Loader

Mihailo Marković (1923-2010)

11.februar,21:10

Preminuo je redovni član SANU, jedan od osnivača SPS-a, disident, direktor Instituta za filozofiju...

Mihailo Marković, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i nekadašnji potpredsednik Socijalističke partije Srbije preminuo je u nedelju, 7. februara u Beogradu u 87 godini. Marković je preminuo u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije gde se lečio, a biće sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Vreme i mesto sahrane biće naknado objavljeni.

Mihailo Marković rođen je 24. februara 1923. godine u Beogradu, gde je diplomirao na Filozofskom akultetu. Doktorirao je u Londonu 1956. godine. Bio je predratni komunistički aktivista, partizan i saborac Josipa Broza Tita, a iz Drugog svetskog rata je izašao kao kapetan prve klase.

Nakon toga je postao glavni Titov kritičar, učesnik i strateg demonstracija na univerzitetu 1968. godine. Pripadao je krugu filozofa okupjenih oko časopisa Praxis. Mnogi od njih, na žalost, nisu više živi: Gajo Petrović, Rudi Supek,Danko Grlić, Predrag Vranicki, Branko Bošnjak, Veljko Cvjetičanin, Veljko Korać, Vojin Milić, Miladin Životić. Od beogradskih praksisovaca u životu su Ljubomir Tadić, Zagorka Golubović, Sveta Stojanović…

Od osnivanja Instituta za filozofiju u Beogradu 1967. do 1975. kada je izbačen sa Filozofskog fakulteta, bio je na čelu ovog instituta. Vodio je i jedno od odeljenja Instituta društvenih nauka u Beogradu, a od 1973. bio je član Međunarodnog filozofskog instituta u Parizu.

U januaru 1975. je suspendovan na Filozofskom fakultetu, zajedno sa još sedmoro svojih kolega (Svetozar Stojanović, Ljubomir Tadić, Zagorka Golubović, Dragoljub Mićunović, Miladin Životić, Nebojša Popov i Trivo Inđić). Navodni razlog suspenzije bili su negativno ocenjeni referati osmoro profesora, a zapravo se radilo o kazni za podršku koju su dali studentima u demonstracijama 1968. Marković potom postaje jedan od poznatijih disidenata, aktivan u SANU za čijeg je dopisnog člana izabran 1963. godine.

Marković je jedan od autora čuvenog Memoranduma SANU, pisanog osamdesetih godina prošlog veka, dokumenta koji se bavio položajem Srbije unutar SFRJ i čije je otkriće i objavljivanje, između ostalog, uzrokovalo početak kraja Jugoslavije i sve što je zatim usledilo. Jedan je od osnivača Socijalističke partije Srbije (SPS) i autor programskih načela te stranke. Na prvoj sednici Glavnog odbora SPS-a u julu 1990. izabran je za jednog od potpredsednika. Zbog suprotstavljanja osnivanju Jugoslovenske levice (JUL) Mirjane Marković, u novembru 1995. isključen je iz SPS-a. U junu 2002. prisustvovao je neuspelom vanrednom kongresu SPS-a, posle čega se više nije stranački angažovao. U novembru 2004. svedočio je na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haškom tribunalu kao svedok odbrane.

Objavio je knjige: „Filozofski osnovi nauke“. „Dijalektička teorija značenja“, „Formalizam u savremenoj logici“, „Determinizam i sloboda“, „Kritička društvena nauka“, „Humanistički smisao društvene teorije“, „Osporavanje i angažovanje“ i „Etika i politika“. Mnoga dela su mu prevođena u inostranstvu.

Poslednje izdanje

Mogućnost izbora mora da postoji (1)

Podele po dubini Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve