Loader

Nobel za literaturu Herti Miler

09.oktobar,17:57

Literatura i mnogo istorijske revizije u vestima o novoj Nobelovoj nagradi za književnost. Herta Miler (Herta Müller), nemačka književnica rođena 17. avgusta 1953. u Rumuniji, koja je pisala o represiji u zemlji svog porekla, dobila je Nobelovu nagradu za književnost za 2009. godinu.

List Kriščen Sajens monitor, izveštavajući o toj nagradi, u naslovu naglašava kako nema nostalgije za komunizmom, uz navođenje podatka iz neke ankete magazina Štern da jedan od sedam Nemaca želi da se ponovo izgradi Berlinski zid. List to naziva „Ost-algia“ sugerišući tom igrom reči da postoji nostalgija za istokom. Citira nemačkog predsednika Horsta Kelera, da je dodela te nagrade „dobar signal“ na 20. godišnjicu pada diktature u istočnoj Evropi…

I «Njujork tajms» naglašava kako njena nagrada koincidira sa 20. godišnjicom pada komunizma u Evropi, a mogao je, kad već pominje vanliterarne detalje, da pomene da ona koincidira i sa 65. godišnjicom sloma Hitlerove Nemačke. Njen otac je služio u Waffen-SS in tokom drugog svetskog rata, a njena majka je 1945. deportovana u radni logor u SSSR, gde je bila do 1949.

Herta Miler je rođena je i odrasla u gradiću Ničkidorf, trideset kilometara udaljenom od Temišvara u Rumuniji u kome je živelo pretežno nemačko stanovništvo, Banatske Švabe koje su tamo naseljene za Marije Terezije, radi jačanja granice. Mesto je i dobilo ime po nekom činovniku Marije Terezije, koji je nekada upravljao tim mestom. Po slomu Nemačke i pronemačkog režima u Rumuniji 1941-45. oko 80.000 rumunskih Švaba između 17 i 45 godina, muškaraca i žena, odvedeno je u logore. Godine 1941. u Ničkidorfu je bilo 2.000 Nemaca, a 2002. samo 19.

Herta Miler se uprotstavljala režimu Nikolae Čaušeskua i bila je članica Akcione grupe disidenata i pisaca Banat. Radila je kao prevodilac u fabrici, koju je napustila 1979, navodno zato što je odbila da radi za Sekuritate, i radila kao vaspitačica u obdaništu. S mužem je 1987. pobegla u Zapadnu Nemačku, gde je radila kao lektor na više univeziteta. Prve kratke priče je napisala 1982. ali one su objavljene u cenzurisanoj verziji. Prvi njeni radovi opisuju represiju u selima u rumunskom Banatu, a pisala je i o istoriji Nemaca u Transilvaniji, koju Nemci zovu Zibenbirgen (Siebenbürgen) i suđenju rumunskim Švabama po dolasku Sovjeta u Rumuniju. Napisala je 20 knjiga, a i njena kasnija dela govore o istoj temi. Nemački radio konstatuje da je to njen životni moto. U romanu iz 2009, koji nosi naslov Atemschaukel, ona opisuje putovanje sedamnaestogodišnjeg Lea Auberga u u sovjetski gulag. Roman je inspirisan usmenim memoarskim kazivanjima Oskara Pastiora, ali i onim što se desilo njenoj maci.

Godine 1997. Herta Miler povukla se iz nemačkog PEN-a u znak protesta zbog spajanja s nekadašnjim istočno-nemačkim PEN-om. Pisala je otvoreno pismo zbog toga što su u jednoj letnjoj školi u Ruminiji bila angažovane dve ličnosti koje su nekada imale veze sa Sekuritateom. U Nemačkoj je kritikovala istočnonemačke pisce koji su radili za Štazi. Od nemačkih pisaca pre Herte Miler Nobelovu nagradu dobio Ginter Gras (Günter Grass) 1999. (U kontekstu vanliterarnih detalja biografije nove dobitnice Nobelove nagrade, odnosno kao detalj koji osvetljava veze istorije i literature, zanimljivo bi možda bilo, mada ne i sasvim primereno, reći da je on neizazvan obelodanio da je u mladosti pripadao Hitlerjugendu.)

Herta Miler je 13. dobitnik Nobelove nagrade među piscima na nemačkom jeziku, a 12. žena kojoj je dodeljena ta nagrada.

Poslednje izdanje

Proterivanje Josipa Broza Tita iz Beograda

Ko je protiv simbola antifašizma Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve