Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Demokratija u demokrata izgledala je tako da je većinu bilo stid i sramota
Podele među valjevskim demokratama vuku se i razvlače, neki će reći da je to od ranije, još od prošlogodišnje izborne skupštine kad je ono Đinđić učvrstio partiju eliminišući Vuksanovića. Kao i ostale demokrate i valjevske su tom prilikom bile podeljene. Ta demokratija završila se tako što su Vuksanovićevci, a ’vala bogu da se znalo ko su, isključeni iz, da kažemo važnih, stranačkih poslova. Sve je, zbog opštih stvari i viših ciljeva nego kako, demokratski gurnuto pod tepih, jer predstojala je borba, predstojala je pobeda. Kad se dogodila pobeda oni koji su, kad je trebalo, zaokružili Đinđića, podelili su opštinu i resore među se. Istina, demokratije radi, mora se priznati da su i „vuksanovićevci“ dobili meko, da ne kažemo malo. Ali, oni su se i dalje, ako se tako može reći, osećali kao opozicija. Opozicija u svojoj, pobedničkoj, stranci.
Kako su se bližili izbori za opštinsko stranačko rukovodstvo sve počelo da pršti od rada i aktivnosti. Otkriveno da jedan „vuksanovićevac“ nije prijavio da je socijalista, to poslato u Beograd i, vele, čovek isključen iz stranke. Onda i ovi drugi, da bi pokazali da to može da se falsifikuje, nacrtali pristupnicu SPS-u baš v.d. predsedniku Opštinskog odbora koji je, kao takav, postao i predsednik opštinske vlade, i poslali u Beograd. Oni koji su nosili materijal budu suspendovani. Stvar, štono kažu, načisto izađe ispod tepiha. Pred skupštinu Opštinski odbor, što bi se reklo, zvanično za predsednika predloži republičkog poslanika Dragoša Babića, ovi drugi skupe deset odsto potpisa i predlože Milovana Miću Markovića. Kad su stvari imenovane, krene se u dopunski rad. Zvanična struja, kako se pokazalo, razašalje pismo o ličnosti kandidata Deset posto, a pristalice Deset posto krenu hrabro, otporaški i po kućama da objasne prošlost, budućnost i samu suštinu.
USTANI PETRE: I dogodi se i bi lice mesta, sama Izborna skupština, pun Dom kulture demokrata. I jedni i drugi dele svoje liste kandidata za Opštinski odbor, u zaglavlju „zvanične“ liste , „birajmo najbolje ljude, sledbenike politike dr Z. Đinđića“, mašu pismom člana DS-a, koji kažu ne postoji, u kome se demokratski obrađuje biografija kandidata za predsednika Markovića. Pa sedoše. Pa uvodno pustiše film, da je „DS demokratska tekovina srpskog naroda“, pa v.d. predsednika požele da sve protekne u redu, da pokažu da su demokrate, pa gost i član Predsedništva DS-a Dušan Petrović reče da Skupština treba da pokaže šta je demokratija, kako se biraju ljudi. I uzeše da pokazuju. Izabra se radno predsedništvo, donese odluka da zasedanje bude po poslovniku i javno, konstatova da postoji kvorum, krenuše diskusije.
Izađe ženski član Svetlana Mitrović i reče da joj nije svejedno kako ispred partije, a u opštini, rade oni koji su na isturenim funkcijama „personalno slučajno“, da rade loše, da se ne biraju najbolji, da se najbolji udaljuju od stranke, zato treba sprečiti one koji sve teraju da crvene… Onda jedan uze da evocira uspomene da treba sačuvati jezgro stranke, pa predsedavajući, predsednik Okružnog odbora, i jošte opštine, Tomislav Milanović, objavi da prijavljenih diskutanata ima mnogo, te da on predlaže da se prvo glasa, a posle diskutuje. Demokrate se uznemiriše, uzeše da dobacuju, „šta radite“, i bi brojanje, ko je za predlog, ko protiv. Pa opet bi brojanje, i bi da se diskusija nastavi. Opet izađe žensko, reče da je svedok isključenja, harangi, raznih kompromitujućih pisama, da nije znala s kim je, da se nije plašila komunista, sad se plaši među svojima, upita mora li sve biti toliko prljavo… Pa izađe omladinac Aleksandar Jovanović, koji reče da on nije Petar Trifunović, pisac pisma o Mići Markoviću, pa izađe prvi sa liste Deset posto, Nebojša Andrić, kome je bačena bomba na kuću a toga nema u izveštaju o radu, ne zamera, konstatuje, inače, sve što želi državi želi i stranci, prozva pisca Petra da ustane, ne ustade pisac. Ondak jedan reče da svi koji podržavaju Đinđića treba da glasaju za zvaničnog Babića, pa drugi, koji je bio još sa Mićunom, prozva jednog od predsedavajućih da je uplatio radikalima pare, pa se javi jedan raritetan iz Popučaka, gde su teške pijanice i ljute kavgadžije, veli, ima 74, govori k’o spiker, pozdravlja Đinđića, moli da ne dođe do rascepa.
AJMO PETRE: Dođe na red zvanični kandidat Babić, za njim i kandidat Deset posto Milovan srpskog nadimka Mića Marković, izložiše programe. Mića vernicima čestita slavu, rođendancima rođendan, pozdravi omladinu, sa balkona se prosuše konfete, baloni, sve u stranačkim bojama, grunuše aplauzi… Ali, diskutanata još, jedan uze da priča demokratsku i poučnu priču o čoveku koji je stalno pevao, sam izvuče zaključak da ’vake polarizacije i pljuvanja nije doživeo, nije mu jasno, sve mudri, mladi ljudi, u stranci, procentualno, dva odsto više inteligencije nego u Srbiji, programi su dobri, oba kandidata dobra, ali predsednik odbora treba da sprovodi politiku Đinđića… Izađe, verovatno najugledniji demokrata, Dušan Arsenić, nije mislio da dolazi, ali pomogao mu „Petar Trifunović“ svojim potkazivačkim remek-delom. Objasni da je srž problema oko podele Đinđić – Vuksanović, da je ono što je trebalo da bude veliki kapital demokrata, izbor između dva kandidata, prešlo u svoju suprotnost, da je etiketa „vuksanovićevac“ neopravdano ostala na onima koji su glasali za njega, da je postala sredstvo za eliminaciju ljudi… Izađe još onih koji su za Miću, pa se pojavi lično pisac Slaven Radovanović, uz povike „ajmo Petre“, prozva prisutne „skojevce“, u dve reči im „ispisa“ genezu, javno upita Miću: jesi bio komunista, imaš li posla sa naftom, ko je platio sve ovo, ovaj marketing… Mića ga ne udostoji reakcije, izađe član Predsedništva Petrović i komesarski upita šta je ovo, znaju li oni, jesu li svesni, u kakvom se vremenu nalazi Srbija… Diskusiji demokratski bi kraj.
Onda bi glasanje, i brojanje. Kad izbrojaše videše da je ubedljivo dobio kandidat Deset posto, kao i njegova lista za Opštinski odbor. Sa liste „sledbenika politike dr Đinđića“ niko, pa ni čelnici opštine, nije u Opštinskom odboru. Jedino u’šo zvanični kandidat za predsednika odbora Babić, i zet dr Đinđića, Miroslav Filipović, koji se demokratski našao na obe liste. I šta će sad da bude, jedne demokrate vode stranku, druge opštinu, za sada na to ni ova demokratija nema odgovor.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve