Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Razrešena pomoćnica gradonačelnika Beograda
Osnovni podaci: Radmila Hrustanović, do udaje Dokmanović, rođena je 25. novembra 1952. u Beogradu, gde je pohađala osnovnu i srednju školu. Otac i majka su nosioci Partizanske spomenice. Kada je njen otac, oficir, 1971. godine dobio premeštaj, odselila se u Sarajevo gde je završila Pravni fakultet, a potom je 14 godina provela u Saveznom izvršnom veću. U advokate je otišla 1992. godine. Udala se 1977. i ima dva sina.
Slobodno vreme: Igra tenis, pliva, zimi skija i kliza. Ipak, najveća strast su joj trke Formule 1 i fudbal.
Kolekcionar lutaka, prvu lutku dobila je od fudbalske zvezde Stjepana Bobeka 1956. Lutke su joj i danas slabost. Muž joj ih donosi sa putovanja, a sinovi kad hoće da je obraduju.
Ada Ciganlija: „Tamo se najlepše osećam. A prizor ušća Save u Dunav dovodi me do ushićenja. Zbog te scene često zažalim što nisam slikar.“
Priznanja: Počasni član udruženja vozača Beograda, Orden italijanske zvezde solidarnosti na nivou viteza, za doprinos promovisanju italijanske kulture.
Politička karijera: Politikom je počela da se bavi krajem osamdesetih, kada se učlanila u Reformsku stranku Jugoslavije i Građanskog saveza Srbije od osnivanja, (bila jedan od potpredsednika GSS-a). U oktobru 2004. iščlanila se iz GSS-a, da bi postala nova članica Demokratske stranke. „Svoju odluku sam dobro analizirala. Pred izbore GSS nije imao definisanu strategiju niti cilj. Posle 12 godina i tužna sam i razočarana u stranku u koju sam uložila mnogo.“
Jedna je od osnivača Ženske političke mreže u Srbiji (februar 2000).
Zašto je političar: „Bila sam sasvim zadovoljna poslom advokata, a politikom sam se, od početka devedesetih, bavila uzgred, iz potrebe da se ovde nešto promeni.“
Karijera: Posle osmogodišnjeg iskustva u advokaturi, prešla je u politiku. Od 1996. do 2000. bila je članica Izvršnog odbora Zvezdara (Koalicija „Zajedno“). Od oktobra 2000. je članica IO Skupštine grada Beograda, zadužena za imovinsko-pravne poslove, građevinsko zemljište i informisanje. Istovremeno, sedam meseci je vršila dužnost direktorke Studija B. U to vreme otpustila je tadašnjeg direktora i budućeg ministra informisanja Dragana Kojadinovića – zbog nepoštovanja radne obaveze. Od juna 2001. do novembra 2004. bila je predsednica Skupštine grada Beograda (gradonačelnica). Radila je uz moto „Brinuću o Beogradu kao o svojoj kući“. Kada je napustila tu funkciju, rekla je: „Uradili smo više nego što je bilo planirano. Napravili smo pristojan grad sa nadom. Beograd danas ima svoju perspektivu i viziju.“ Od 2004. do decembra 2007. je zamenik gradonačelnika Beograda, od tada do 2010. je pomoćnik gradonačelnika za razvoj i međunarodnu saradnju.
Imovinska karta: „Dva stana, površine 60 i 90 kvadrata. Ima i tri lokala ukupne površine 55 kvadratnih metara stečena 1992. i 1996. godine, kao i splav-kućicu na Adi Ciganliji. Vlasnik je „fijat stila“ iz 2001. godine.
Šta je rekla posle razrešenja: „Imala sam izuzetnu čast i zadovoljstvo da skoro punih deset godina radim za Beograd. Trudila sam se da radim korektno, pošteno, najbolje što umem.“
Pouka: „Nisam se bavila i ne bavim se politikom da bih opstajala. Imam čist obraz i vrlo lake odgovore na mnoga teška pitanja.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve