Kako je malo potrebno da se izgubi neko tržište, videli smo početkom devedesetih, a kako je teško da se tržište povrati, gledamo već bezmalo deset godina
Poljoprivredna proizvodnja je jedini sektor ekonomije u Srbiji koji će i ove godine, uprkos ekonomskoj krizi, zabeležiti rast: prošle godine je u razmeni poljoprivrednih proizvoda sa inostranstvom ostvaren suficit od 600, a ove godine se očekuje suficit od čak 800 miliona dolara. Po svemu sudeći, sledeća će biti još uspešnija: posle dvadeset godina pauze, srpski prerađivači mesa ponovo će moći da izvoze svoje proizvode na evropsko tržište. Istina, reč je samo o termički tretiranim prerađevinama: gotovim jelima, paštetama, salamama, viršlama, safaladama, mortadelama, stišnjenim šunkama i takvim proizvodima. Na izvoz svežeg mesa i trajnih proizvoda – pršute, šunke, kulena, pančete, zimske salame, čajne i sremske kobasice… moraće još malo da se popričeka.
„Na ovaj način dobijena je velika šansa za razvoj stočarstva i industrije za preradu mesa, ali i preko potreban ventil za plasman robnih viškova svinjskog mesa koji su proteklih godina često dovodili do pada cene tovljenika i za posledicu imali smanjenje stočnog fonda“, prokomentarisao je „dizanje rampe“ ministar poljoprivrede dr Saša Dragin, uz napomenu da je ovaj veliki uspeh rezultat marljivog rada inspekcijskih službi, Uprave za veterinu i celog Ministarstva poljoprivrede. „Donošenjem novog zakona o bezbednosti hrane, regulisanjem svih aspekata proizvodnje, prometa i kontrole industrije mesa, nizom akcija sprečavanja nelegalnog uvoza i prometa proizvoda od mesa, kao i višegodišnjim ulaganjem u standarde kvaliteta i otklanjanje kritičnih tačaka u procesu proizvodnje dokazali smo da se u Srbiji proizvode kvalitetne prerađevine od svinjskog mesa dostojne plasmana na evropsku trpezu“, objasnio je Dragin i istakao da je izvoz slobodan za sve količine koje ispunjavaju kriterijume za plasman u zemlje Unije.
UVEK NEKO „ALI„: Mogućnost izvoza prerađevina od svinjskog mesa svakako je dobra vest, samo da nije jednog „ali“: malo toga ima da se izveze, jer je stočarstvo u konstantnom padu. Tako, u prva četiri meseca ove godine, prema zvaničnoj statistici, proizvedeno je 10.142.000 tona svinjskog mesa što je čak 7.000.000 tona manje nego u istom periodu prošle godine, kada je proizvedeno 17.390.000 tona. Broj svinja u 2008. godini u odnosu na 2007. bio je manji za oko 240.000 grla. Ni u ovoj godini slika nije mnogo lepša: nema dovoljno svinja ni za domaće potrebe, već se meso uvozi.
Takođe, u prvoj polovini ove godine izvezeno je mesa u vrednosti od 14,14 miliona dolara što je pad sa prošlogodišnjih 24,89 miliona dolara. Izvoz prerađevina od mesa pao je sa 21,95 miliona dolara na 16,28 miliona. Istovremeno, porastao je uvoz pa se u prvih šest meseci 2009. uvezlo mesa u vrednosti od 9,72 miliona u odnosu na prošlogodišnjih 8,33 miliona dolara, mada je uvoz prerađevina od mesa u blagom padu.
To što tovljenika nema dovoljno posledica je svega što smo imali pretprošle godine: preskupe ratarske kulture, preskup premiks, ukratko preskupi svi „inputi“, a sa druge strane nikad nižu cenu tovljenika, o čemu je „Vreme“ u više navrata pisalo. Logično, nastupio je pokolj svinja i rezultat je ovo što imamo: cene tovljenika su poletele u nebesa, a tradicionalno svinjarska zemlja uvozi svinjetinu.
TIGRA ZA REP: Tržište svinjskog mesa će se talasati sve dok se ne uklone sve izvozne zapreke, ali toga neće biti dok se ne iskoreni svinjska kuga, visokozarazno virusno oboljenje domaćih i divljih svinja praćeno veoma visokim mortalitetom obolelih životinja. Sa druge strane, jedini način da se dokaže da je svinjska kuga sa neke teritorije eliminisana jeste da obolelih životinja nema, ali da nisu ni vakcinisane. Naime, meso vakcinisanih svinja ne može u Evropu, jer virus može da opstane i u mesu, čak i u fermentisanim prerađevinama, pa je i ono potencijalni izvor zaraze.
ZA EVROPU: Standardi i kontrola
„Svinjsku kugu nemamo već 23 meseca, što je sjajan rezultat“, kaže za „Vreme“ dr Zoran Mićović, direktor Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede. „Dogovor sa Briselom i fondovima Evropske unije je da se sa vakcinacijom nastavi samo još jednu godinu, potom nastupa jednogodišnji period monitoringa. Ako se kuga negde i pojavi, a treba očekivati da se negde pojavi, preduzimaće se propisane mere, kao u svim evropskim zemljama: zaražene svinje se uništavaju, zaraženo područje se sanira, a vlasniku se isplaćuje odšteta. Ako se pokaže da sistem funkcioniše, moći ćemo da proglasimo da smo zemlja slobodna od svinjske kuge.“ U Hrvatskoj, veli, koja ima takav status, u prvoj godini posle prestanka vakcinacije kuga se pojavila na 164 mesta, ali su troškovi propisane procedure ipak bili manji od troškova obavezne vakcinacije.
Srbija ima sistem kontrole hrane koji je integrisan sa sistemom kontrole u Evropskoj uniji, insistira Mićović. To znači, objašnjava, da je veterinarski pečat „udaren“ u Gornjem Milanovcu validan koliko i onaj „udaren“ u Milanu. „Uhvatili smo tigra za rep i ako bismo ga sad pustili, moralo bi sve od početka: višegodišnji trud i značajna sredstva bila bi bačena u vetar.“
Ne smemo, nastavlja, da zapustimo ovo što je do sada postignuto: obeležavanje životinja, registracija i identifikacija proizvođača, praćenje prometa. „Sve podatke imamo pohranjene u našim bazama podataka, mada problema ima, kao što ima problema sa automobilima – stalno su u prometu, a ima ih neregistrovanih. Po novoj sistematizaciji Uprava za veterinu ima posebnu službu koja se isključivo bavi registracijom, identifikacijom i praćenjem.“
OPŠTA KONTROLA: Krajem avgusta kontrolisan je promet životinja u mačvanskom okrugu na šest punktova. Dok je policija kontrolisala vozače, veterinarski inspektori su prečešljavali dokumentaciju: na petnaest kamiona su pronađene neobeležene životinje, odnosno sa nepotpunom veterinarsko-sanitarnom dokumentacijom. Životinje su zaplenjene i smeštene u karantin, a protiv odgovornih su podnesene prijave.
Paralelno sa kontrolom prometa i nadgledanjem svinja na farmama, Uprava za veterinu, po određenom programu i u saradnji sa Evropskom komisijom, nadgleda i prati zdravstveno stanje divljih svinja koje su prirodni rezervoar virusa svinjske kuge i mogućnost prenošenja virusa sa divljih na svinje koje se uzgajaju na otvorenom. Za to je nužna saradnja sa lovačkim udruženjima: svaka odstreljena divlja svinja se testira na virus svinjske kuge i tako se dolazi do podataka da li ima živućeg virusa, gde se pojavljuje, kuda potencijalno može da se širi. „Kad se ceo sistem uhoda i efikasnost se pokaže u praksi, moći ćemo da kažemo da svinjsku kugu držimo pod kontrolom.“
„Preduslov za dobijanje ove dozvole je dobro postavljen sistem kontrole bezbednosti hrane i jasnog definisanja odgovorne osobe, jasan lanac komandovanja u slučaju incidenta. Veliki ispit koji sledi je ispitivanje rezidua, ostataka neželjenih materija u mesu – antibiotika, hormona, agenasa, teških metala… „Mi smo spremni“, kategoričan je Mićović. „Rezidui se ispituju u Srbiji nekoliko decenija, za taj ispit smo spremni i očekujem da ćemo dobiti prelaznu ocenu.“
I nije samo reč o svinjetini: sledeći koraci su oslobađanje izvoza mleka i ribe. U Požegi postoji fabrika za preradu i pakovanje ribe, koja ima potpuno zatvoreni sistem proizvodnje, od mlađi do gotovog proizvoda, izgleda kao spejs-šatl, ali nema izvoznu dozvolu, jer Srbija kao država još nema status i standarde koji su za izvoz na tržište Evropske unije neophodni. Takođe, u Dobanovcima postoji najbolja farma muznih krava u ovom delu sveta, na kojoj se proizvodi najkvalitetnije mleko u Evropi, ali iz istog razloga ne mogu da ga izvoze.
Kad se dosegne glava tigra, kada ne bude više izvoznih barijera, za očekivati je da će se cena tovljenika ustaliti na 1,35 evra, odnosno 125 dinara plus-minus pet odsto, isto koliko je u Evropi, umesto da jedne godine bude 50, a druge 250 dinara za kilogram žive mere. Za očekivati je i da cene mesa i svih onih lepih stvari od mesa napravljenih, ovde budu kao one tamo. „Tek tada ćemo znati da nismo džabe krečili“, zaključuje dr Zoran Mićović, direktor Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!