Loader

Knjaževa večera

12.februar,19:54

„Kako je čovek postao div“ – grandiozno je delo po ideji besmrtnog Maksima Gorkog koje nam je dalo odgovore na pitanja odakle smo i kuda idemo. U budućnost koja je za nas, valjda, sadašnjost – čovek je gospodar prirode, razuman domaćin planeta, na celoj zemlji nestaje eksploatacija i porobljavanje.

Čovek je najosetljiviji detektor ukusa koji je priroda, tokom eona evolucije, uspela da stvori. On je istovremeno i najotporniji na periode nestašica jer je sposoban da se prilagođava. On je i skupljač i lovac, biljojed i mesožder, Kain i Avelj.

Dvadeseti vek je vreme ludosti, vreme pobrkanih lončića. Ne samo iz kuhinje komunizma na vrhuncu moći i slave (o slavi drugom prilikom).

Orvelov rečnik nam se uvukao u život, a da toga nismo bili svesni. Razmislite o izrazima: palata pravde, dom zdravlja, centar bezbednosti, ministarstvo informisanja…

Sa svih strana smo okruženi stručnjacima zdrave hrane, megakorporacije imaju reklamne slogane da su u službi zdravlja i lepote. Prvo nam prodaju šerpe i ubede nas da spremamo šargarepu bez vode, soli i masti, a onda pomadu da povratimo zdravu boju tena!

Planetu su zarazili novom pasijom – vegetarijanstvom.

Ono, jes’ da je to nasleđe najstarijih predaka, ali…

Šta će vegetarijancima očnjaci? Njima čak ni sekutići nisu potrebni sem da reklamiraju pastu za zube, ali kad čovek malo bolje razmisli – ne treba im ni pasta.

Vegetarijanstvo je, dakle, neprirodno stanje kako duha, tako i tela.

Jer, trenutak kada je daleki predak, umesto celodnevnog skupljanja bobica, semenki i kržljavog voća, pojeo prvu porciju mesa, jeste graničnik između divljaštva i civilizacije. To nam je poklonilo slobodno vreme (dokolica je stvorila čoveka a ne rad, kako su voleli da govore teoretičari s početka teksta) i – kulinarstvo. Omogućilo nam da kombinujemo ukuse, stvaramo gastronomska čuda, mešamo meso sa žitaricama i povrćem, voćem…

Da nismo počeli da jedemo meso, tvrdi se, do evolucije koja je stvorila homo sapiensa ne bi ni došlo. Novi jelovnik, na kojem je bilo i mesa, podstakao je razvoj mozga jer su tada unošene veće količine belančevina, prave hrane za glavu.

Knjaz Danilo je vladao Crnom Gorom od 1851. do 1860. kada je u Kotoru na njega izvršen atentat. To je bio kraj. A kako je izgledao početak, svedočenje je ostavio Vuk Karadžić u tekstu „Dolazak knjaza Danila Petrovića u Crnu Goru“:

„Domaćini (kapetan njeguški Proroković) su pored gosta postavili dugačku trpezu od dasaka, a po njoj trpežnjak; i pored nje s obe strane metnu se klupe za seđenje. Prvo se jelo donese u čorbi od mesa ovčijeg, pogust skuvan pirinač. Posle donese se kuvano ovčije meso u velikim komadima (gotovo u četvrtinama) koje je jedan od gostiju posle sekao na manje; iza ovoga mesa donese se jagnjeće meso pečeno, isto onako u velikim komadima, koje je opet jedan od gostiju sekao u kakav sud pred sobom; iza ovoga pečenja donese se šunka koja se onamo zove pršut, a posle nje sir. Gde je knjaz sedeo, bilo je i čaša podosta, ali mi ovamo dalje pili smo vino stakletom od oke, redom nazdravljajući jedan drugom, kao, na primer, što se u Srbiji kadašto pije čuturom.“

I, eto, tu smo gde jesmo.

Šta se promenilo, jesmo li postali razumni domaćini (planete), ukinuli eksploataciju (čoveka od čoveka, životinje od čoveka, na kraju valjda i životinje od životinje)?

Oni koji se nisu navukli na priču o „službi zdravlja i lepote“, bez praseta i jagnjeta ne mogu da zamisle gozbu i slavlje, oličeno valjda najbolje u izreci „da je riba meso ne bi Srbi postili njome“.

Znali su to još i drevni Huni, Tatari i Avari kad su se hranili sirovim mesom, a nama u nasleđe ostavili uživanje u bifteku pripremljenom samo sa začinima, bez kuvanja ili pečenja. Ima ih koji se gade na samu pomisao tatarskog bifteka. A greše. Jer, Huni, Tatari i Avari su umirali u sedlu i nikada nisu saznali za tuberkulozu i druge teške bolesti što su kosile čitave narode.

Dakle, meso je i lek.

Da knjaza nisu onako zverski ubili, vladao bi on bar još nekoliko decenija, podario Crnogorcima više od Zakonika i faktičke nezavisnosti, a sebi i okolini mnogo lepih, mesnih trpeza.

A vegetarijanci? Zar ne deluju nekako svenulo?

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve