Loader

Preokret u lečenju mentalnih poremećaja

27.maj,19:14

Konferencija o mentalnom zdravlju održana u Beogradu mogla bi predstavljati istorijsku prekretnicu u oblasti zaštite mentalnog zdravlja u zajednici na našim prostorima

U Beogradu je između 20. i 22. maja održana trodnevna međunarodna konferencija Međunarodne mreže za saradnju u mentalnom zdravlju (IMHCN), organizovana u partnerstvu s beogradskom nevladinom organizacijom Međunarodna mreža pomoći IAN i Filozofskim fakultetom Univerziteta u Beogradu, a uz finansijsku podršku Evropske komisije, Ministarstva inostranih poslova Holandije, Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije i Ministarstva zdravlja Republike Srbije. IMHCN je međunarodna nevladina organizacija sa sedištem u francuskom gradu Lilu, koju su osnovale organizacije iz desetak zapadnoevropskih zemalja koje se bave mentalnim zdravljem i pojedinci (stručnjaci, menadžeri, korisnici i osobe koje utiču na formiranje javnog mnjenja) koji su razvili službe s dobrom praksom bavljenja mentalnim zdravljem. Ciljevi ove mreže su povezivanje različitih službi u sistem podrške razvoju strategija mentalnog zdravlja u zajednici (službe koje se bave obezbeđivanjem unapređujućih tretmana i terapija, adekvatnog smeštaja, zaposlenja i integracije u zajednicu), dalja deinstitucionalizacija i suprotstavljanje fragmentarnom pristupu u tretiranju osoba koje imaju mentalne poremećaje. Mreža takođe stvara uslove za razmenu iskustava između različitih organizacija i zemalja.

Tokom poslednjih decenija dvadesetog veka u Evropi je došlo do dramatičnog preokreta u razumevanju i lečenju mentalnih poremećaja. Shvatanje da su hronični mentalni poremećaji progresivne forme oštećenja mozga, koje neizostavno dovode do propadanja ličnosti, zamenjeno je uvidom u štetno dejstvo institucionalnog tretmana, socijalnog isključivanja i etiketiranja, te zloupotrebe prava obolelih. Proces koji je počeo „deinstitucionalizacijom“ sada je u razvijenim zemljama dobio formu „mentalnog zdravlja u zajednici“ – razvijenog interdisciplinarnog sistema službi koje se zasnivaju na nekoliko osnovnih principa: lečenju van bolnica, razvoju programa za resocijalizaciju i integraciju u zajednicu, osnaživanje na poslu ili zapošljavanje, podršku u stanovanju. Sveobuhvatna nega, socijalna podrška i lečenje u zajednici, kako su pokazala višedecenijska empirijska istraživanja ishoda lečenja, doprinose značajnom poboljšanju kvaliteta života, smanjenju nivoa i težine simptoma, manjoj učestalosti i blažim pogoršanjima osnovne bolesti. I u profesionalnoj zajednici (na primer u „The World Health Report“ iz 2001. godine) i u političkim strukturama (recimo u „Helsinškoj povelji“ iz januara 2005. godine) postoji širok konsenzus da je transformacija postojećih psihijatrijskih službi, posebno velikih bolnica, neophodna zarad unapređenja lečenja i rehabilitacije osoba s mentalnim poremećajima.

Na konferenciji je učestvovalo tridesetak predavača iz inostranstva, a broj prijavljenih izlaganja bio je toliki da se rad često odvijao u pet paralelnih sesija. Izloženi su detalji o transformaciji sistema zaštite mentalnog zdravlja u Italiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Danskoj, Australiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Govornici su objašnjavali kako su organizovali nove tipove službi i uspevali da zatvore psihijatrijske bolnice azilarnog tipa. Konferencija je bila jedinstvena i po tome izuzetno emotivnim izlaganjima i reakcijama publike, kao i po spremnosti predavača da uspostave trajnu saradnju s domaćim zdravstvenim i obrazovnim institucijama, a uobličena je kroz plenarna predavanja, sesije i interaktivne radionice.

Najjači utisak na čitavoj konferenciji ostavila su izlaganja korisnika – osoba koje su bile psihijatrijski pacijenti ponekad i po nekoliko decenija. Neki od njih su iznosili lična iskustva, neki prikazivali programe za rad s osobama koje svoje probleme koriste za dalji lični razvoj, a bilo je i prikaza tehnika za procenu efikasnosti službi od strane korisnika. I u publici je bilo dosta korisnika koji su slušali predavanja, pokazali su veliko interesovanje za temu i podržali većinu ideja za koje su čuli, a nekoliko njihovih udruženja iz različitih zemalja pokušaće da oformi medjunarodnu asocijaciju.

Puna pažnja bila je posvećena i ljudskim pravima duševno obolelih, sprečavanju torture u institucijama, neophodnosti da se donese novi zakon o zaštiti mentalnog zdravlja (postoji Predlog zakona o zaštiti prava osoba sa mentalnim poremećajima, koji je predat Ministarstvu zdravlja ali i nakon nekoliko godina nije usvojen), transformaciji institucija za brigu o deci, promeni medijske slike o osobama koje žive s mentalnim poremećajem, kao i drugim značajnim temama.

Sva dešavanja i izlaganja bila su fokusirana na pokušaj da se preciznije odrede koraci koje Srbija treba da napravi na putu ka reformi svog sistema zaštite mentalnog zdravlja i o nekim već postignutim pomacima, kao što je osnivanje Centra za mentalno zdravlje u zajednici u opštini Medijana u Nišu. U okviru ovog događaja organizovana je i poseta ovom centru, kao i Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Gornja Toponica.

Osim ovog pilot projekta, značajno je spomenuti učešće neprofesionalaca u zaštiti mentalnog zdravlja u zajednici, a njih u našoj zemlji uglavnom čine studenti psihologije i članovi porodica osoba s mentalnim poremećajima.

Zahvaljujući tome što je grupa istomišljenika gotovo ispunila amfiteatar, reformisti u Srbiji mogli su da steknu dodatnu snagu potrebnu za nastavak svoje borbe. U tom smislu, ova konferencija bi mogla predstavljati i istorijsku prekretnicu u oblasti zaštite mentalnog zdravlja u zajednici na našim prostorima.

Poslednje izdanje

Intervju: Dobrica Veselinović

Bojkot nije dobro rešenje Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve