Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Istraga poslovanja Hypo Adria grupe došla je do strogo poverljivih dokumenata sa popisom sumnjivih i rizičnih kredita odobrenih pravnim i fizičkim licima u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Italiji i Bugarskoj. Na tom spisku je, pišu Austrijske novine, i Blok 67 Associates
Od početka izgradnje, Univerzitetsko selo, odnosno Blok 67 – naselje Belvill, bio je u žiži javnosti, ne samo zbog veličine projekta i kratkog roka, već i zato što se sa početkom gradnje kasnilo osam meseci, zbog spekulacija da će Univerzijada zbog nedostatka para u budžetu biti otkazana, pa zbog raseljavanje Roma ulogorenih na budućem gradilištu… Godinu dana po završetku izgradnje, Blok 67 je ponovo u fokusu, ali ovog puta zbog (ne)osnovanih sumnji da je gradnja ovog naselja delom finansirana (prljavim) novcem Darka Šarića, prethodno „plaknutim“ u Hypo mašini za pranje.
Navodno, Šarić je preko svoje „of-šor“ kompanije položio sto miliona evra na račune Hypo banke u Lihtenštajnu i na osnovu tog pologa su mu odobrena dva kredita: prvi 2007. godine od 81,56 miliona evra je odobrila Netherlands Corporate Finance, banka-kćerka Hypo grupe, a drugi od 17,9 miliona evra je 2008. godine odobrila Hypo Alpe Adria International AG. Opet navodno, oba kredita završila su na računu preduzeća Blok 67 Associates, investitora u izgradnji Bloka 67 – naselja Belvill u Beogradu, u kojem Šarić, po treći put navodno, poseduje 800 stanova. I dalje navodno, nakon što je za prvi kredit isplaćeno 5,5 miliona a za drugi 2,9 miliona, Šarić je prestao da otplaćuje kredite, a Hypo banka se namirila iz depozita: prljavi novac je, kažu, tako postao čist kao suza.
IZ RUKE U RUKU: Za potrebe smeštaja učesnika Univerzijade 2009, početkom 2006. godine raspisan je konkurs za izgradnju univerzitetskog sela. Za razliku od ranijih modela po kojima su takve objekte gradile države, pri gradnji ovog univerzitetskog sela primenjen je drugi, komercijalni metod: da privatni investitor izgradi naselje i da posle Igara izgrađeno proda na tržištu.
Javnim nadmetanjem za kupovinu zemljišta po ceni od 3,6 milijardi dinara, odnosno 45 miliona evra po tadašnjem kursu, a uz garanciju Hypo Alpe Adria banke Beograd, na konkursu je pobedio – Blok 67 Assosiates, preduzeće koje su samo za taj posao osnovali austrijski CEE investments i domaći Delta M holding, koji je u to vreme bio manjinski partner sa 25 odsto vlasničkog udela. Vlasnici CEE investmentsa bili su Herman Gabrijel, bivši poreski savetnik, i Ginter Štridinger, bivši zamenik bivšeg „prvog čoveka“ Hypo grupe Volfganga Kulterera. Sva trojica su od pre nekoliko meseci predmet istrage.
„U ovu investiciju Delta je 2006. godine ušla kao manjinski partner u konzorcijum sa austrijskom firmom CEE Investments“, kaže generalni direktor Delta Real Estatea Dejan Racić. „Kako se posao nije obavljao u skladu sa predviđenom dinamikom, posle nekoliko meseci Delta se povukla. Kada je Hypo banka otkupila projekat od CEE Investmentsa, ponudila je Delti posao, ali tada je uspostavljen odnos snaga 50 prema 50“. Tako su Delta Real Estates i Hypo Alpe Adria grup postali ravnopravni akcionari firme Blok 67 GMBH koja je preuzela vlasništvo nad Blok 67 Assosiates.
