Loader

Rat

30.septembar,19:49

„Uživajte u ratu, jer će mir biti strašan“; tako u razrušenom Berlinu 1945. viče hromi pijanac u jednom romanu Hajnriha Bela. Kakav će naš mir biti – ako ga doživimo – već se može naslutiti. Biće to mir mržnje, osvete i zle krvi. Ležaćemo noću budni i misliti o tome kako je u ratu bilo lepo. Rat je drugo agregatno stanje čoveka, sasvim drugi način života. Posle nedelju dana na bojištu, ako je bilo nešto akcije, čovek se užlebi kao zrno u cev: kao da je celog života ratovao. Kad ga smrt dva-tri puta mimoiđe i kad oseti treptaj koji ostaje iza njene kose – gotov je.

Reč je o posredovanju nagona, njegovoj sublimaciji u estetski doživljaj. A nagon je jedan od jačih: nagon samoodržanja. Uspešno zadovoljavanje nagona glavni je izvor uživanja, kao što je poznato. Još ako u uspešnosti preteramo, eto idealnog ratnika. Zamislite majur u slavonskoj ravnici; bogata seoska kuća sa štalama, ambarima, bagrenjem. Jedna mina kalibra 120 mm dovoljna je: tup udar minobacača, treptavi fijuk i idućeg trenutka od lepe i bogate seljačke kuće ostaje ruševina. Perje iz mekanih perina i jastuka lebdi po razrušenim sobama i lepi se na slatko i pekmez iz razbijenih tegli, na krv i mozak seljaka koje je istorijska nužnost postavila na put druge istorijske nužnosti. Šlingovane firange lepršaju izbačene udarom vazduha, vatra veselo plamti. Zabezeknute guske beže u panici dok mi jurišamo i ubijamo ih rafalima iz automatskog oružja.

Dva osnovna izvora uživanja u ratu su to što je sve dozvoljeno i to što rat – kako primećuje Džozef Heler u „Kvaki 22“ – oslobađa mladež od štetnog uticaja roditelja i civilnog života. Rat nije samo „ultima ratio regis“ već i vrhunsko moralno opravdanje veoma prefinjenih zadovoljstava. Setite se stihova Lenarda Koena: „Vodi me znak na nebu, vodi me mladež na mojoj koži, vodi me lepota našeg oružja, prvo zauzmemo Menhetn, a onda zauzmemo Berlin“… Jeste li već primetili kako oružje ume da bude lepo? Je li vam oko zapelo za ozbiljnu kartezijanski uzvišenu lepotu i idealne proporcije helikoptera „Gazela“? Jeste li se zadivili nad otmenom dužinom i mudrom svrhovitošću snajperske puške M-76? Samo je mali korak do otkrića zadovoljstva „uspešnog hica“. Pošto ste oslobođeni stečenih obzira i civilizacijske ljušture, pošto je dozvoljeno – a čak i zapoveđeno – ubijati (naoružane ljude, nevine civile, novinare i ostalu živu silu), slobodni ste da se okrenete svom unutrašnjem biću i otkrijete slast apsolutne sile koja je „potpuni nedostatak drugoga“, kako se izrazio g. Hegel.

Otkrićete da je nenaoružani civil pripadnik neke druge životinjske vrste; neko kome možete da naredite bilo šta, da mu oduzmete sve što želite, čak i život, pre svega život. Otkrićete da je tuđi „Audi 80 TD“ sjajan auto za vožnju: niste ga kupili, ne morate da ga registrujete i osigurate, nema tablice; održavate ga dok vam treba, posle ga ostavite i nađete drugi. Otkrićete da u kafani ne morate da platite; zar niste onaj ko svojim životom brani kafedžiju od genocida? Otkrićete da možete svoja odsustva da provodite u Knez-Mihajlovoj, puvajući se u šarenoj uniformi, sa oružjem i bombama, pričajući kako neprijatelja koljete nožem, jer municiju štedite za slave i svadbe. Još je Fridrih Veliki otkrio da je „Bog na strani jačih bataljona“, što je bio lepši način da se kaže kako u ratu Boga nema. A gde nema Boga, tamo je sve dozvoljeno.

Neće vas zapanjiti toliko činjenica da je sve dozvoljeno, koliko brzina kojom to postaje jasno svima oko vas, osim dosadnim pacifistima i usranim inteligentima koji nešto stalno tupe. Ali, s njima ćemo lako izaći na kraj: rat traži zbijene redove, ono što se kod nas zove „homogenizacija“; izdajnicima sleduje metak. Kad se tako sve sredi i organizuje, treba samo dobiti rat. A kad nastupi „stabilni mir“, stanje zbog koga se ratovi i vode, kako misli stari gospodin Karl fon Klauzevic, dolazi i trenutak istine: zašto ste ratovali, osim uživanja radi? Neko će u ratu steći kuću, kola, novac i žene, kao što želi moj drug –uro iz Civljana; neko će postati vlast; većina će ostati veterani i mrtvaci, invalidi i ruine. Veterani imaju tu nezgodnu crtu da od praćki i strela sudbe obesne spas traže u uspomenama, u povratku u doba kada je bio rat, kada su bili mladi, snažni, lepi i moćni, u doba kada su mogli sve, kada je život imao smisla. Njima će mir biti najstrašniji.

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve