Loader

Filozofija

22.novembar,19:51

Valja nam se opet prihvatiti filozofiranja: em je postalo bezopasno za naše bližnje (ona dva filozofa u vlasti Željko Simić i Mihailo Marković izuzeci su), em pruža razna duhovna zadovoljstva. Osim toga – pošto (uprkos opšteraširenom mnjenju) za bavljenje filozofijom treba biti pametan – od toga može biti i koristi. Eto, recimo, Talesu iz Mileta, prvom priznatom filozofu, zamerali su što blene u nebesa (on se, zapravo, bavio meteorologijom) i tako upada u rupe; onda je Tales predvideo bogat rod maslina, zakupio sve prese za ulje i obogatio se. Da bi se iz filozofije izvukli i uživanje i korist, ne treba smetnuti sa smetenog uma jednu važnu okolnost: mnogi su filozofi imali ambiciju da svet prilagode svojim idejama služenjem raznim tiranima; čak je i jedan Platon to pokušao. Tako nešto nikome još nije pošlo za rukom – čak ni ovim našim filozofima – pa se takvih ambicija treba okaniti odmah; pamet može (i treba) da služi samo sebi samoj i vlastitom unapređivanju. Od pameti je, doduše, korist velika, ali i muka; treba mnogo one više pameti (koja se zove filozofija) da bi se pamet savladala. Nastasja Filipovna – autoritet u tom sektoru – pravi upravo tu razliku između običnog i većeg uma.

Kako se, dakle, filozofira? Nije istina da je stoicima za filozofiranje potreban trem, peripatetičarima šetalište, kiničarima štenara, sofistima sofa, platoničarima Borhes, plotinovcima plot, marksistima ugnjetavanje, epikurejcima topla kada i mlada devojčica, a zen-budistima motka. Još je manje istina da se filozofira tako što se sedne, napravi zamišljeno lice i stavi prst na čelo; pogledajte Rodenovog Mislioca i upitajte se iskreno: šta je taj uspeo da smisli sedeći tako? Najbolje se filozofira u stanju dubokog duševnog mira; e, sad, svaka filozofska škola ima svoj recept za njegovo postizanje: zen-budizam preporučuje raspamećivanje, Platon opamećivanje; neki preporučuju askezu i uzdržavanje od onoga, dok drugi tvrde upravo suprotno. Zaboravite sve to, poštovani čitaoče: „Ko krene na pijacu po mudrost“, kažu Arapi, „treba da obiđe sve tezge“. Najvažnije je početi misliti o svim stvarima i gledati oko sebe, osloboditi se straha od smrti i razumeti da je ionako svejedno. Još je važnije ne unakaziti sopstvenu dušu pohlepom i zavišću.

„Svi smo mi na ovaj svet samo privremeno“, kaže gospođa Cana, bedinerka i ozbiljna žena. Nijedan filozof neće se usprotiviti tom postulatu jedne mudre (inače nepismene) osobe. Sa te tačke gledišta svet izgleda radikalno drugačije: sabrana dela Danijela Šifera nekako gube na značaju pred jednom dečjom suzicom. Da se razumemo: nije ni filozofiranje za svakoga; svaka čast, ništa lično, bez uvrede. U svakom slučaju, vredi pokušati. Jedini recept za čiju vrednost svi mudri ljudi jamče jednostavan je: ako mislite da se opametite, ne pravite se važni; nema nezamenljivih; savet nezamenljivima glasi: „Stavi ruku u vodu, pa je izvuci; e, koliki trag od tvoje ruke ostane u vodi, toliki će i od tebe ostati na svetu“. Taj savet stoji na noćnom stočiću hotela „Kod filozofa“ u Amsterdamu, poštene domaćinske kuće koju vode Ida Jongsma, pametna Frizijka i profesor filozofije, i njene sestre.

Na izvestan način sasvim je u redu da su se Holanđani prvi opametili što se filozofije tiče. Zašto, pitate se. Zato što se tamo zatvorio još jedan, mnogo veći filozofski krug: ponovo su se pojavili sofisti. Od 1988. po Holandiji filozofi drže „kabinete za konsultaciju“ i naplaćuju prosečno 100 guldena na sat. Za razliku od svojih čuvenih prethodnika koji su hodali okolo, podučavali ljude pameti i polemici i naplaćivali usluge, ovi novi sofisti sede u kabinetu i savetuju zbunjene. Posao nije lak, kažu: valja poznavati život i ljudsku prirodu. A o čemu drugome je reč? Lako je potomcima Erazma Roterdamskog i Johana Huizinge: oni su svet pristojan, trpeljiv i pametan. Amsterdamski se filozofi sredom uveče skupljaju kod Ide Jongsme u hotelu i filozofiraju o kosmosu i haosu. Mesto je ne mož’ bolje biti: divan vrt sa žutim lišćem, debeli sivi mačak, krasna stara kuća, odličan kafić u kome neki zamišljeni Rusi igraju šah, dobro snabdeven šank koji gostima pokažu, pa neka se posle snalaze sami. Možda su ti marksisti bili u pravu: lako je filozofirati kad čovek sit, napit, u toplom i sa mačkom u krilu puši duvan. To nas, međutim, ne oslobađa obaveze da budemo pametni u svim okolnostima i da razmišljamo što više možemo, jer drugog izlaza, naime, nema. Vratimo se filozofiranju: gore od ovoga smisliti ne možemo.

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve