Loader

Lične biblioteke

17.avgust,19:50

Prostori ličnih zbirki knjiga za mnoge od nas jesu spasonosna mesta, odmorišta i svojevrsni rajski izvori. Zamislivši sliku raja kao ogromnu biblioteku, Gaston Bašlar je i njegovog stanovnika opisao kao osobu sa svakodnevnim apetitom za čitanje. Prve lične biblioteke, bez sumnje zbirke pergamenata i papirusa, imali su Euripid i Aristotel. Sakupljanje knjiga kroz istoriju skoro se uvek vezivalo za vladarske moći. U istočnom rimskom carstvu, u prvim danima Vizantije u IV veku, car Konstantin je stvarao svoju, po izvorima, veliku biblioteku. Ona je bila obrazovana kao svojevrstan odjek nestalog helenističkog čuda sveta – izgorele aleksandrijske biblioteke. Konstantinova zbirka posedovala je sva područja znanja njegovog vremena, kroz spise iz politike, medicine, filozofije, religije, književnosti, fizike i astrologije. Suvereni i pretendenti današnjih novih Vizantija su ili oslonjeni na ekonomske računice sa loših kompjuterskih programa, ili su lične biblioteke sveli na sebi svojstvene i dokučive razmeštaje. Pre dvadesetak godina, pojedini slikari hiperrealisti su nestvarnom izvođačkom tehnikom, u klasičnom postupku na platnu, ostvarili privid čulu vida. Među njihovim temama našle su se i police krcate raznovrsnim knjigama koje ne možemo doseći.

Mnoge biblioteke istaknutih ljudi, prizori prestiža i ambicija, liče na takve hiperrealističke slike. Mesto unutrašnjeg života , uspomena i sklonosti, biblioteka se prostire u ogledalskom odrazu dosadašnje civilizacije, objedinjujući ili razdvajajući knjige na mnogim jezicima i sa mnogim slikama, pružajući beskraj iznenađenja i iskustava. Pridev „zapušten“ obeležava veliki broj ličnih biblioteka koje su tvorci bez plana i ideja uspeli da sakupe. Takvo stasalo vlasništvo obavezno je posuto prašinom, počiva na dotrajalim policama ili stanuje „ugurano u raspoloživa mesta“. U drugoj varijanti zapuštenosti, primerci se često nalaze i na podu, u kartonskim kutijama ili pod krevetom, stvarajući utisak o vlasniku kao licu primoranom na dugotrajna privremena rešenja.

U resoru veće zapuštenosti biblioteke podrazumeva se da ima kabastih, izgužvalih i zauvek zaboravljenih knjiga. Drugu krajnost oličavaju uredne biblioteke, često postavljene u vitrinama na metodičan način, gde se iza stakla u pravilnim kompletima dodiruju ruski klasici, rečnici ili tomovi enciklopedija. U poslednjim decenijama, na srpskohrvatskom jeziku stvorene su ljupke enciklopedijske celine u kojima usvojena pravila zapadnjačke konciznosti čine da pred čitaocima biografija stvaralaca ideja, sprava, knjiga i slika civilizacije izgube na značaju pred dostignućima lokalnih oslobodilaca ili policajaca. Netaknute knjige žive podjednako u urednim kao i u zapuštenim bibliotekama, potkrepljujući tvrdnju Renea Aloa o stalnom postojanju deset hiljada knjiga koje, izuzev pisca i lektora, niko ne čita.

Do naših dana, uredne biblioteke stekle su i značenje nečeg drugog. Da li je biblioteka i dotrajala metafora za skrivanje?

U filmovima, napetost narasta kada police biblioteke postaju tajni prolaz, a u stvarnosti kada se iza vidljivih primeraka pronađu knjige nepristojne literature, tajna dokumenta, često flaše ili neka jača sredstva za lagodnu izmenu svesti.

Postoje biblioteke koje su u stalnoj tami, pa se željena knjiga može raspoznati dodirom, na sličan način na koji se dodirom mnoge knjige mogu i čitati. Najpoznatiji pisac-bibliotekar Borhes, ostavio je u svojoj poeziji i prozi zanosne meditacije o znanjima rasutim ili zauvek nestalim u zaboravljenim, često ličnim bibliotekama. Junak Šekspirove „Bure“ izgnani milanski vojvoda Prospero tvrdio je da nekoliko tomova iz svoje biblioteke ceni više od vojvodstva. Slivene u našim knjigama, ili u jednoj knjizi, često počivaju, kako kaže Bašlar, „zaspale sile ustajalog sveta“.

Opšta slika ovdašnjih ličnih biblioteka? Početkom sedamdesetih, u vremenu oslobađanja od anarholiberalizma među Južnim Slovenima, u reklamama u časopisima ili na televiziji stvorene su idealne slike dnevnih soba s mrkim regalima koje je trebalo prodati. U registraturama, pored kristalnih servisa i ukrasnih gondola na policama su se našli i uniformni kompleti knjiga. Sabrana Tolstojeva ili Andrićeva dela bile su slepljene šuplje kartonske makete.

Viđene u salonima nameštaja, podsećale su na kulise fasada podignutih u pustinji za narodni doček političkog moćnika.

U vladavinama ovdašnjih učenih ljudi, danas se može priznati: mnoge njihove lične biblioteke sadrže samo kartonske makete.

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve