U borbi oko izbora ništa se ne prepušta slučaju. Ipak, lakše je onome kome je predlagač vladajuća stranka
Kandidat poslaničke grupe „Za evropsku Srbiju“, odnosno Demokratske stranke, Nevena Petrušić, jedina je „prošla“ raspravu Odbora za ustavna pitanja i predložena je parlamentu za izbor poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Da podsetimo, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, poverenika je trebalo izabrati do 1. marta, međutim Odbor za ustavna pitanja doneo je odluku da se prvi izbor poništi zbog neodgovarajućih kandidata. Od njih troje, jedino je kandidat Liberalno-demokratske partije Goran Miletić, koga je podržalo 211 nevladinih organizacija, ispunjavao sve zakonom propisane uslove. Međutim, zbog insistiranja na nekakvim novim uslovima nije izabran, što je uglavnom protumačeno kao otpor nevladinim organizacijama i kao politička odluka.
PO MERI VLADAJUĆE KOALICIJE: Nevena Petrušić
Pred Odborom za ustavna pitanja sada su bila dva kandidata: Goran Miletić, koga je LDP ponovo predložio i o kome se ovog puta nije raspravljalo, i Nevena Petrušić, dekan Pravnog fakulteta u Nišu, koju je predložila Demokratska stranka. Snažnu podršku nevladinog sektora imala su oba kandidata. Demokrate su tako zatvorile usta svima koji su larmali da vlast ima nešto protiv civilnog sektora. Jednostavno, pošlo im je za rukom da taj sektor podele. U odnosu na prethodne izbore, kada je ogroman broj nevladinih organizacija stao samo iza Gorana Miletića, sada se taj broj prepolovio, pa su jedni stali na stranu jednog kandidata, a drugi na stranu drugog. Uz Miletića je ostala grupa vodećih nevladinih organizacija s Koalicijom protiv diskriminacije na čelu, a iza Nevene Petrušić stale su mnoge ženske organizacije i poveći deo civilnog sektora iz unutrašnjosti. U pismima podrške za Nevenu Petrušić naglašavana je kako njena profesionalna kompetentnost s obzirom na naučni i istraživački rad, tako i njene dugogodišnje aktivnosti u civilnom sektoru na polju zaštite žena i ljudskih prava uopšte, zbog čega joj je i OEBS odao priznanje. Između ostalog, navodi se da je Nevena Petrušić 1993. osnovala i volontirala u SOS telefonu za žene i decu žrtve nasilja u Nišu, da je 1997. osnovala Ženski istraživački centar u Nišu, da je član Izvršnog odbora Viktimološkog društva Srbije, a njen angažman u civilnom sektoru istican je kroz mnoge projekte i predavanja, najviše u oblasti rodne ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava. Tokom rasprave na skupštinskom odboru, na pitanje Čedomira Jovanovića o njenom dosadašnjem angažovanju na zaštiti prava nacionalnih manjina i osetljivih grupa među kojima je i LGBT, prof. Petrušić je rekla da se bavila ljudskim pravima uopšte i da su posledice diskriminacije iste bez obzira na oblik diskriminacije. S druge strane, deo nevladinog sektora, Koalicija protiv diskriminacije i Inicijativa mladih za ljudska prava, smatra da Nevena Petrušić ipak ne zadovoljava sve postavljene kriterijume, aludirajući pri tom na zahtevane „moralne kvalitete“.
Kao prvo, povod za takvu ocenu nalazi se u Izveštaju inspekcijskog nadzora Ministarstva prosvete iz aprila 2009, a u kome se kaže da je na Pravnom fakultetu u Nišu izvršen nezakonit upis studenata na diplomske master-studije iz oblasti evropskih integracija u školskoj 2008/2009. godini. Poenta cele priče jeste to što za osnivanje ovih studija fakultet nije imao ničiju dozvolu, već ih je oformio samovoljno. Izveštaj se sastoji od 10 tačaka u kojima se navodi jedna po jedna nepravilnost tog upisa, kao na primer školarina od 100.000 dinara utvrđena na nezakonit način, zatim nepostojanje kriterijuma za upis studenata, lažne informacije u pogledu značaja diplome ili stranih predavača, i druge stvari zbog kojih je na kraju naloženo vraćanje novca grupi studenata i podnošenje prekršajne prijave protiv Pravnog fakulteta u Nišu. Dvojica redovnih profesora tog fakulteta mnogo puta su na uvid tražili određene informacije u vezi s osnivanjem spornih studija (reč je o formiranju, nadležnostima i radu Kolegijuma master studija iz oblasti evropskih integracija na tom fakultetu), međutim dekan Nevena Petrušić nije im to dozvoljavala i time, tvrdi se u Koaliciji protiv diskriminacije, „grubo povredila ustavom zajamčeno pravo na slobodan pristup informacijama o svom radu“. Profesori su se nakon toga obratili povereniku za informacije od javnog značaja, koji je naložio Pravnom fakultetu u Nišu da je shodno zakonima dužan da profesorima dostavi tražene informacije, ali pošto ni to nije urodilo plodom, ceo slučaj je upućen na Vladu Srbije kako bi na kraju tražene informacije ipak bile dostavljene.
Drugo, na Pravnom fakultetu u Nišu redovno se održavaju tribine desničarskih organizacija, što pojedini profesori tog fakulteta smatraju nedopustivim. Međutim, kako jedan od profesora kaže za „Vreme“, poseban problem bio je što je donedavno, dok pojedini profesori ozbiljno nisu podigli glas, postojala praksa da se u vreme tih tribina nastava na fakultetu prekida, sa čim je dekan, kako se tvrdi, sigurno bio upoznat. Odgovarajući na optužbe povodom održavanja desničarskih tribina, Nevena Petrušić smatra da je rad svih studentskih organizacija legitiman i slobodan. Takođe, ocenjuje da je povod za optužbe njena diskreditacija dok traje izbor poverenika za ravnopravnost i da je politizacija izbora poverenika rezultat ranijeg neuspelog izbora.
Istina je da se u borbi oko izbora poverenika za ravnopravnost nijedan detalj ne prepušta slučaju, to bar mogu da posvedoče svi. Međutim, ako se u izboru već jednom pojavila „nameštaljka“, ili nepostojeći kriterijum, ako je već jednom tražena navodna besprekornost kao što je to bilo u slučaju Gorana Miletića, onda je potpuno opravdano istu besprekornost tražiti i od drugih kandidata. Bez obzira na to koja ih poslanička grupa predlaže.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!