Za prepuštanje posla CEE investments je inkasirao 13,5 miliona evra koje su solidarno isplatili novi partneri: Hypo 9, a Delta 4,5 miliona evra. Nekako u isto vreme, troškovi projekta su porasli sa 150 na 238 miliona evra,
U istrazi je Ginter Štridinger potvrdio da je prihodovao 13,5 miliona evra, ali po njemu je to „primeren i opravdan honorar za četvorogodišnji angažman, od 2002. do 2006. godine“, a Herman Gabrijel je nagli rast troškova obrazložio proširivanjem projekta: „Porast troškova za osamdeset miliona evra lako je objasniti – u toku gradnje je odlučeno da se nadzida još po jedan sprat… Mansarde su skup građevinski zahvat.“
Istina, prvobitnim projektom predviđena je izgradnja četrnaest stambeno-poslovnih objekata, dva poslovna, šest podzemnih garaža i uređenje slobodnih površina, odnosno ukupno 1788 stanova različitih struktura, 333 lokala, 30.000 m² poslovnog prostora i 2543 podzemna i nadzemna parking mesta, da bi kasnije broj stanova porastao za sedamdeset, a broj lokala smanjen za četiri jedinice. Da li je ta izmena vredna 80 i kusur miliona evra, nije teško dokučiti. Na tom mestu je, (ne)osnovano se sumnja, „uplivao“ Darko Šarić; brojke se nekako poklapaju.
Nije, naime, tajna da banke, odnosno bankari nisu gadljivi na „prljave“ pare i da se rado prihvataju „money-londry“ posla, naravno uz odgovarajuću nadoknadu, koja je takođe prljava, ali kad mašina već radi… Takođe, nije tajna da su nekretnine najbolja „veš-korpa“.
STVARNO I MOGUĆE: U Hypo Alpe Adria banci u Srbiji demantuju bilo kakvo muljanje sa provizijama od prodaje nekretnina u nekadašnjem univerzitetskom selu, a sada beogradskom naselju Belvill. „Hypo Alpe Adria banka Beograd nije umešana u sumnjive provizije pri prodaji nekretnina u novobeogradskom Bloku 67“, kaže Vladimir Čupić, predsednik Izvršnog odbora ove banke. „Odgovorno tvrdim da Hypo Alpe Adria banka Beograd nikada nije naplaćivala nikakve provizije. Mi smo odobravali kredite kupcima stanova u Bloku 67 i po tom osnovu smo naplaćivali naknade za obradu zahteva za kredite, što je standardni i regularan bankarski posao.“
Taj projekat, nastavlja, odobren je u centrali banke u Klagenfurtu i Hypo banka u Beogradu pojavljivala se kao „tehničko lice“ u tom poslu, odnosno preko nje se obavljao platni promet: „U prvoj fazi projekta smo imali jednu izdatu garanciju koja je u potpunosti bila pokrivena kontragarancijom. Uključenost naše banke na tržištu u Srbiji prevashodno se odnosi na odobravanje stambenih kredita i praćenje tokova novca u vezi sa celokupnom realizacijom projekta Blok 67“, kaže Čupić.
I u Delta real estateu kažu da u poslovanju ove firme nema ničeg nezakonitog, da je kredit od 117,6 miliona evra za izgradnju naselja Belvil dobilo po standardnoj proceduri, uz hipoteku, a da je razlika između vrednosti kredita i ukupne investicije od 120,7 miliona evra finansirana pretprodajom stanova u izgradnji.
Stanovi u ovom naselju – 131 garsonjera, 383 jednosobnih, 144 jednoiposobnih, 714 dvosobnih, 304 trosobna, 78 troiposobnih i 104 četvorosobna, ponuđeni su kupcima godinu dana pre nego što će gradnja biti završena, u julu 2008. Od ukupnog broja stanova, kažu, do sada je novim vlasnicima predato 1130 stanova, 338 je u proceduri kupoprodaje, dok 390 stanova i dalje čeka kupca. „Nijedna osoba ili preduzeće ne poseduju više od tri stana u naselju“, insistiraju.
Međutim, to što „nijedna osoba ili preduzeće ne poseduju više od tri stana u naselju“ ne znači da Darko Šarić nije vlasnik 800 stanova, odnosno trećine „kvadrata“: malo je od do sada oduzete njegove imovine bilo uknjiženo „na njega“, ali je ipak on bio vlasnik.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve