su organizovani kao vojska i sposobni su da sklapaju poslove direktno sa južnoameričkim kartelima, jer mogu da garantuju efikasnu logistiku i transport, čime smanjuju rizik od gubitka droge", kaže Pjero Graso, šef italijanske antimafijaške agencije
Specijalno za „Vreme“ iz Rima
Ime Darka Šarića ranije je u Italiji bilo poznato samo maloj grupi snaga reda koje su istraživale međunarodnu trgovinu drogom. Stvari su se promenile pre nedelju dana kada je Darko Šarić dospeo do novinskih naslova. To je bio prvi put da je italijanska štampa, iako fokusirana na domaći organizovani kriminal i politiku, shvatila da se nešto neobično događa u podzemlju.
…i Darko Šarić
Pjero Graso, šef italijanske antimafijaške agencije, na pres konferenciji održanoj 16. novembra, objasnio je veze italijanske mafije sa Šarićevim klanom, nakon policijske akcije koja je obavljena prethode večeri. Graso je objasnio da je najmanje 300 italijanskih policajaca bilo uključeno u međunarodnu akciju nazvanu „Balkanski ratnik“, usmerenu protiv Šarićevog klana. U severnoj Italiji, naročito u okolini Milana, uhapšeno je više od 80 ljudi, od ukupno 106 za kojima se tragalo. Prema Grasovim rečima, oni su bili pripadnici dva različita, premda povezana narko-kartela. Najuži krug ove grupe činili su mahom Italijani, a širi, ali mnogo opasniji i efikasniji, navodno je predvodio čovek iz Šarićevog klana. Iako se tragalo i za Darkom Šarićem, on je ostao van dometa policije, ali policijski zvaničnici tvrde da polako sužavaju obruč oko njega.
EVOLUCIJA BALKANSKIH MAFIJA: U italijanskim ministarstvima unutrašnjih poslova i pravde niko nije bio raspoložen da komentariše ovu vest, pošto je, kako su objasnili, policijska akcija još uvek u toku. U isto vreme odvijale su se još dve policijske operacije, kodnih imena „Kratka poruka“ i „Loptice“. Pored Grasija, konferenciji za novinare prisustvovao je i srpski specijalni tužilac Miljko Radisavljević. To je bio jasan znak pojačane saradnje između srpskog i italijanskog pravosuđa i policije. Neka od hapšenja izvršena su u drugim delovima Evrope: u Švajcarskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Mađarskoj.
Tokom pres konferencije, Graso je novinarima izneo neke zaključke kako bi ukazao na širi okvir najnovije policijske akcije. Prema njegovim rečima, srpski i crnogorski karteli bili su dovoljno moćni da preuzmu ulogu kalabrijske mafije, Ndrangete, kao vodeće na tržištu kokaina u severnoj Italiji. Ovo preuzimanje tržišta odigralo se pre dve godine i posledica je jakih veza koje srpski karteli imaju sa kolumbijskim proizvođačima kokaina.
Graso je objasnio reporterima da je Milano jedan od glavnih centara za krijumčarenje kokaina i da pored uobičajenih oblasti na kojima radi Ndrangeta, danas postoji neka vrsta slobodnog tržišta na kom se različite grupe bore da povećaju sopstveni uticaj. Srpski i crnogorski klanovi, rekao je Graso, spadaju među one koji su efikasniji u nastojanju da preuzmu ulogu Ndrangete: „Oni su organizovani kao vojska i sposobni su da sklapaju poslove direktno sa južnoameričkim kartelima, jer mogu da garantuju efikasnu logistiku i transport, čime smanjuju rizik od gubitka droge.“ Na finalnom tržištu, odnosno na ulicama i klubovima u Milanu, ovo znači nižu cenu za konzumente, što znači veći krug klijentele i veću potražnju.
Alesandro Maranjoni, šef milanske policije, objasnio je da je istraga uključivala nekoliko evropskih zemalja, od Bugarske do Mađarske, a imala je i ogranak u Americi. Suštinski doprinos dala su pravosuđa Argentine i Urugvaja, kao i agenti Agencije za suzbijanje narkotika (Drug Enforcement Admnistration, DEA) iz Sjedinjenih Američkih Država. Iako nije iznosio detalje istrage, Maranjoni je naveo da je ona počela još 2007. godine, nakon napada na dva navodna člana Šarićevog klana. Od tada do danas, policija je samo u Italiji zaplenila oko 700 kilograma kokaina. Upravo je ovolika količina zaplenjene droge navela Grasa na zaključak o smeni snaga u podzemlju severne Italije.
Međutim, teško je utvrditi koliko je ta promena krupna i da li je do nje zaista došlo. Tačno je da su kriminalni gangovi sa Balkana i iz Albanije prodrli na italijansko tržište još devedesetih, naročito kada je reč o trgovini oružjem. Ratovi na Balkanu osnažili su i inače unosno tržište oružjem širom Italije, obogativši mafijaške arsenale zoljama i kalašnjikovima. Oružje proizvedeno ili registrovano u bivšoj Jugoslaviji korišćeno je u više mafijaških obračuna u drugoj polovini devedesetih i početkom dvehiljaditih. Međutim, nikada ranije nikome nije palo na pamet da bi od raštrkanih grupa balkanskih kriminalaca koji su aktivni na tlu Italije mogla da nikne organizacija slična mafiji. Njihovo tradicionalno stecište bio je sever Italije, koji je bliži bezbednim rutama komunikacije, sa mnogo graničnih prelaza koji se mogu preći ako je potrebno, a ujedno je reč o području koje slabije kontrolišu domaći kriminalni karteli, poput mafije, Ndrangete u južnoj Kalabriji ili Kamore u Napulju i okolnim oblastima.
Na prošlonedeljnoj konferenciji za novinare Graso je istakao ovu evoluciju balkanskih kriminalnih grupa i rekao da je došlo do rasta njihove moći do te mere da u pojedinim delovima Italije predstavljaju ozbiljnu konkurenciju domaćim gangovima i kriminalnim mrežama. Prema podacima iz istrage, Šarićev klan uspeo je da izbaci iz posla kalabrijske snabdevače kokainom, nudeći niže cene lokalnim dilerima. Kokain je švercovan brodovima do luka u severnoj Italiji. Skladišten je u Arencanu, primorskom selu blizu Đenove i u luci Piza, obalskom delu grada najpoznatijeg po „krivom tornju“. Pošiljke droge dalje su transportovane u Milano, gde su skladištene u garažama čiji su vlasnici bili srpskog i crnogorskog porekla. U jednoj garaži u Ulici Vašington, nekoliko blokova dalje od centra Milana, pronađeno je oko 90 kilograma kokaina. Iznenađujuće je to što na preuzimanje tržišta od strane balkanskih trgovaca drogom, njihove italijanske kolege nisu reagovale oružanim napadima, bar ne dovoljno ozbiljnim da izazovu reakciju policije. Izgleda da je tržište kokaina u severnoj Italiji dovoljno veliko da bez većih trzavica primi nove igrače. Ili, kako reče jedan optimistično nastrojen policajac koji je želeo da ostane anoniman: „Učinili smo Ndrangetu slabijom, pa više ne mogu da reaguju kao što su to radili do pre nekoliko godina.“ Ipak, zabrinjavajuć detalj iz Grasovih izjava jeste taj da je do snažnog proboja balkanskih trgovaca drogom došlo za veoma kratko vreme: od 2008. do danas. To je dramatično kratak period čak i za dinamično tržište kakvo je ovo kokainsko.
ZAJEDNIČKI POSAO: Istražitelji pretpostavljaju da je to uzrokovano promenama koje su se dogodile u Kolumbiji i drugim južnoameričkim oblastima gde se kokain proizvodi. Do pre nekoliko godina, snažna veza između Kolumbije i Kalabrije opstajala je zahvaljujući Salvatoreu Mankuzu, šefu jedne od najvećih kolumbijskih paravojnih organizacija. Mankuzo je rođen u Italiji, čiji je pasoš posedovao 1999. godine, u vreme kada je njegova reputacija paravojnog lidera već bila dobro poznata. U to vreme snabdevao je zalihama kvalitetnog kolumbijskog kokaina jednu od matičnih jedinica Ndrangete. Ova veza je propala u trenutku kada je Mankuzo odlučio da se preda kolumbijskoj vojsci i počne da sarađuje sa vlastima. Da li su novi karteli ili proizvodne oblasti uključeni u lanac trgovine Šarićevog klana, za sada nije poznato, odnosno pre će biti da je policija upoznata sa time, ali ne iznosi javno ove detalje.
Glavni ulaz za kolumbijski kokain na teritoriju Italije bila je – i još uvek jeste – luka Đoja Tauro na zapadnoj obali Kalabrije. Tamo su samo dan pre hapšenja o kojima govori Graso, policajci i obalska straža otkrili zalihu od hiljadu kilograma kokaina. Vrednost ove zalihe na uličnom tržištu je oko 250 miliona evra, a droga je otkrivena zahvaljujući obaveštajnim podacima koje je dostavila britanska Agencija za borbu protiv organizovanog kriminala (Serious Organized Crime Agency, SOCA).
Kada su kalabrijski policajci okupili novinare kako bi im ukazali na veličinu svog poduhvata, posebno su naglasili da još nije dokazana umešanost Ndrangete, ali da je nemoguće prokrijumčariti toliku količinu kokaina u Kalabriju bez „zelenog svetla“ ovog klana. Krajnja destinacija za ovaj kokain trebalo je da budu severna Italija i severna Evropa, najbolja krajnja tržišta za kolumbijsko „belo“. Policija i istražne sudije nisu uspeli da utvrde nikakvu vezu između ove operacije i one u Milanu. Dakle, moguće je pretpostaviti da u Italiji postoje najmanje dve različite rute za kolumbijski kokain: južna, koja ide preko Ndrangete, i severna, koju kontroliše Šarićev klan. Kokain koji ide preko ovih ruta uglavnom je kolumbijskog porekla, ali dolazi i iz Argentine i Brazila. Brod kojim je kokain stigao u luku Đoja Tauro 15. novembra krenuo je iz Brazila, a zalihe za koje se sumnja da pripadaju Šarićevom klanu ležale su u Buenos Ajresu, dok su u Milanu i drugim mestima trajala hapšenja.
Prema analizi mesečnog magazina „Narkomafija“ koji izdaje Antimafijaška asocijacija Gruppo Abele, sukoba između domaćih italijanskih klanova i Šarićeve grupe nema, već je pre reč o zajedničkom poslu. Ovo gledište zasnovano je na rezultatima ranijih istraga (operacija Domino iz decembra prošle i operacija Scacco Matto iz januara ove godine), koje su dovele do hapšenja kriminalnog bosa Savina Parizija i Duška Mićunovića. U oba slučaja bilo je jasno da italijanski kriminalci i njihove balkanske „kolege“ radije pronalaze načine da sarađuju nego što ulaze u međusobne sukobe.
Osim milanskog, Darka Šarića traže i tužilaštva u Napulju i Bariju, a ni tužilaštvo u Đenovi ne isključuje mogućnost da bi neka Šarićeva „produžena ruka“ mogla da stoji iza navijačkog divljanja na fudbalskoj utakmici između Srbije i Italije 12. oktobra. Međutim, to je za sada samo pretpostavka.
Propratni efekat milanske operacije je i taj što lokalni političari – suočeni sa mogućom blizinom parlamentarnih izbora, kao i sa lokalnim izborima u Milanu zakazanim za iduću godinu – na sav glas pevaju staru pesmu o „inostranim kriminalcima koji predstavljaju ozbiljnu opasnost za građane“. Zamenik gradonačelnika Milana, Rikardo de Korato, koji je takođe nadležan za gradsku bezbednost, prokomentarisao je podatke koje je Graso izneo u vezi sa Šarićevim klanom kao „vrlo zabrinjavajuće“, jer bi otvaranje šengenskog prostora za stanovnike Balkana „moglo da ide naruku kriminalnim grupama“. Ono što je De Korato zaboravio da kaže, jeste da, ako se pojavljuju nove rute za šverc kokaina i ako novi gangovi uspevaju da nađu prostor na tržištu, to znači da je potražnja za kokainom u Milanu i drugim delovima Italije – veća nego ikad.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.