Loader

Ohridska pastrmka

27.jul,19:50

Pastrmka je čudesna riba, lepotica jedna zelenooka. Za učeni svet zaljubljen u prestižnost latinskih naziva ona je – Salmo fario. Ima je u brzim i bistrim rekama, u jezerima i morima. Ohridskim domaćinima treba verovati na reč: sasvim su retka jezera u kojima živi ovakva pastrmka. Pored Ohridskog, pominje se samo još Bajkalsko jezero. Naravno ne računaju se jezerske vode poribljene tzv. zlatnom, američkom ili kalifornijskom pastrmkom. To su dva različita pojma i onaj koji bi tu povlačio znak makar i relativne jednakosti ne bi imao pojma o životu.

Ono što ulove ribari iz dva preostala ribarska sela Trpeica i Peštani, ili iz Kališta i Radožde na suprotnoj obali jezera, ima unikatnu vrednost. Sam lov iziskuje majstorstvo. Ustaje se pred zoru, nešto iza ponoći (taman kada kobajagi bezbrižna mladež zaposeda diskaće) i kreće ka jezerskom širu. Podrazumeva se da su blinkeri prethodno pripremljeni. U stvari, žice od najlon-konca na kome je okačeno stotinjak, pa i više blinkera, u zavisnosti od ambicije ribara. Žice se bacaju – gde nego u vodu, a na površini ostaju znaci raspoznavanja u vidu lopti. Kada završe ovaj deo operacije, ribari nešto i prezalogaje, uz obavezno „pranje grla“ ljutom komovicom ili strumičkom mastikom, svakome po volji. Iza toga, u cik zore, dolazi drugi krug: izvlačenje blinkera otežalih od ulova. Motori na čamcima su isključeni, zaveslaji su usporeni i jedva čujni, a blesak pastrmke učini da lice ribara zablešti zadovoljstvom. To su ta raskošna, čarobna ohridska svitanja. U čamcu, nasred jezera. Treba videti ribare kako osluškuju i razaznaju podvodnu pesmu pastrmki.

Ispred prodavnica riba rano jutrom već su stvoreni „repovi“ u kojima nije mali broj onih koji će ostati praznih ruku i koji će se, uz balkansku glagoljivost, ipak pomiriti s činjenicom da sutra treba opet da porane.

Najveća dužina ohridskih pastrmki iznosi 80 santimetara, a najteža je oko 7 kilograma. To zavisi od uzrasta pastrmke, koje u proseku žive 7 godina. Sedam godina gracioznog i snažnog plivanja po jezerskim dubinama. Tu lepotu uhvaćenu na blinkeru, početnici će najpre prepoznati po boji. Ona zavisi od uzrasta i sredine u kojoj žive pastrmke. Leđa su im mrkozelena sa crnim pegama, a crvene mrlje uokvirene plavim krase njihove bokove. Meso čuvenih ohridskih pastrmki ima ružičastu boju, što opet govori o tome da se one uglavnom hrane ribom i račićima. Uz to, pastrmkama je neophodna samo bistra voda sa temperaturom od 5 do 15 stepeni Celzijusovih i barem sedam kubnih santimetara kiseonika na litar vode. Moglo bi se reći da su pastrmke večita eko-patrola na Ohridskom jezeru. One daju prvi alarm o njegovoj zagađenosti.

U Ohridu postrmku pripremaju na nekoliko načina: peče se, prži ili kuva. O tome bi, recimo, glumac Ilija Džuvalekovski sa uživanjem pričao satima. Iz prakse, dakako. U svim varijantama, pastrmka se priprema, a zatim i služi uz vino. O tome su se ovde pobrinuli potomci starih vinara iz pesme o Biljani. Kada se dobrano zalije vinom, pastrmka zadovoljava i najprobirljivije gurmanske strasti.

A to što nam iz svakodnevice izmiče vreme pravog uživanja – druga je priča. Ohridska pastrmka nema nikakvog udela u tome. Uostalom, ko bi tačno znao kako izgleda ovaj naš suludi svet iz perspektive ribljeg oka?

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve