Beograd
Rekordan broj učesnika Beogradskog maratona
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Od specijalnog izveštača iz Travnika
Ne spadam u skupinu, koja zapravo u književno-novinarskim krugovima i nije malobrojna, a čiji članovi (i pokoja članica), makar odavno punoljetni, svake četiri godine pune albume samoljepljivim sličicama s likovima učesnika svjetskih fudbalskih prvenstava. I ja sam u djetinjstvu i ranim tinejdžerskim godinama lijepio sličice s fudbalerima na predviđena mjesta u albumima. Nisam to prestao raditi nakon što sam, kao, odjednom osjetio da sam to „prerastao“ ili pak pomislio da je skupljanje sličica infantilno; prestao sam zbog „više sile“. Za razliku od 1986. (Meksiko) i 1990. (Italija), godine 1994. (SAD), u Travniku sličica (kao ni mnogo čega drugog) jednostavno – nije bilo. Godine 1998. (Francuska), sličica je opet bilo, ali to više nije bilo to.
U albumima mi se uvijek sviđalo to što je ispod mjesta predviđenog za sliku stajalo ime pojedinog igrača, njegov rođendan, pozicija u timu i klub za koji nastupa. Tražili smo onomad igrače koji s nama „dijele“ rođendan i što je igrač bio bolji, ta nam se podudarnost činila važnijom. Kad je dvanaestog maja ove godine, u finalu Evropske lige (bivši Kup UEFA), Dijego Forlan u dresu Atletiko Madrida s dva gola uništio Fulham, televizijski komentator je imao potrebu kazati kako je Forlan na najbolji mogući način sedmicu dana unaprijed sam sebi čestitao rođendan. Tako sam ove godine, i bez albuma, otkrio da sa Dijegom Forlanom „dijelim“ rođendan.
Među zemljama koje su se plasirale u četvrtfinale ovog Svjetskog prvenstva, Urugvaj je – najmanji. S jedva tri i po miliona stanovnika, Urugvaj je po mnogo čemu patuljak među divovima. Zemlja-domaćin prvog svjetskog prvenstva i dvostruki svjetski prvak, Urugvaj ima više od deset puta manje stanovnika od druge najmanje mnogoljudne zemlje koja je bila svjetski fudbalski prvak (a to je Argentina). S titulama iz 1930. i 1950. godine, međutim, Urugvaj je za mnoge mlađe ljubitelje fudbala u svjetskim razmjerima ono što je Mađarska u evropskim: bivša velesila čiji su davni uspjesi više kuriozitet nego što imaju veze sa sadašnjošću. Nije to ipak nikad bilo baš sasvim tako, a ova urugvajska generacija ima, čini se, snage da ode jako daleko, i to baš na krilima harizme Dijega Forlana.
U ono doba kad sam ja skupljao sličice, igrači koji bi istrčali na teren nosili su brojeve od 1 do 11; izmotavanja s brojevima tad su bila dopuštena samo košarkašima NBA lige. Ključ za uspjeh ekipe, barem se nama kao klincima tako činilo, bio je dobar tandem, dobra fudbalska hemija između devetke i desetke. Najbolji tandem dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi je tandem urugvajske devetke i desetke, tandem Luis Suarez – Dijego Forlan.
Iako je dva puta osvajao zlatnu kopačku kao najbolji klupski strelac u Evropi, iako u Atletiku igra klasičnog špic-igrača, Forlan je u reprezentaciji Urugvaja prava starinska klasna – desetka. Osam godina mlađem Suarezu, s takvom desetkom iza sebe nije teško biti rasna & efikasna devetka. Slomili su Forlan i Suarez Južnu Afriku, Meksiko i Južnu Koreju, sve redom. Drugog jula, dan nakon što „Vreme“ iziđe, čeka ih Gana, koja je dostigla Kamerun i Senegal kad je riječ o najvećim afričkim uspjesima na svjetskim prvenstvima. Dobar su tim i igraju na svom kontinentu, ali teško mogu dobiti Forlanov i Suarezov Urugvaj.
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
Prevodilac i pisac Nikola Bertolino napisao je ovaj tekst pre 22 godine. Bez te informacije, čitaocu će delovati kao opis današnjeg vremena. Tekst dosad nije objavljivan. U prvom delu feljtona razmatrano je pitanje odgovornosti intelektualca za ratove devedesetih, nacionalističke elite, fanatizovane gomile, Gazimestana, Miloševićevog kontramitinga, o počecima preobražaja čoveka-gomile u čoveka-pojedinca, i o opijenima koje valja trezniti
Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve