Komentar
Nestorović reloaded: Bućkalo za somove
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Kada je „Vreme“ počelo da izlazi, u oktobru 1990. godine, veb još nije postojao, broj korisnika interneta merio se u hiljadama, uglavnom onih koji su radili na nekom američkom univerzitetu, lični računari su tek počeli masovnije da ulaze u domove, a na mrežu se išlo da bi se diskutovalo na forumima. Brzina modema bila je 300 bitova u sekundi, a ko je imao hard disk od 20 megabajta, bio je hadžija. Računari su imali dugme za „turbo“ ubrzanje procesora, a kompjuteraši su se raspitivali koliko ko ima „roma“ i „rama“.
Samo trista brojeva kasnije, dakle ni celih šest godina, „Vreme“ je već imalo svoj veb-sajt. Isprva kao gost na sajtu beograd.com (u to vreme vrlo aktivnom), da bi posle nekoliko meseci zakupilo domen koji ima i danas vreme.com. Slobodan sam da kažem zaslugom direktora marketinga Gorana Kosanovića i mene. Pokazalo se da je to bio odličan potez jer je u narednim godinama bilo mnogo onih koji su nam izokola poručivali da bi tada otkupili to ime. Prvi samostalni sajt „Vremena“ napravio je Jovan Milošević, kasnije direktor Majkrosoft Sinergije i tako dalje.
Bilo je to vreme kada smo mogli samo da sanjamo da će sajt „Vremena“ jednoga dana izgledati ovako kako sada izgleda, da će se dnevno dopunjavati i da će imati veću posetu od tiraža novina, što je sudbina svih medija u svetu danas. U to vreme, kolege su se nama koji smo se „ložili“ na sajt obraćali značajnim klimoglavom i rečima „da, da, jednog dana ćemo svi to morati da radimo“, ali se nekako smatralo da to vreme još nije došlo. Evo, nije prošlo ni 15 godina i gotovo da smo tu.
Kažem „gotovo“ jer je u Srbiji ono što se štampa i dalje prioritetno u odnosu na ono što izlazi na sajtu, mada svi pokazatelji govore da je vreme da se mesta zamene. Problem je, naravno, što se odštampano još uvek kako-tako prodaje i od tih para se živi, dok sajtovi medija i dalje ne pokazuju sposobnost da budu samoodrživi. Ni ovde ni u svetu.
Ali se zato dramatično menja novinarski posao. Ima mišljenja da će novinar u budućnosti morati da zna da programira, barem neke osnovne stvari, što je loša vest za one koji su u profesiju pobegli od matematike. Potom, BBC je svojim novinarima poručio da moraju da ovladaju socijalnim mrežama, jer se tamo danas nalaze ljudi, a gde su ljudi, tu su i novinarske priče.
Što nas dovodi do ključnog pitanja za narednih hiljadu brojeva, a to je – kako će u budućnosti izgledati magazini poput „Vremena“.
Nema svrhe od kopiranja modela koji već koriste „Tajm“ ili „Njusvik“, jer i oni sami traže svoju „dušu“. Trenutno su negde između dnevnika i nedeljnika, što govori da i oni žive u ritmu štampe i prodaje. Sajtovi ni njima nisu profitabilni.
Magazin budućnosti spajaće u sebi novinarske sadržaje, blogove i socijalnu mrežu, tekstove, audio i video. I ulaz će se naplaćivati. Biće to nešto nalik današnjim mobilnim operaterima, nećete biti čitalac, već korisnik „Vremena“. Nisu u pitanju naučnofantastične halucinacije, već posledica traženja modela finansiranja. Što znači da će put koji ćemo preći u narednih dvadeset godina biti mnogo dramatičniji nego u ovih prvih dvadeset. To jest, promenićemo se onoliko koliko su se od oktobra 1990. promenili računari.
Sada je vreme da uključimo ono „turbo“ dugme.
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Goran Vesić je na društvenoj mreži X rekao da je Tito srušio dve zgrade na čijem mestu sada stoji Generalštab jer su ga „podsećale na srpsku istoriju i stari poredak“, a da su ovi koji bi sad da sačuvaju to kulturno dobro isti takvi
Stanimir B. je okončao život zbog zverske torture u ćeliji zatvora Padinska Skela – državne ustanove u koju nikad i nikako nije smeo da dospe. Pravo pitanje zato glasi: gde mi to živimo? Jer Stanimir B. je slika u ogledalu i društva i svih nas
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve