Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Gospodin Palma održ’o svojevrstan solistički koncert – sa koga jedan od delegata direktno javio, Bajo, ovo samo treba doživeti – na kome su solo tačke imali predsednik Tadić, Prvi potpredsednik Vlade, potpredsednik Vlade Krkobabić, ambasadori Rusije, Švedske i Nemačke, koji i svi rekli, Hvala, jedinstveni gospodine Markoviću
Subota, što prošla, Sava centar, zadnji, iliti ulaz gde Velika i ta koncertna sala. Iz pristigli’ i parkirani’ autobusi, sve sa vodiči, nagrnuo narod. Prođoše nekako one detektor ulaze, ispentraše se uzbrdo do veliki hol. Tu, pred svaki ulaz u salu, svako sa svojim vođom puta, stadoše u redove, pokazaše svoje bele ceduljice na kojima je pored imena pisalo Delegat, ubaciše ceduljice u providne kutije, svakom zakačiše znak Jedinstvene Srbije, uvedoše i’ u Veliku salu. Bi posla oko raspoređivanja, ali sve je teklo u tišini i disciplinovano, sve to sedalo i prihvatalo se Dnevnog reda sa trinajes tačaka koji svakog ček’o na svakom sedištu.
Velika sala baš velika, plava sedala, napred velika bina, obeležja Jedinstvene Srbije, sve u boje zastave, na bini dužni astal za predsedavanje, providna govornica ispred koje grozd cvetni aranžman jopet u boje zastave. Upali se veliki video zid, na njemu, Izborna skupština Jedinstvene Srbije, Sava centar, Beograd, 28. 11. 2009. Sala se još disciplinovano punila, prva dva reda prazna, reporter uze zauzme poziciju, priđe centralnom proširenju gde stajale kamere, jedan ga pogleda ‘nako, reče, Ovo je samo za novinare, Taj sam, preporuči se reporter, namesti do jednu baš i TV koleginicu od neku Prođoh Levač prođoh Šumadiju TV stanicu. Koleginica baš u poslu, naočare za sunce u kosi, bijeli lak na ti nokti, velike i plastične i jedinstvene suza minđuše, sve gleda u taj trinajes tačaka dnevni red i sve govori snimatelju šta da pokriva, Ovde malo, ovde ništa…
SKOČI MINISTAR VANJSKI: U to podne, sala bi skoro puna, narod mlađi, narod stariji, narod sredovečan, sve to disciplinovano sedi, kaputi i jakne preko ruke, torbe pod sedištima. Eto ti aplauza, na binu stupi hor, napred đevojke u crne kratkoruke haljine, za njima muški u ta i crna odela. Prva dva reda još behu prazna, te hostese raspoređuju pristigle, reporter u’vati razgovor dva dobra i postarija druga, jedan uz’o direktno prenosi, javlja na mobilni, Evo tu smo, kamera snima, biće svuda, biće i na RTS, sasluša šta ima s druge strane, pa nastavi, Bajo, ovo samo treba doživeti, pa još nastavi, Ima trinajes tačaka, imamo broj autobusa, imamo broj sedišta, ima jelo, ima piće, ima pauza za malu nuždu…
Sala bi skroz i načisto puna, grunu aplauz, od VIP ulaza, do bine, nastupiše SPS ministri Škundrić i Obradović, aplauzi se nastaviše, eto ti g. Batića, zaturi se u prvi red do ministara, nastupi, u svoje i manekenski tesno odelo, SPS Ružić, koji dobi drugi red, domaćica izljubi Onog SPS Antića što predsednik Skupštine grada Beograda. Reporter izađe napred da bolje sagleda stvar i situvaciju, na svakom sedalu prvog reda pisalo ko će sedi, predsednik Tadić, Krkobabić, Dačić, na desnom krilu obeležena mesta za ambasadore, Rusije, Velike Britanije, Nemačke, Australije, Alžira, Brazila, SAD… Aplauzi se jopet javiše, stupi sami ministar vanjski Jeremić u diplomatsko i sivo odelo, s obe ruke pozdravi ceo prvi red, namesti se i investiciona ministarka sa ekspert značku Kalanović, prođoše ambasadori na mesto, kad, skoči na noge ministar vanjski, kad sve skoči na noge, u salu stupi lično predsednik Tadić sa do sebe gospodinom Palmom, sa do sebe prvim potpredsednikom Vlade Dačićem, pomeriše Kalanovićku da Dačić sedne levo do Tadića, aplauzi i sve to se nisu stišavali, jedan od predsedavajućeg astala, biće onaj pevač Radiša Urošević, je s obe ruke mah’o sali da toga treba još. Bi toga još, bi da sve to sede, Palma sa bine klimnu glavom, javi se onaj hor, bi himna, sve ustade, sve k’o po komandu sede, od predsedavajućeg astala jedva stao u veliko odelo se javi sami Palma, Gospodine predsedniče Srbije, dame i gospodo, poštovani delegati, dozvolite mi da pozdravim prisutne visoke goste, da pozdravim čoveka koji vodi Srbiju veoma dobro, čoveka koga mi podržavamo od početka, a posebno ove 2009, kada građani Srbije će putovati bez viza, pa povisi glas, sve ustade, sve se dade u aplauz, Predsednik Republike, gospodin Boris Tadić, ovaj ustade, okrete se i pozdravi delegate.
Palma nastavi da predsedava, pozdravi Dačića, Krkobabića, Jeremića, Kalanovićku, ministra Obradovića, ministra Škundrića, Sašu Antića, još jednog Krkobabića, Batića, Mehu Omerovića, tu čestita Bajram, zatraži veliki aplauz za našu braću. Bi veliki aplauz, nastavi se veliki aplauz, Palma poimence i sve čitajući pozdravi ambasadore, Rusije, Velike Britanije, Nemačke, Švedske, vojnog oficira SAD, ambasadore Australije, Tunisa, Brazila, Alžira, Kube, Makedonije, otpravnika poslova ambasade Belorusije, zamenika ambasadora Bugarske, predstavnika ambasade Austrije, na kraju reče, Dozvolite mi da pustimo film koji će trajati 10 minuta, da vidite kratku biografiju Jedinstvene Srbije. Aplauzi se sastaviše, pustiše film, bi kako Palma pobedio u Jagodini, jednom, drugi put, bi tigar iz zoo-vrta, bi akva-park, bi kako Palma govori o ekonomskom patriotizmu, bi kako pozdravlja Dačića, bi da je Jagodina grad budućnosti na čelu sa predsednikom Palmom, bi Palma u Moskvi, bi Palma u Parizu, Gračanici, bi Palma na moru i brodu, gde veli, Nalazimo se na mestu koje se zove Plava grobnica, i tu ćemo baciti cveće i vence… bi kraj filma, jopet ti aplauzi.
Zatim i ondak gospodin Palma stade za onu govornicu sa grozd cveće u bojama zastave, Gospodine predsedniče, dame i gospodo, JS je osnovana 2004, i danas je postala velika partija, mi se zalažemo za ekonomski i nacionalni patriotizam… imao sam razgovor sa uvaženim i cenjenim gospodinom predsednikom Srbije, čuo šta je planirao, posle toga smo se dogovorili da napravimo Proevropsku vladu, i mnogo postigli, jer od 19. decembra građani Srbije putuju bez viza, Srbija nikad nije bila popularnija od kada je na čelu države predsednik gospodin Tadić, gospodine predsedniče, da ne mislite da Vam laskam, i kad niste tu, gde god se nađem, pričam o Vama…. da pohvalim g. Vuka Jeremića, koji ne spava, ja mislim da on najbolje brani Kosovo, g. Jeremiću Vuče, veliko hvala… pozdravi jopet zaslužnog Dačića i zaslužnog Krkobabića, reče da Vlada toliko i mnogo dobra da ni poslanici nemaju šta da je pitaju, da će Koalicija na vlasti traje, nema razloga da se rastaju, iznese i plan rada svoje partije, trudnicama plaćeno odsustvo, đacima besplatni udžbenici, bolesnima besplatni lekovi, seljacima besplatan prevoz i besplatno osemenjavanje krava, prvo dete 200 evra, nula dinara za članstvo u upravni odbori i mobilni telefoni, I na kraju, gospodine predsedniče Srbije, gospodine Tadiću, u ime 4000 prisutnih delegata u sali, u ime 75.000 članova, mogu da kažem u ime svih građana, da Vam se zahvalim na radu i na ono što ste kao predsednik Srbije uradili za Srbiju, dok nisam upozn’o g. Tadića, nisam mog’o da napravim definiciju kakav je, on je najobičniji čovek, da znate, o svakoj temi možete sa njim, nastavite da vodite Srbiju ovako, imate našu podršku, Palma završi, aplauzi su drmali, Onaj pevač od predsedavajućeg astala je s obe ruke tražio još toga.
JOŠ TI’ APLAUZA: Gospodin Palma ondak ode za predsedavajući astal, pa se javi od predsedavajućeg astala, gospodin predsednik je izrazio želju da govori, izvolite gospodine predsedniče. Za govornicu sa grozd ikebanom u boje zastave, takoreći jedini bez obeležja JS, jerbo je on predsednik svih građana, stade g. Tadić, Gospodine predsedniče Jedinstvene Srbije, gospodine Markoviću, dame i gospodo, Vaše ekselencije, zadovoljstvo mi je da mogu da kažem kako vidim budućnost i razvoj naše zemlje, jer danas je Srbiji, više nego ikad, potrebno jedinstvo… Želim da se zahvalim g. Markoviću, koji je u kompleksnim i teškim okolnostima doneo odluku da Srbija treba da ide prema Evropi, tu se aplauzi pojačaše, aplaudirao je g. Palma, Onaj pevač je s obe ruke tražio još i samo toga. Predsednik Tadić se još reče, o prioritetima, radu i naporima, tome da ulazak u Evropu podrazumeva da čuvamo naš identitet i tradiciju, da nikad nećemo odustati od ulaska u Evropu sa našim identitetom, za kraj i završno ponovi, U Evropu sa našim identitetom, Onaj pevač je još tražio još ti’ aplauza, sala je još aplaudirala, Predsednik se odjavi obraćajući se g. Markoviću rečima, Hvala Vam što ste stali uz ovu ideju.
Gospodin Marković – koji bi u novim i ovijem okolnostima nadimak Palma mog’o zameni nekim koji identitetski i više naški, recimo Dud, Kruška ili Bukva – zahvali g. Predsedniku, dade reč g. Zameniku predsednika Vlade. Dačić se s obe ruke uze za govornicu, reče sve, Evropa i vize, Koalicija pun pogodak, Vlada ostvarila velike rezultate, okrete se i g. Markoviću, reče mu se, Pretpostavljam, nisam se upozn’o sa kadrovskim predlozima, pretpostavljam da mogu da čestitam g. Markoviću ponovni izbor za predsednika. I on zahvali g. Markoviću što je malo pogur’o Srbiju, g. Marković reče da želju da govori izrazio g. Krkobabić, reče se i Krkobabić, na scenu stupi ministarka sa ekspert značku, i ona se najlevše i svima i samo tako obrati, Poštovani gospodine predsedniče Srbije, poštovani delegati, poštovani predsedniče Republike, Vaše ekselencije, dame i gospodo, dozvolite mi da u ime svih članova G17 plus izrazim iskrene želje da ova Izborna skupština protekne radno, da izaberete najbolje predstavnike, da ispunite vaše programske ciljeve, realizujete projekte, želim vam svetlu i dugu budućnost. Rekla ministarka Kalanović još, ali to bilo najlevše.
Onda g. Marković najavio Njegovu ekselenciju ambasadora Rusije Konuzina, ambasador Konuzin sve pozdravio i sve rek’o, i rek’o, Kosovo u srcima Rusa odjekuje istim bolom kao i u vašim srcima. Na kraju g. Konuzin lično pozdravio ceo predsedavajući astal i bratski zagrlio g. Markovića. Na red doš’o ambasador Švedske Bringeus, sportski obučen sa sportske i baš žute čarape, koji rek’o šta to EU, i šta podrazumeva članstvo u njoj, i rek’o da mu u lepe uspomene u Srbiji spada boravak u Jagodini na poziv g. Markovića, kada je JS odlučio da učestvuje u približavanju Srbije Evropi, i da je video da je g. Marković privržen budućnosti Srbije. I on se bratski primio sa g. Markovićem, za njim nastupi ambasador Nemačke g. Mas, Srbija korak po korak postaje deo Evrope, završni zagrljaj sa g. Markovićem.
Gospodin Marković zahvali svima što došli, zaključi svečani deo Skupštine, dade pauzu, nastavak sednice će bude javan, pošto on jedini kandidat za predsednika. Državnici i diplomate uzeše da se povlače, g. Palma do g. Tadića, i g. Dačić do g. Tadića, i sve tako redom. I sala uze izađe napolje, kiša je sitno rominjala, narod se nabio pod nadstrešnicu, ko vodu, ko pivo, dosta njih u’vatilo pravac prema autobusi d’ odmori pred nastavak i ti’ trinajes tačaka, koje, treba li sumnjati i dovoditi u pitanje, bile pređene ko da je samo jedna u dnevnom redu, jerbo je i sami prvi potpredsednik Vlade unapred čestit’o g. Markoviću na ponovnom izboru za predsednika.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve