Loader

Novine

10.februar,19:52

Kažu da je Luis Bunjuel samo zbog jedne stvari žalio što će, pre ili kasnije, morati da umre: neće moći da vidi šta ima u sutrašnjim novinama!

Bunjuel je u međuvremenu zaista umro, a novine još izlaze li, izlaze. Ta činjenica nas navodi na tužne lamentacije glede čovekove prolaznosti i trošnosti, ali ostavimo to za neku drugu priliku. Ovde je reč o novinama, „svakodnevnoj jutarnjoj molitvi modernog čoveka“, kako reče jedan rezignirani mudrac; kad smo već kod pametnih i knjiških ljudi, Kami je onomad napisao da će se čovek XX veka pamtiti po tome što je „bludničio i čitao novine“. Ako mene pitate, mogli smo i gore da prođemo.

U kulturi kojom caruju oratorske veličine opšteg smera koje prosipaju mudrost po lokalnim bircuzima, čitanje (ili pisanje) bilo čega komplikovanijeg i manje utilitarnog od loto-tiketa krajnje je sumnjiva stvar i tretira se kao vrsta benigne ekscentričnosti; književnost, filozofija i drugo tvrdo ukoričeno mudroslovlje još nekako i prolazi i obezbeđuje onome ko se time bavi kakav-takav ugled u čaršiji: svaka zadribalda koja napljeska trista pedeset strana „gustog proznog tkiva“ (tako to zove ovdašnja kritika) o, recimo, „patnji ali i veličini našeg naroda kroz vekove“ dobiće, pre ili kasnije, status barda i mučitelja školske dece i omladine dorasle za lektiru. Novinar, makar i najbolji (naročito najbolji!), može da dobije jedino čir na želucu ili šaku u zube.

Prostačko verovanje da nečitanje novina ili izražavanje prezira prema njima čini čoveka pametnijim i suptilnijim najraširenije je, dakako, među umetnicima i „humanističkom inteligencijom“ (znam primerke koji se hvale da četiri godine nisu uzeli štampu u ruke), ali je, bogami, prisutno i među samim novinarima. Ima bezbroj slučajeva koji čitaju samo vlastite tekstove; sa člancima drugih kolega iz redakcija đene-đene: bar ih pregledaju onim čuvenim „dijagonalnim preletom“; za ostale novine – mrka kapa. Šta će im to, nisu valjda javni tužioci pa da čitaju sve i svašta?!

Ovakav nihilistički odnos prema vlastitom poslu (jer novinar je čitalac i slušalac bar onoliko koliko je i pisac i govornik) posledica je profesionalne zasićenosti i iz nje nastalog cinizma; zato u novinama najlepše umeju da uživaju oni koji ih ne prave, „čisti potrošači“: ima li većeg užitka od čitanja nekog dobrog dnevnika ili nedeljnika (recimo ovog) posle ukusnog ručka, uz „vino i cigare“? Čitanje novina je trenutak intimnosti, opuštanja i ugodne samoće, ali i vredne intelektualne aktivnosti. Nije li upravo to opis savršene kombinacije ugodnog i korisnog?

Poznato je šta su ovde sve u stanju da pretrpe strastveni uživaoci dnevne štampe ne bi li svakodnevno dobili svoju dozu poroka: satima cupkaju pred kioscima po snegu i ledu čekajući da stignu vruće novine, klipsaju na drugi kraj grada da bi našli ono što im treba, plaćaju harač monopolističkoj fabrici roto papira i ostalim državnim secikesama i čine sve ostalo što, recimo, rade i beznadežni duvanski ovisnici. Ta paralela nije slučajna: ostaviti novine nije ništa lakše nego ostaviti pušenje. Znam čoveka koji je, zapavši u krajnju bedu u vreme megainflacije, morao da ostavi svoj omiljeni list prvi put u svom dugom životu; čim je došao do nekih para, otrčao je u redakciju da nabavi brojeve koje je propustio! Izraz blaženstva na njegovom licu kad se trijumfalno vratio kući s naramkom novina pod miškom bio je dostojan kičice najboljeg slikara – specijaliste za prikaz religiozne ekstaze.

Dobre novine nisu ništa više banalne i prolazne od samog života; biće da prikrivenim čovekomrscima sa svetopopraviteljskim idejama u onome što oni pogrdno zovu „žurnalistička pamet“ smeta upravo njena konciznost koja traži odgovore na sasvim konkretna pitanja: ko, gde, kada, kako itd. Tu teško prolazi vaćarenje na metafiziku Nacije ili Svijetle Budućnosti. Zato dobre novine treba čitati uredno, onako kao što treba jesti, prati se ili spavati.

Čistoća je i dalje pola zdravlja, i to važi i za duh. Ja odoh do kioska da se proplaknem, pa nek’ košta šta košta!

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve