Nakon 45 godina
Volvo završio sa proizvodnjom dizela, poslednji sišao sa trake SUV XC90
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
Od specijalnog izveštača iz NSPM–a
Nema toga ko se do sada već više ili manje kreativno nije iživeo na temu vuvuzela. Ali imam utisak da će pravim fudbalskim zavisnicima sada pomalo nedostajati.
Bilo kako bilo, ni vuvuzele ni „džužu“ i ostala magija nisu pomogle da se neka afrička reprezentacija na „domaćem terenu“ probije ni korak dalje od četvrtfinala, gde su već po jednom bili Senegal (2002) i Kamerun (1990). Evropska „magija“ (nauka + tehnika = industrija) ponovo se pokazala kao jača, odnosno delotvornija.
Iako se na kraju Mundijal završio pobedom po kvalitetu igračkog kadra najjače, španske reprezentacije, pokazalo se da cena igrača, tradicija i popularnost neke ekipe nikad nisu igrale manju ulogu na ovom fudbalskom takmičenju. Gledati nemoć Italije u pokušaju da pobedi poluamaterski Novi Zeland, ili mučenje Engleza protiv – na tom meču – opasnijeg Alžira, nije bilo lako ne samo očajnim kladioničarima-ziherašima, nego i svima koji su verovali u stari fudbalski poredak.
Ovo prvenstvo će biti upamćeno po gomili iznenađenja i razočaranja. Upravo oni od kojih se najviše očekivalo, kako sa afričkog (Obala Slonovače, Nigerija, Kamerun) tako i evropskog (Engleska, Italija, Francuska) i južnoameričkog kontinenta (Argentina, Brazil), imali su jedno od svojih (naj)gorih učešća na mundijalima i trudiće se da ga što pre zaborave. Nevolja je, međutim, sa onima (na primer, nama) koji baš i nemaju čega da se sećaju i time vidaju aktuelne mundijalske rane. Osim ako kao svojevrsna uteha ne bi poslužilo to što smo se sa tom Španijom mi (ondašnji mi) decenijama ravnopravno takmičili za primat u drugoj evropskoj reprezentativnoj ligi.
Izuzmemo li standardno dobru Nemačku, ovo je bilo prvenstvo pomalo zaboravljenih reprezentacija, onih koje iz drugog plana dugo maštaju o uspehu, i gde su, sasvim neočekivano, svoje kontinente u najboljem svetlu predstavljali jedan Urugvaj i Paragvaj, Gana, kao i oni, doduše, solidni Evropljani, koji nikad do sad u svom muzeju nisu imali zlatni pehar FIFA – Holandija i Španija.
Pominjao sam već da je, po svemu sudeći, lična i trenerska sujeta došla glave Brazilcima i Argentincima. A zamalo da na kraju tako prođe i Del Boske. Naime, tek kada je pred kraj regularnog dela u igru ubacio Fabregasa, a onda u produžetku i zapostavljenog Toresa, Španci su uspeli da slome otpor Holanđana, u potpunosti ovladaju igrom, postignu gol i okite se, kada se sve sabere i oduzme, zasluženom titulom.
Velikanima treba prepustiti da sami procene trenutak kada treba da odu. I retko će(te) se u tome prevariti. Znam da tu postoji izvestan rizik, ali mnogo manji nego kada vam, recimo, bata-Đora na Piksiju leči fudbalske komplekse. Loš odnos i nepoštovanje prema autoritetima, bez obzira da li je u pitanju sport, kultura, ekonomija ili politika, ta sklonost da ih spustimo na sopstveni nivo, malo unizimo i provučemo kroz blato, to se zove „resantiman“ i spada među gore ljudske i nacionalne osobine. A toga, nažalost, kod nas i ostalih „južnjaka“ ima i previše – za razliku od onih sa severa koji su mnogo pažljiviji u čuvanju i uzdizanju svojih, često izmišljenih tradicija i prenaduvanih veličina. To je ono naše čuveno: „ma, ko je on“, „neće on meni“, „nije nego“, „znam ga još od…“, „dosta je, vala, i njegovog“. Zato, valjda, i pored mnoštva talenata, fudbalskih i drugih velikana baš i nemamo mnogo. A onda se posle pitamo zašto i bude nam đavo kriv. No, to je već druga priča. Ili makar za drugu rubriku.
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
Prevodilac i pisac Nikola Bertolino napisao je ovaj tekst pre 22 godine. Bez te informacije, čitaocu će delovati kao opis današnjeg vremena. Tekst dosad nije objavljivan. U prvom delu feljtona razmatrano je pitanje odgovornosti intelektualca za ratove devedesetih, nacionalističke elite, fanatizovane gomile, Gazimestana, Miloševićevog kontramitinga, o počecima preobražaja čoveka-gomile u čoveka-pojedinca, i o opijenima koje valja trezniti
Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
Osim produktivnosti i komunikacije, Galaxy AI funkcije otvaraju i nove mogućnosti kreativnog izražavanja.ProVisual Engine transformiše iskustvo kamere, pružajući podršku korisnicima od postavljanja savršenog kadra, snimanja impresivnih fotografija u svim uslovima, do uređivanja i deljenja na društvenim mrežama
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve