Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
U razvijenim zemljama Evropske unije – Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nemačkoj, Italiji, ali i Švedskoj i Norveškoj, gorivo košta isto, ponegde i više nego u vreme kad je cena sirove nafte bila na istorijskom maksimumu. U onim malo manje bogatim zemljama jeftinije je, ali ne drastično, a u onima na začelju je bitno jeftinije. Gorivo u Srbiji danas košta 20 odsto manje nego polovinom pretprošle godine, ali i upola skuplje nego početkom prošle
Po rečima Milana Rakića, predsednika Udruženja vlasnika privatnih benzinskih pumpi, za 1000 dinara prošle godine moglo je da se „natoči“ 14, a ove samo osam litara goriva. Ipak, treba se setiti da je pretprošle godine za 1000 dinara moglo da se „natoči“ isto koliko i danas, kao i da je kurs evra bio 20 odsto niži, što će reći da je gorivo bilo 25 odsto skuplje. Istini za volju, sredinom 2008. godine sirova nafta je bila dvostruko skuplja nego danas, ali je i dolar bio za trećinu jeftiniji. Krajnje je vreme, kaže Rakić, da se izmeni Uredba o cenama naftnih derivata, da se za usklađivanje cena ne uzima vrednost sirove nafte, već cena derivata na berzi, uz opasku da je gorivo u Srbiji preskupo, najskuplje u okruženju.
GORE–DOLE: Kako god da se računa, cena goriva najpre zavisi od berzanske cene sirove nafte, koja, opet, zavisi od svetske ponude i potražnje. Budući da se naftom trguje u dolarima, cena derivata direktno zavisi i od kursa nacionalne valute u odnosu na dolar. Cena goriva zavisi i od akciza i poreza na dodatu vrednost koji se od države do države razlikuju. Na kraju, cene na pumpama u istoj zemlji se razlikuju, u zavisnosti od lokacije prodajnog mesta, od konkurencije, od ponude i potražnje… Uopšte uzev, od lokalnih tržišnih okolnosti.
U razvijenim zemljama Evropske unije – Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nemačkoj, Italiji, ali i Švedskoj i Norveškoj, gorivo košta isto, ponegde i više nego u vreme kad je cena sirove nafte bila na istorijskom maksimumu. U onim malo manje bogatim zemljama jeftinije je, ali ne drastično, a u onima na začelju je bitno jeftinije. Gorivo u Srbiji danas košta 20 odsto manje nego polovinom pretprošle godine, ali i upola skuplje nego početkom prošle.
VARIJABLE I KONSTANTE: Prema Uredbi o cenama naftnih derivata, maloprodajna cena se izračunava po formuli u kojoj su varijable cena sirove nafte i kurs dolara, konstante akciza i rafinerijska cena prerade, a porez na dodatu vrednost je „fiksno-varijabilan“ – fiksnih 18 odsto na varijabilnu osnovicu. Na svaku promenu cene sirove nafte veću od dva i po odsto, preračunato u dinare po trenutnom kursu dolara, izračunava se nova maloprodajna cena goriva.
Od marta prošle do marta ove godine cena sirove nafte i kurs dolara su bili u „protivfazi“: kako je dolar padao tako je nafta „rasla“ i obrnuto, s tim što je tokom prošle godine dolar lagano padao a cena nafte se kolebala, da bi sa ovogodišnjim padom dinara cena sirove nafte i kurs dolara opet manje-više bili na istom kao i pre godinu dana. Ipak, iako su varijable u formuli za izračunavanje cena naftnih derivata uslovno rečeno postale konstante, gorivo je za godinu dana poskupelo za više od 50 odsto. Razlog za to je što su konstante – akciza i rafinerijska cena prerade – „porasle“.
Prošle godine akciza je zbog ekonomske krize i naglog opadanja priliva u republički budžet dva puta vanredno „podizana“, a početkom ove godine povećana je redovno, prema planu zacrtanom još 2001. godine. Sve u svemu, više od polovine velikoprodajne cene benzina i trećine cene dizela je akciza.
MONOPOL: Rafinerijska cena prerade je posebna priča. Naime, da bi se uveo red na tržište naftnim derivatima, odnosno da bi se sprečio šverc, 2001. godine je zabranjen uvoz naftnih derivata i zaveden monopol Naftne industrije Srbije: vlasnici benzinskih pumpi su, doduše, mogli da uvezu sirovu naftu, ali su morali da je prerade u državnoj rafineriji. Da bi svi korisnici bili u ravnopravnom položaju, određena je fiksna rafinerijska cena prerade u iznosu od 30 dolara po toni.
Nedugo zatim, zabrana uvoza je „skinuta“ za evrodizel i tečni naftni gas, jer NIS nije bio u stanju da ga proizvede. Doduše, nije bio u stanju da proizvede ni bezolovni benzin, ali mu je prepušten monopol na uvoz. Tako je sve do danas i trajaće do 31. decembra ove godine kad će uvoz derivata biti slobodan, kao u svim drugim evropskim, pa i zapadnobalkanskim zemljama.
Posle promene vlasničke strukture NIS-a, vladi je upućen zahtev za „podizanje“ rafinerijske cene sa 30 na 48,75 dolara po toni. Kako Gasprom-njeft nije kompanija kojoj se zahtev može odbiti, a tik pre toga je u završnom računu umesto dobitka ustanovljen pozamašan gubitak, zahtev je uslišen, a gorivo poskupelo. To poskupljenje je bilo prvo prošlogodišnje, onda su usledila ona akcizna, a dva poslednja su zbog naglog pada vrednosti dinara.
MALI I VELIKI: Do pre mesec dana, tačnije do pre dva poskupljenja, na svim benzinskim pumpama, bez obzira čije su, cene su se menjale kako je Vlada izlazila sa računicom i niko, sem onih koji gorivo plaćaju, nije imao komentara. Nije bilo komentara ni na najavu pretposlednjeg poskupljenja, ali kad NIS nije podigao cene, vlasnici benzinskih pumpi – „privatnici“, kako ih novinari nazivaju, digli su glas: zadržavanjem starog cenovnika, a korišćenjem monopolskog položaja, jer velikoprodajne cene je povećao, NIS ih tera u gubitak, sve u cilju da ih izgura sa tržišta.
Iz NIS-a je odgovoreno da ova kompanija sprovodi svoju strategiju tržišnog razvoja i ide u susret zadovoljenju potreba svojih klijenata, i da će umanjenjem sopstvene marže kontinuirano obezbediti optimalan nivo cena. Ni sledeće preporučeno poskupljenje NIS nije primenio na svojim prodajnim mestima, zbog čega su negodovali, mada ne glasno, i drugi „veliki“ igrači na naftnom tržištu Srbije, a udruženja trgovaca naftnim derivatima najavila prijavu Komisiji za zaštitu konkurencije protiv NIS-a zbog zloupotreba monopolskog položaja na tržištu naftnih derivata.
„Razgovaraćemo i sa NIS-om i sa privatnim trgovcima. NIS snižavanjem svojih cena goriva pokušava da poveća promet na pumpama. Moraće, međutim, da se nađe rešenje kako da se stimulišu i ostali prometnici na tržištu i da se njima omogući sniženje maloprodajne cene na pumpama“, rekao je tim povodom ministar energetike Petar Škundrić.
Malo zatim, NIS je svoje cene korigovao naviše, mada ne koliko je Vlada izračunala, već za dva, odnosno deset dinara niže, što su „ispratili“ OMW, MOL i svi drugi.
PAD PRIHODA: Ministar trgovine Slobodan Milosavljević kaže da je u 2009. godini smanjena potrošnja goriva sa tri miliona tona na 2,6 miliona, dok je u prva tri meseca ove godine pad prometa derivata iznosio između 20 i 28 odsto. Predsednik Udruženja vlasnika privatnih benzinskih pumpi Milan Rakić kaže da je „od marta do marta“ promet derivata opao za 40 odsto, što praktično znači da su i budžetski prihodi po osnovu akciza i poreza manji. Obojica misle da bi smanjivanje akciza bilo blagotvorno za sve: potrošači bi se više „vozili“, a rast prometa bi uvećao prihode trgovaca i države.
Rakić se zalaže za promenu formule izračunavanja cene derivata, da osnovica ne bude berzanska cena nafte već derivata, dok Škundrić tvrdi da su se srpski trgovci listom složili da je bolje da se zadrži sadašnji način obračuna cene goriva na osnovu cene sirove nafte na svetskom tržištu i kursa dolara, nego da se pređe na usklađivanje s cenom derivata na Mediteranu.
Promenu formule je još sredinom prošle godine najavljivao ministar Milosavljević: navodno je u „igri“ bilo nekoliko opcija, ali da ne može da iznosi detalje dok se ne usaglase sa Ministarstvom energetike i Naftnom industrijom Srbije.
Ministar energetike sada najavljuje da će njegovo ministarstvo s Ministarstvom trgovine i Ministarstvom finansija narednih dana razmotriti eventualno smanjenje akcize na gorivo, „ali tako da se ne smanji priliv novca u budžet“.
„Ukoliko želimo da smanjimo akcizu, moramo biti svesni da je neophodno povećati neki drugi poreski prihod ili smanjiti neki postojeći rashod u istom iznosu. Dakle, moguće je, ali ne kao izolovana akcija“, kaže ministarka finansija Diana Dragutinović.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve