Loader

VOX POPULI: Prodavanje bolesti

16.oktobar,15:05

Kako naši čitaoci komentarišu tekst sa naslovne strane aktuelnog broja "Vremena"

Tekst „Prodavanje bolesti“ direktorke Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlane Vukajlović objavljen u aktuelnom broju „Vremena“ izazvao je brojne komentare građana, ali i lekara i farmaceuta.

Slede neki od komentara naših čitalaca. Pošaljite nam

Vaš komentar na tekst „Prodavanje bolesti“

Draško Nešić: B R A V O, B R A VO !

Sve pohvale i divljenje za ovaj hrabar i čestit stav!

O tome koliko je zdravstvo kod nas pa i u svetu u čeličnom zagrljaju farmako-industrije i pripadajuće mafije, mi kao obični ljudi i ne slutimo. Otrežnjenje dolazi nažalost posle mnogo potrošenih para, vremena I živaca. Čovek bi nekako i preko toga prešao, da vrlo često uz to ne idu BEZNAĐE,

TUGA I BOL za najdražima, ili u najmanju ruku ogorčenje i strah ili bes zbog bespomoćnosti!

Živojin Stamenković: Ja mislim da niste u pravu. Opreznost je opravdana. Godine starosti mi dopuštaju da se prisetim, ne opreznosti koja je neophodna, nego odbojnosti protiv Penicilina, Streptomicina i mnogih drugih lekova. Oni su dali rezultate. Statini imaju svoje mesto i, oprezno, ali ih treba davati, prepisivati.

www.Kardiologija.net

Dr Milan Jovanović: Ono što kaže gospođa Vukajloviđ zvuči lepo, ali uvek ima neko ali. Ovde je najveći problem u tom što to baš govori direktor RZZO tj. što jedna osiguravajuća kuca kroji zdravstvenu politiku države.

Koliko god bila republička tj. nacionalna institucija, RZZO je samo jedno osiguravajuće društvo, koje radi po principma ostvarivanja profita i ništa drugo!.

Problem je što kod nas oni imaju monopol, i tako određuju i uslovljavaju celo

zdravstvo, uključujući i Ministarstvo zdravlja. Tek kad RZZO izgubi monopolsku

poziciju stanje u zdravstvu se može promeniti.

Zašto? Zato što će samo u uslovima konkurencije osiguravajućih društava, ustanove raditi i naplaćivati usluge po ekonomskim cenama (a ne po onima koje sada uslovljava RZZO), naplaćivaće sve usluge (a ne samo one koje odobri RZZO)… Tada će zdravstvene ustanove imati dovoljno para da plaćaju edukaciju svojih zaposlenih, pa će tako i oni biti nezavisniji od farmaceutskih kuća…

Osim toga, smatram da direktorka RZZO treba pre svega da se pozabavi stavrima u svojoj kući, pa da tek onda daje sebi za pravo da kritikuje druge. Voleo bih da čujem njen iskreni „lični stav“ o tome koliko i kako farmaceutske kuće plaćaju ulazak na pozitivnu listu lekova.

Dr Petrović: Jedino sa čim se slažem u ovom tekstu je da poslednja rečnica, a to je da treba početi razgovor.

Ostalo je pre svega populistička demagogija.

Direktorka Fonda bi trebalo još bolje da zna odgovore na neka pitanja:

1)Koliko i kako farmaceutske kuće plaćaju dolazak na pozitivnu listu?

(Pogledajte spisak donatora Klinika KCS članova Komisija Fonda, pa će sve biti jasno!)

2) Koliko košta „naučno“ mišljenje nekih „uvaženih“ profesora i akademika o

kliničkoj upotrebi i značenju leka koji pretenduje da uđe na listu?

Julija Cvijović: Hvala na svim ovim obaveštenjima. Lično koristim „Bonvivu“. Prvo mesečno l tbl., a odnedavno intravenozno. Po 6 meseci se u Subotici čeka na endokrinologa da bi pogledao deksa merenje, potom „dopisno“ preko sestre napiše – isto to samo intravenozno, jer se nije apsorbovalo iz creva. Iz godine u godinu je loš rezultat. T skor je 2,9. Mnogo se ne razumem. Znam da me desni kuk boli, da mi je na momente teško raditi gimnastiku. Pored toga pijem „Ideos“ kalcium sa D vitaminom. Naišla sam ovih dana na članak u kom piše da oni koji imaju kamen u bubregu ne bi smeli da piju veće količine kalcijuma.

Svaka slična informacija je dragocena, ali od koga da zatražim pomoć?

Još ako vam kažem da je u ambulanti gde treba da dobijem injekciju „Bonvive“ posle četvrtog pokušaja „uspelo“, tako da sam u privatnoj klinici primila drugu, kao što ću i naredne. Uzmite u obzir da sam penzioner…

Crvenkapa: Umesto da dobijemo odgovor na pitanje šta se događa u Sremskoj Kamenici, kako to da direktorka RZZO koja bi po opisu svog radnog mesta trebalo da hitno reaguje, o problemu obolelih od raka, listama čekanja, dopunskom radu za koju ta ustanova nema dozvolu, a za šta je, po sopstvenom priznanju saznala iz novina, ona piše eseje o marketinškim aktivnostima svetskih farmaceutskih kuća!!! Pitanje se samo nameće – da li ste i koliko platili naslovnu stranu i prostor u nedeljniku VREME? Ako jeste, nije sporno. Voleli bi da znamo iz koje kase. Vaše lične ili kase

RZZO-a? Da li je ovo kampanja za neku novu funkciju, možda ministarke zdravlja, ili za ostanak na staroj?

Milan Uzelac: Kao i uvek u ovih 19 godina (jel toliko prošlo?), Vreme otvara prostor za važne debate u srpskom društvu i u tom kontekstu je ovaj tekst važan.

Ono što nam kvari sreću jeste činjenica da o temi govori (ili su joj napisali) osoba koja je na visokoj poziciji, toliko visokoj da može da menja stvari, maltene da reformiše uslugu.

Sad, kako je gospođa došla „iz privrede“ možda ne bismo mogli ovo da čitamo kao udar na večitog ministra zdravlja Tomicu (najvećeg uvoznika pomenutih u textu statina), ali neka je kampanja u pitanju sigurno.

Vukajlovićka se „izvlači“ iz problema, ona ga „iskreno markira“ iskreno skoro kao Dragan Đilas. A vi onda objavite i komentare na taj text, što nikad ne činite!

Kampanja, ili kampanjica upravo uz pomoć onih PR-ova koje Vukajlovićka „osuđuje“ kada govori o farmaceutskim kućama….

Još jedan primer „divljanja državne uprave“ drugačije ovo ne mogu da vidim, a ako vi to podrzavate možda i sami stanete u red za „podržavljenje“ suprotno od onoga što urednik Žarkovich tvrdi u svom uvodnom text (ostali smo svoji na svome, mala para veseli čoveka i slično).

Slobodan Bokun: Konačno neko i o ovome da progovori. Lekari su postali maloprodajna mreža farmaceutske industrije. Da li će nešto da se promeni? Ne. To je globalni trend a uzrok je kao i uvek-ljudska pohlepa. Pacijenti su lekarima predmet rada. Da smo svi zdravi – od čega bi oni živeli – možda od preventive? Prema tome, ne verujte lekaru koji vam želi zdravje jer znajte da laže. Oni, kao i mnogi, žive od toga kada nekome „loše krene“. Nisam sreo ljude koji u tolikoj meri svoj identitet vežu za posao kojim se

bave. Vide sebe jedino kao doktore, a ne kao ljude koji se time bave pa smo samim tim i svi mi pacijenti (sadašnji ili budući).

Na kraju, svaka čast autorici članka na hrabrosti da napiše tekst i uredništvu da to objavi.

Dragan Martinovic: Gospođa Vukajlović misli da ako je u kontaktu sa doktorima i sama ima neka znanja o medicini i medicinskim istraživanjima. Tekst je napisan vrlo nestručno, površno, praćeno iskustvom prijateljice, kao reklama za Kosmodisk. Ona i njeni zaposleni su takođe paraziti i zarađuju od bolesti. Neka kaže koliko država Srbija izdvaja iz budžeta za istraživanja u medicini. Mi smo što se toga tiče u Srednjem veku.

Aleksandra Kuzmanovic, Vankuver: Sa pažnjom sam pročitala tekst Svetlane Vukajlović jer godinama radim u oblasti kliničkih ispitivanja u Kanadi i uvek me interesuje da vidim kako se u toj oblasti radi u Srbiji. Nažalost, nemam mnogo podataka iako imam puno prijatelja i rođaka

lekara u Srbiji, ali niko od njih nije mogao da mi da neke konkretne podatke o kliničkim istraživanjima ili su vrlo negativno reagovali na tu temu-pacijenti zamorčići, ko zna kakve su nuspojave, kako da testiram nešto što ne znam šta je I tako dalje. I iz članka gospođe Vukajlović izbija ista atmosfera podozrivosti I nepoverenja. Pri tom, moram reći da je ona pomešala babe i žabe, nekoliko različitih oblasti je analizirala na isti način. Ja najbolje poznajem clinical trials, pa ću reći nešto o tome kako se to sprovodi u Kanadi.

Tačno je da je farmaceutska industrija mafija, baš kao i svaki veliki biznis i krupan kapital. Ali, oni ulažu ogroman novac i vreme da bi proizveli novi lek, a to isto važi i za druga klinička ispitivanja, kao npr. dijagnostičkih metoda ili upitnika o kvalitetu života, stepenu satisfakcije određenom procedurom (pre svega se misli na operacije), raznim statističkim metodama, pregledima itd. Svaka studija se takođe godinama dizajnira, a kad se to zavrsi, protekne opet dosta vremena da se pokrene na lokalnim sajtovima-bolnicama ili ordinacijama. Zatim, studije traju po nekoliko godina, uključujući i višegodišnje praćenje participanata nakon što su procedure završene. I

tek onda se rezultati sabiraju, obrađuju i objavljuju, što ne znači da će krajnji produkt biti nesto što ide na tržište. Da li je gospođa Vukajlović čula za FDA ili Health Canada? Da li u Srbiji postoji takva ustanova? To nije Agencija za lekove, to mora da bude kompleksnija instanca koja vrlo strogo reguliše i kontroliše studije, između ostalog. Osim nje, ima mnogo instanci u procesu istraživanja koje sve rade po principu GCP (Dobra klinička praksa) i nemoguće je uraditi bilo šta sumnjivo ili nemoralno, da upotrebim taj izraz, a da se to ne detektuje. Poslednju reč daje FDA ili Health Canada koji odobravaju ili ne proizvod koji se ispituje, pa tek onda kompanija njega stvalja na tržište.

Klinička ispitivanaja traže infrastrukturu-ljude koji sprovode studijske procedure i administraciju. Da li u Srbiji postoje Clinical Research Ethics Board (CREB)? Verovatno postoje etički komiteti. U Kanadi su to profesionalana tela vezana za univerzitet i određene bolnice gde su stalno zaposleni ljudi koji se samo time bave, s tim da u samom bordu ima i naučnika koji nisu medicinske struke, ali svi članovi imaju zavidnu stručnost u svojoj oblasti. Tek kada CREB odobri studiju, onda kreće da se

radi u bolnici sa pacijentima, mada je bolje reći participantima. Naravno, svi su plaćeni da rade svoj posao, to je regulisano ugovorom koji bolnica sklapa sa sponzorom i koji može i da bude osporen, pa se menja. Svako dobije nadoknadu za svoje usluge i sponzor to plaća. U toku studije se organizuju bar dve konferencije na koje se pozivaju koordinator i Principal investigator (PI) iz svake ustanove koja učestvuje u studiji i to su vrlo korisni sastanci na kojima se ozbiljno radi i raspravlja o studiji. Iako to sponzor organizuje i plaća, predavanja nisu ubeđivanja u svrsishodnost njegovog proizvoda, već stručna rasprava. I nema tu nikakvog turizma, nema se vremena jer predavanja počinju u osam ujutro i traju do pet ili šest uveče.

Izvinjavam se na opširnosti, ali htela sam da podelim bar okvirno moje

iskustvo.Mislim da bi Srbija trebalo da se okrene više oblasti kliničkih

istraživanja jer je to viseštruko korisno. Prvo, lekari će mnogo naučiti, biti u kontaktu sa svetom i najnovijim tokovima u medicini. Pruža im se šansa da upoznaju kolege iz celog sveta i pojačaju svoj rejting među istraživačima. U Kanadi je odlična referenca za doktora da je PI u studijama. Osim toga, pružila bi se šansa mladim ljudima različitih struka da se zaposle kao koordinatori, to ne treba zanemariti. Taj posao mogu uspešno da obavlju biolozi, biohemičari, hemičari, medicinski tehničari. I naravno, svako bi zaradio, od bolnice i Univerziteta, do osoblja koje sprovodi studijske procedure.A da ne govorimo o tome da bismo doprineli sticanju opšteg znanja o novim lekovima, metodama, dijagnozama. Ima li nekoga u

Srbiji da veruje u to ili svi sumnjaju u zavere, podmetanja i nečasne namere svakoga i uvek?

Najkraće rečeno, kad se izgradi struktura zdravstvenog sistema koja je regulisana zakonom i transparentno sprovodi svoju delatnost, onda će sve biti mnogo jasnije i efikasnije.

Cvjetko Veselinović: Bravo gospođo direktore, kada bi samo pet posto ljekara imalo pristup ovoj pojavi na način kako opisujete, da kod jednog leka Englezi nisu dali primenu, to bi bilo fantastično, ali mi… novac, novac, i novac! Nažalost.

P.S. U ambulatni primarne medicine kod izabranog lekara defiluju ovi ( ja njih zovem lesinari) ulaze, bez reda, bez izvinjenja, bez obzira, bahato, surovo, nadmeno, sa prezrivim pogledom prolaze pored bolesnih ljudi i ostaju kod lekara i po sat vremena u vreme kada lekar treba da primi zakazane pacijente.

Igor Lugosi: Kao što i farmaceutske kuće imaju interes, tako i RZZO koji je opterećen neefikasnim zdravstvenim sistemom pokušava da uštedi na lekovima, forsirajući staru, prevaziđenu terapiju.

Zoran Ašćerić: Svaka čast na iskrenosti i pokretanju ovog pitanja. Bojim se da će je doživotni ministar zdravlja vrlo brzo smeniti. Veliki novci su u pitanju i zato će farmako mafija zaštititi svoje interese. Ali ako ovo spasi makar i jednog pacijenta, vredelo je.

Farmaceutsko-bazirana medicina je izuzetno opasna. U 1998. na primjer, žurnal američkog medicinskog udruženja objavio je istraživanje koje procjenjuje da u 1994. oko 2.216.000 bolničkih pacijenata u Americi je imalo ozbiljne nuspojave na lijekove, a 106.000 je imalo fatalne posljedice. Ovo sugeriše da upotreba lekova, koji su propisani i upotrebljavani u bolnicama pod nadzorom kvalifikovanih lekara,

u dozama predlozenim od proizvođača, bili na 4-6 mjestu uzrok smrti u Americi u toj godini.

Novije istrazivanje procjenjuje da je u 2004. samo jedan lijek Vioxx prouzrokovao između 88.000-139.000 srčanih udara, od kojih su 30-40 posto bili smrtonosni za vrijeme 5 god. za kojih je ovaj lijek bio na trzistu. Dr Rath to priča godinama (www.vitamini.rs). Neka vaša cenjena novina istraži koliko ljudi je spaseno operacijom, hemoterapijom, zračenjem, a koliko je umrlo? Nemoj da se kriju ti podatci. Oboleli treba da znaju istinu.

Don Kihot: Gospođa Vukajlovic je zaboravila nekoliko činjenica i to pre svega da je ona tvorac Pravilnika o stavljanju lekova na pozitivnu listu i da je uz saglasnost ministra formirala Centralnu stručnu komisiju koja je lekove stavljala na pozitivnu listu-šta je onda htela ovim postupkom da kaže, nisam kriva a podržala sam sve to?

D. Bosh: Državni službenici bi trebalo da su društveno odgovorni pojedinci. Zaista ne znam kome ovde nije jasno da su farmaceutske kuće komercijalne kompanije koje finansiraju proizvodnju sopstvenim sredstvima i prodaju kako bi zaradile. Lekovi, lekari i novosti iz medicine i farmaceutskih kompanija verovatno imaju bar malo uticaja na poboljšanje života i produženje istog, a i cena raste, kao i druge cene, goriva, struje, hrane i slično. Čemu zaista, pitam se, ova hajka na strane

farmaceutske kuce? Ja, kao građanka ove zamlje, zaista ne mislim da treba dopustiti da sa našeg tržišta odu vodeći istraživači, proizvođači i prodavci lekova. U tom pravcu ne bi trebalo da rade državni službenici ni društveno odgovorne osobe. U najmanju ruku, građani Srbije imaju pravo da im terapije odnosno lekovi budu dostupne na tržištu za potrebe sopstvenog snabdevanja iz sopstvenih sredstava. Sa druge strane imamo pravo da ih očekujemo i na pozitivnoj listi za sugrađane kojima zatreba. Ukoliko državni fond ima problem da održava neku ravnotežu u prilivu i potrošnji para i kvalitetu usluga, neka dozvoli da stanovnici ove zemlje biraju između ulaganja u kasu državnog i privatnog fonda. A gospođa direktorka, mislim da je ekonomista i nisam sigurna da je u redu da daje tako visoko stručne komenare o kvalitetu terapija, istrazivanja, ispitivnja i slično. Da bi u toj priči dobila legitimitet trebalo bi da završi medicinu i obuje cipele doktora. No, drugi deo, da bi neko razumeo ljudsku patnju, za to treba puno više. Budući da je osteoporoza glavna bolest za novinske članke poslednjih više od godinu dana, molim Vreme da obiđe neku slučajno odabranu porodicu koja se sa prosečnim dohodkom brine o starijem

članu porodice koji je npr. polomio kuk, pa neka onda građani presude. Problem Srbije je sto građani vide više i dalje od sopstvene elite.

Miroslav Suzić: Bravo i svako poštovanje za gospođu Vukajlović. Jasno mi je koliko je hrabrosti trebalo da se krene u ovakvu priču, ali verujte da među branšom ima mnogo ljudi koji shvataju da je ova priča ne samo veoma istinita već i blago sročena u odnosu na stvarno stanje stvari. Stanje je mračno u svim aspektima društvenog života, a može ih osvetliti samo istina, ukoliko sada nije već kasno… No, bolje ikad nego nikad… Hvala.

Dragan: Odličan tekst! 10+ Hvala Bogu da neko o ovome progovori. Narodom se manipuliše u svakom pogledu a ovo je jedan od najopasnijih oblika. Poznajem puno ljudi koji piju šaku lekova dnevno samo iz straha ili eventualne najave simptoma određene bolesti. Sve je biznis sa mnogo prevare.

Pročitajte tekst „Prodavanje bolesti“.

Poslednje izdanje

Intervju: Dobrica Veselinović

Bojkot nije dobro rešenje Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve