Loader

»Buba«

06.jul,19:50

Pre neki dan (21. juna) u Meksiku su oborena dva rekorda: sa montažne trake sišao je dvadesetjednomilioniti primerak folksvagena „Bube“ i obeležen je pedeset sedmi rođendan „narodnog vozila“. Te davne 1935. godine konstruktor Ferdinand Porše ispunio je jedan od zaveta vođe: napraviti automobil kojim će se motorizovati Nemačka, jer vozilima je valjalo napuniti tada građene široke „auto-bane“.

Ironija je htela da dvostruki rekord „najnemačkijeg“ vozila i „najboljeg nemačkog ambasadora“ (kako je pisao jedan ushićeni komentator) bude postavljenoj u jednoj zemlji Trećeg sveta, u kojoj je posle pola stoleća „Buba“ opet simbol motorizacije.

Prvih trideset primeraka montirano je 1936/37. godine. Uz gromoglasnu reklamu, ta čudna vozila bez stražnjeg prozora, sa vazdušno hlađenim bokser-motorom i pogonom na zadnje točkove prolazila su Rajhom i najavljivala najbolja od svih mogućih vremena.

Firer je odredio da to vozilo mora da bude pristupačno svima. Odredio je i cenu od hiljadu rajhsmaraka, plativu u 48 mesečnih rata. Automobil je, teorijski gledano, stizao pred vlasnikov stan tek kad se otplati i poslednja rata. Do novembra 1940. godine, oko trista hiljada Nemaca sklopilo je ugovore i uplatilo prve rate od po dvadeset četiri marke mesečno. U to doba prosečna dnevnica industrijskog radnika iznosila je 6,50 maraka.

Naravno, motoristima-patriotama nije isporučeno nijedno vozilo, jer je počeo rat. Njihovim parama finansirana je vojna industrija i proizvodnja terenskih vozila.

Verovatno zbog te nacističke prošlosti „Fau-ve-Bube“, jedan jugo-socijalistički ministar (S.V. Tempo) početkom pedesetih godina je odbio ponudu vlade u Bonu da se – u vidu reparacija – u Jugoslaviji izgradi velika Folksvagenova fabrika u kojoj bi se proizvodile „Bube“ za čitav svet. Umesto toga, za osnovu jugo-motorizacije uzet je nenacistički, ali zato i te kako fašistički italijanski „Fiat“. To što se „Buba“ kasnije sklapala u bivšem Sarajevu, druga je priča.

Posle Drugog svetskog rata Britanci su u svojoj okupacionoj zoni dozvolili proizvodnju „folksvagena“, ali bilo je zabranjeno njegovo ideološko ime. „Buba“ se zvanično nazivala „tip 1″. Početkom 1946. već je montirano i hiljadito vozilo. Dve decenije kasnije, godišnja proizvodnja je oko 1,2 miliona.

Ali, ogroman uspeh „Bube“ značio je nazadak za kreativnost inženjera i tehničara u Volfsburgu. Gazde su smatrale da se vozilo dobro prodaje i da ništa ne treba menjati. Promena se odigrala 1974. godine, kada je „Folksvagen“ sam sebi napravio konkurenciju – pojavio se „golf“. Već 1978. u Nemačkoj „Buba“ prestaje da se proizvodi.

Proizvodni pogoni sele se u Treći svet. Meksiko, Brazil, Peru i Nigeriju. Uopšte, „Buba“ je proizvođena u dvadeset zemalja, a izvožena čak u sto sedamdeset dve. Danas se proizvodi jedino još u Meksiku, i na tamošnjem tržištu košta nepunih 12.000 maraka, a sa proizvodnih traka još silazi oko devedeset hiljada vozila godišnje.

U proteklih pet i više decenija na „Bubi“ je izvršeno oko 80 hiljada izmena, promena, dopuna i zamena. Jedino su zadržani principi vazdušnog hlađenja i stražnjeg pogona. I, naravno, sačuvan je princip „narodnosti“ – cena je čak i u Meksiku prihvatljiva.

Dokaz da je „Buba“ kultni automobil jeste i činjenica da joj je Volt Dizni posvetio celovečernji film, a u Nemačkoj izlazi magazin koji se bavi isključivo „Bubama“, „Folksvagen“ zaista jeste „narodno vozilo“.

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve