Komentar
Pravda za Sergeja: Legalizujte više tu travu
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Vest da je Srbija svetski rekorder po zaraženosti računara kompjuterskim virusima dvostruko me je iznenadila. Neprijatno, jer nisam verovao (a ne verujem ni sada, ruku na srce) da je Srbija baš „najgora od sve dece“, znajući kakvih sve ima na svetu. Prijatno, jer je zaraženo „samo“ deset odsto računara, a bio sam ubeđen (i sad sam) da je taj procenat daleko veći.
Sve i da sam ja u pravu i da Srbija nije baš na vrhu, siguran sam da od tog vrha nije daleko. Jer higijena računara u Srbiji je na nižem nivou od opšte higijene, a negde cenim da su te dve stvari prilično povezane. Ko se ne plaši za sopstveno zdravlje, ne brine previše ni o zdravlju svog računara verujući u „neće valjda“ tehnologiju.
A, ono, baš nas hoće. Ne mogu da se setim nekoga ko je devedesetih koristio računar, a da nije zapatio neki virus koji mu je malo ili mnogo zagorčao život. U boljim firmama flopi disk se u kompjutersku mrežu ubacivao samo na jednom računaru, kod administratora mreže, koji bi ga najpre pregledao, a potom spuštao fajlove. I-mejlovi su tu naviku ukinuli, zaboravili smo se, tako da sada sa USB memorije ubacuje kako ko hoće. Pritom, nekada je bilo moguće izbaciti flopi drajv sa računara dok USB slotovi moraju da postoje, zbog drugih uređaja.
No, to je manji problem, jer virusi danas stižu prvenstveno internetom i ambicije autora nisu prevashodno destruktivne kakve su bile pre desetak godina. Nekada je kompjuterski virus imao za cilj da vas spreči da radite na računaru i načini vam neku pakost, a pisali su ih obešenjaci, ili su imali vaspitnu ulogu, da vas primoraju da kupite antivirusni program, a dolazili su od strane onih koji su bili bliski autorima tog zaštitnog softvera (reši slučaj).
To je masovnom upotrebom interneta prevaziđeno i virusi su postali sredstvo za sticanje bogatstva, pa čak i za ratovanje. Cilj većine autora današnjih virusa je da preuzmu kontrolu nad vašim računarom, ali tako da vi toga ne budete svesni. Normalno radite, a ne znate da se sa vašeg računara bombarduje neki server na internetu ili da neko brlja po vašim pasvordima i ličnim podacima kako bi ih upotrebio za sticanje materijalne koristi, kako to vole da kažu u policiji i tužilaštvu. Zabluda je da se kod nas platne kartice ne koriste u tolikoj meri da bi nekome bilo interesantno da napada srpske kompjutere. Za početak, virus napada svaki kompjuter koji je nebranjen jer to ništa ne košta. Kakva god vajda da ispadne od toga, a biće neke, lepo mu je.
Ako prihvatimo da je Srbija najgora na svetu, onda bi nešto moralo da se preduzme. Recimo, da se zaštita od virusa uvede kao obaveza, baš kao auto-osiguranje. Naplaćivalo bi se kroz internet pristup, na primer, nekoliko stotina dinara mesečno. Ko nije povezan, ne bi morao da plati, ali taj i ne širi viruse, čuva ih za sebe, uglavnom. Verovatno ima i boljih rešenja, ali i ovo je bolje od onog koje je trenutno na snazi.
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da će srpska trobojka biti „najpoznatija i najpopularnija zastava otpora u svetu.“ Opa! Zar to već nije bila 1999, baš kada je on sedeo u fotelji ministra za informisanje? I da li je zaboravio kako se sve završilo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve