OPROŠTAJ SA MONAŠTVOM U GRAČANICI: Vladika Artemije / foto: beta

Srpska pravoslavna crkva >

Vladika i njegovi hajduci

Više od trideset monaha napustilo je Eparhiju raško-prizrensku da bi bili bliže svom duhovnom ocu, penzionisanom episkopu Artemiju. Osnovan je pravni tim koji poziva episkope da ponište odluku o njegovom razrešenju. Upućeni u crkvena zbivanja više puta su isticali da je Sabor bio vrlo milostiv prema vladici Artemiju, time što nije došlo do suđenja. Veliko je pitanje da li mu njegovi monasi i branioci, ovakvim ponašanjem, čine uslugu ili produbljuju problem

"Ja odlazim tamo gde moram, vi ostajte tamo gde morate, ostajte, čuvajte naše svetinje", kazao je vladika Artemije okupljenima u Gračanici napuštajući Kosovo. Nadao se, dodao je, da će ga narod odatle "jednog dana ispratiti na počinak, na manastirsko groblje, ali neka bude Božja volja". Nakon toga, otišao je u svoju kuću u Beogradu da sačeka završetak radova na manastiru Sremske eparhije, u kojem će ubuduće živeti.

No, problemi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) izazvani njegovim penzionisanjem se nastavljaju. Iako svi odmahuju glavom na pomen raskola, a više od svih umirovljeni vladika, kanonski prestupi kaluđera odanih vladici Artemiju sustižu jedan drugog. Poslednja epizoda u nizu je odlazak 18 monaha iz manastira Svetih Arhangela kod Prizrena, Devine Vode blizu Zvečana, Bogorodice Brainske (Medveđa), a njima se pridružuju i pojedini monasi iz Sopoćana, Banjske, Sočanice i Dubokog Potoka koji su bez crkvene saglasnosti napustili Eparhiju raško-prizrensku. Ukupnom "spisku odmetnutih" dodaju se monasi iz Crne Reke i monahinje iz Končula.

Nakon napisa u novinama da je u pitanju egzodus, da manastiri ostaju pusti, SPC je izdao saopštenje u kojem se kaže da u Eparhiji živi 176 monaha i monahinja i da je najveći deo i dalje "u svojim manastirima i redovno obavlja dužnosti u skladu sa monaškim zavetima". U celini gledano, broj samovoljnih je svakako manji. No, ništa ne može da umanji činjenicu da se više od 30 monaha sada nalazi u privatnim stanovima, kućama, etno-selu, odbacivši pravila svoje crkve koja im je, kako kažu, uzela duhovnog oca.

(NE)SLUŠAJTE VI MENE: Vladika Artemije je na oproštajnom govoru pozvao prisutne da ostanu na Kosovu. Takođe, ne jednom, kazao je da je "presudu" Svetog arhijerejskog sabora primio u miru i spokoju zarad očuvanja jedinstva Crkve.

S druge strane, vladika uporno tvrdi da je nepravedno penzionisan, da mu nije data mogućnost da se brani i da je sve "velika nameštaljka".

U intervjuu jednom ovdašnjem nedeljniku, savetovao je monaštvo, baš kao i na rastanku u Gračanici, da ostane gde jeste. U istom intervjuu, malo kasnije, Artemije kaže: "I moji monasi, ukoliko budu primljeni od strane vladike kod koga ću biti, ostaće lojalni Crkvi, kao što su i do sada bili." Pošto nisu bili primljeni, jasno je kome su njegovi monasi požurili da "otkažu" lojalnost.

Osim njih, još dvojica monaha, sada civila, vezanih za vladiku Artemija, nisu ovih dana pod okriljem SPC-a. Mada, ne svojom voljom.

Krajem maja, monah Antonije iz Crne Reke, sada Dragan Davidović, lišen je monaškog čina. Javnost ga je upoznala kada je izazivao nerede ispred manastira Gračanice i organizovao proteste kod Patrijaršije u Beogradu. Optužen je za samovolju i nepokoravanje crkvenim vlastima u više tačaka i isključen je iz crkvene zajednice na dve godine. Uložio je žalbu Velikom crkvenom sudu koji je potvrdio raščinjenje.

Simeonu Vilovskom, sada Dejanu, bliskom saradniku vladike Artemija, koji provodi dane u grčkom zatvoru čekajući izručenje Srbiji, oduzet je sveštenomonaški čin. Ako se bivši iguman manastira Banjska pokaje, nakon tri godine moći će da se vrati u red vernika. Do tada je potpuno isključen iz crkvene zajednice. I dok ga svetovni sud tereti za proneveru velike sume novca, Crkva ga je osudila zbog "kanonskih grehova". Kao i kada je reč o Draganu Davidoviću, i ta odluka Crkvenog suda je konačna i izvršna.

SUSRET U ETNO-SELU: Za razliku od njih, monaštvo iz Končula i Crne Reke još uvek je pod okriljem Crkve. Oni su dobili pismeni poziv da se vrate u svoje manastire, a da će, ukoliko to ne urade u roku od nekoliko dana, biti predati eparhijskom crkvenom sudu. Ovakva "sudbina" verovatno čeka i ostale pobunjene.

Procedura nalaže da monah, ukoliko želi preseljenje, podnese molbu nadležnom arhijereju koji se, potom, pisanim putem obraća episkopu u čiju eparhiju monah traži da ide, pitajući da li hoće da ga primi. Za sve to ne postoji vremenski rok, a nadležni episkop može odbiti da dâ otpust.

U slučajevima koji trenutno potresaju SPC, mitropolit Amfilohije, kao administrator Raško-prizrenske eparhije, nije dao saglasnost za odlazak nikog od njih, sem četvorice monaha koji su u pratnji vladike Artemija.

S druge strane, i vladika Hrizostom na čijoj se "teritoriji" nalazi većina odbeglih ponovio je poziv Crkve da se vrate u svoju eparhiju. No, odgovor nije stigao, a ne deluje ni da će ga biti.

Skoro celo bratstvo manastira Crna Reka, koji i predstavlja rasadnik monaha, uredno je pre nekoliko dana prijavilo (svetovnim) vlastima svoje novo mesto boravka. Zajedno sa bivšim igumanom Nikolajem, oni su se smestili u etno-domaćinstvu na padinama planine Jelice blizu Čačka. Kako je najavljeno, njima će se pridružiti i sabraća iz drugih manastira (neki od njih su već stigli sa drugim talasom iseljavanja, a monahinje iz Končula su došle nakratko, da bi se svi zajedno susreli). Budući turistički kompleks se prostire na 3,5 hektara, a na imanju se ne nalazi crkva. Otac Nikolaj se već oglasio, rekavši da oni neće ispovedati i služiti, već će se samo moliti.

Vlasnik etno-domaćinstva Miloje Stevanović, poznatiji kao Grešni Miloje, biznismen, odavno je poznat u crkvenim krugovima. Bivši član Saveza komunista Jugoslavije isključen je osamdesetih iz partije, a sredinom devedesetih počeo je da se interesuje za religiju. Poklanjao je novac za izgradnju manastira, a kako njegovi poznanici tvrde, poznat je po ekstremnim stavovima, kako u partiji tako posle i u Crkvi. Primajući monahe, Miloje Stevanović je kazao kako mu je Bog dao mogućnost da pomogne ljudima, što on i čini. Neće, saopštio je, da ulazi u razloge zbog kojih su crnorečki monasi ostali bez krova, ali poštuje "te božije ljude" i ne može da im otkaže gostoprimstvo.

Etno-selo je sada u zakupu monaha na određeno vreme, bez ikakve naknade, što je potvrđeno u sudu.

"DUHOVNI SIROČIĆI": Kada su u pitanju monasi hajduci, kako sami sebe nazivaju, kap koja je prepunila njihovu čašu bio je odlazak vladike Artemija iz Eparhije raško-prizrenske.

"Smenili su nam vladiku Artemija, smenili i pre nego što mu je napisana optužnica. Prešli smo i preko toga, ali oduzeli su nam ga kao duhovnog oca", objasnio je bivši iguman Nikolaj.

Na pitanje šta se desilo u Crnoj Reci i zašto su morali da odu, monah Nikolaj kazao je da se priprema izdaja svetosavlja i pravoslavlja i stupanje u uniju sa Latinima. "Nisam siguran da nas sada i sam vladika Artemije zamoli da se vratimo, da sve prihvatimo, da bismo poslušali, jer znate, ima nešto što je dostojanstvo u čoveku."

SPC je za upravnika manastira Crna Reka imenovao protosinđela Jovana (Jelenkova). I u druge manastire brzo je poslato "novo" monaštvo, postavljeni su igumani, ne bi li manastiri, pogotovo oni iz kojih je kompletno bratstvo otišlo, kao što su Sveti Arhangeli i Devine Vode, ostali otvoreni. Pre nego što su krenuli za svojim duhovnim ocem, veći deo monaštva iz pomenutih manastira Eparhije raško-prizrenske već je bio pod kanonskom epitimijom (zabrana sveštenodejstva i pričešća) zbog neposlušnosti.

Kako u razgovoru za "Vreme" objašnjava jedan crkveni velikodostojnik, izvesno je da ukoliko se monaštvo ne vrati u "svoje" manastire, biće izvedeni na Crkveni sud, a potom raščinjeni. "To je tehnička stvar, mislim da je gotovo sa iseljavanjem i da je vreme da se zavesa spusti", kaže on.

Monasi hajduci, opet, ističu da su svesni posledica svog delovanja, ali da ne mogu da ostanu u eparhiji u kojoj nema mesta za njihovog učitelja i duhovnika.

"U zaštitu monaha kojima se ne dopušta da krenu za svojim duhovnim roditeljem, vladikom Artemijem" stalo je i dvadesetak "profesora univerziteta, sveštenika i pisaca", koji su uputili otvoreno pismo episkopima. Tamo su naveli da je jedina krivica monaha i monahinja u tome što ne žele da budu duhovni siročići koji će svoje duše ostaviti bez onog kroz koga su spoznali Spasitelja.

Pre toga, osnovan je još jedan tim, Inicijativni odbor pravnika, koji poziva episkope da ponište odluku o razrešenju vladike Artemija. Na čelu ovog "Apela za odbranu pravnog poretka SPC, upućenog pravnicima u Otadžbini i rasejanju" je Kosta Čavoški, a među potpisnicima su Branislav Tapušković, Željko Žugić Kotoranin i drugi advokati i pravnici. Oni se pozivaju na član 111 Ustava SPC-a u kojem se propisuju slučajevi po kojima Sabor može "ukloniti" arhijereja. To su: kanonska osuda, dokazana nemoć, opravdana molba za penziju koju podnosi sam arhijerej i prestanak jednog od uslova koji se zahtevaju kod izbora (državljanstvo, školska sprema...). Pošto vladika Artemije ne ispunjava nijedan od ovih uslova, pomenuti pravnici traže poništenje odluke.

(NE)NAMERAVANE POSEDICE: Upućeni u crkvena zbivanja više puta su isticali da je Sveti arhijerejski sabor bio vrlo milostiv prema vladici Artemiju, time što nije bilo suđenja. Mnogi su to videli kao način da se zaštiti bivši episkop raško-prizrenski od osude i raščinjenja. Otud se, kao opravdano, postavlja pitanje koliko i jedni i drugi zaštitnici vladike Artemija zaista čine usluge ili ponovo otvaraju priču koja može da prođe manje bolno.

Ponašanje monaštva je, takođe, predmet dvojakih tumačenja. Dok deo vernika i ostale javnosti vidi to kao odbranu posrnulog pravoslavlja, drugi deo nalazi dokaz da je mesijanska potreba vladike Artemija skupo koštala SPC. Sam vladika je bio poznat kao neko ko je u stanju da "oživi" manastire, da stvori veliki broj monaha. No sada, sve više deluje kao da ih je "stvarao" za sebe, a ne za Crkvu.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net