Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Akademik i profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu; bivši predsednik i potpredsednik Federacije BiH
Šta se dogodilo: Uhapšen u Londonu po zahtjevu Srbije zbog optužbe da je jedan od odgovornih za smrt osamnaest i ranjavanje dvadeset i dvije osobe, napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, Vojnu bolnicu, sanitet i sanitetska vozila. Određen mu je pritvor do 29. marta.
Datum rođenja: 3. mart 1946, selo Sebečevo kod Novog Pazara (Sandžak).
Obrazovanje: Završio srednju tehničku školu u Novoj Varoši. Diplomirao u Beogradu na Tehnološko-metalurškom fakultetu 1970, magistrirao 1972, a doktorirao u Americi 1976. na Masačusetskom tehnološkom univerzitetu (MIT) iz oblasti termofluidnih nauka.
Karijera I: Profesor Univerziteta Ilinois (Čikago) do 1982, po povratku profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. U isto vrijeme je i član Poslovodnog odbora UNIS, osnivač i direktor UNIS Instituta za razvoj namenske industrije, osnivač i glavni urednik međunarodnog stručnog časopisa „Experimental thermal and fluid science“, njujorške izdavačke kuće „Elsevier“ i generalni sekretar i izvršni direktor svetske Asambleje za termofluidne nauke. Autor više od sto naučnih radova, koautor šest knjiga objavljenih u SAD. Godine 1987. dobio nagradu „Veselin Masleša“. Gost profesor na univerzitetu „Lomonosov“ u Moskvi.
Karijera II: U politiku ušao kao član Predsjedništva Stranke reformskih snaga BiH. Izabran 1990. u Predsjedništvo BiH kao Jugoslaven, a njegovu kandidaturu je podržala SDA. Na početku rata (1992) bio predsjednik Kriznog štaba BiH. U vrijeme bolesti Alije Izetbegovića, određen je za vršioca dužnosti bosanskog predsjednika (23. februar 1996).
Vlasnik: „Ganića bi trebalo da bude sramota da govori o povratku u Republiku Srpsku, jer živi u kući u Sarajevu koju je uzurpirao gotovo besplatno, a iz koje je istjeran njen vlasnik, Srbin“, izjavila je zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH Dušanka Majkić.
Dobrovoljačka ulica: Kolona JNA povlačila se iz Sarajeva 2. maja 1992. U njoj je bio i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović koga je komandant Sarajevske vojne oblasti general Kukanjac držao kao taoca. Uprkos dogovoru o mirnom prolazu, kolona JNA je napadnuta i presječena u Dobrovoljačkoj ulici. Dok je napad trajao, Izetbegoviću je omogućeno da telefonira Ganiću.
Izetbegović: „Izdaj naređenje da se obustavi vatra!“
Ganić: „Slušaj, Alija, tvoja naređenja sada su nevažeća jer ih ti izdaješ pod pritiskom… Ja sada preuzimam komandu!“
Nakon raspisivanja potjernice Ganić je odgovorio da su „svi koji su spasavali predsjednika, koji je bio simbol države, sada krivi što sve nije završilo onako kako je bilo planirano“. Po njegovim riječima, „pojedinci iz srpske politike pokušavali su da angažuju Haški tribunal na tom pitanju, ali su sve optužnice protiv mene odbačene“.
Politički rejting za vreme rata u BiH: Smatrao se vatrenim zagovornikom oružanog raspleta u BiH i predstavnikom tvrde „sandžačke“ struje u BiH.
O Srbima: „Trebalo je da se udružimo sa Srbima, ali kada je izbio rat, bilo je kasno“, izjavio je 21. jula 1993. listu „Sarajevo“ koji je izlazio u Ljubljani. „Muslimani u BiH su porijeklom Srbi s obzirom na daleke pretke i na vjerskom planu – na bliskost sa ortodoksnom religijom prije objave islama.“
O Rusima: „Kako kaže jedan naš momak, počastiću ih cigaretama i viskijem, pa će odmah zapjevati ilahije i kaside. To je ruska orijentacija na tržišnu privredu“ (1994).
O Bosni i Hercegovini: „BiH će biti zajednička država u svojim historijskim granicama. Ostaće. Svako će se osjećati onim što jeste, živjeće zajedno, iako jedno vrijeme jedni pored drugih. Bosna će se poput feniksa podići – to je primjer zemlje na kojoj su isprobana sva zla.“
O samom sebi: „Ja ekstremista? Nikada – ja sam racionalan čovjek. Studirao sam u Beogradu, doktorirao sam na američkom univerzitetu. Profesor sam na Univerzitetu Ilinois. Vratio sam se ovdje poslije deset godina života u Americi. Tamo sam bio krupna riba u velikom bazenu, u Bosni sam još veća jer je bazen manji.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve