U drugoj polovini devedesetih u DB-u nisu postojale rang-liste, stanovi su imali status službenih. Možda je Jovica Stanišić zaista Legiji dao stan i pare, ali bi možda i Branislav Ivković, tada šef Stambenog fonda Vlade Srbije, ako ga se još neko seća, imao štogod reći o tome
KAKO LI SU SE SKUĆILI: A. Ivanović i…
Od 1. marta ove godine na snazi je Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog djela, a prvi zahtjev za zamrzavanje imovine stečene krivičnim djelom, one Milorada Ulemeka Legije, osuđenog u dva postupka pravomoćno, te prvostepeno u postupku u kojem je ta imovina dospjela u „pravni tretman“ („zemunski klan“, otmice i terorizam), stigao je pred sud.
Zamjenik tužioca za borbu protiv organiziranog kriminala Jovan Prijić u svom je zahtjevu za oduzimanje imovine – zasad konkretno vile od 150 četvornih metara u Filmskom gradu u Beogradu – naveo da su to Ulemek i njegova supruga Aleksandra Ivanović kupili novcem od otmice Vuka Bajruševića. U tom se zahtjevu citiraju izjave svjedoka suradnika Dejana Milenkovića Bagzija i Zorana Vukojevića Vuka (nakon svjedočenja brutalno ubijenoga), koji su svjedočili da je za Bajruševića plaćeno milijun i pol njemačkih maraka, od čega je Ulemek uzeo trećinu, pola milijuna. Citira se i izjava svjedoka suradnika Ljubiše Buhe Čumeta da je Ulemek, kad je dobio novac, kupio vilu u Ulici Ilije Stojadinovića 87, iako je – kako tužilac Prijić navodi u svom zahtjevu – provjerom u Penziono-invalidskom fondu utvrđeno da Ulemek i njegova žena u to vrijeme nisu imali nikakva primanja.
…i M. U. Legija
TERET DOKAZIVANJA: Dosad pravomoćno osuđeni dupli zločinac Legija u ovom postupku morat će dokazati odakle mu imovina (suprotno navodima nekih medija, još nema otkrivenih računa i silnih kuća po Mediteranu i ostaloj Evropi; to će tek tražiti posebna financijska istražiteljska služba MUP-a Srbije, čim se konsolidira do kraja); teret dokazivanja je na njemu i suvlasnicima imovine.
On je dužan osigurati dokaze o tome kako je stekao imovinu, od kojih zakonitih prihoda: nasljedstva, zarađenog novca, kredita…
Prošlotjedno ročište za oduzimanje vile u Filmskom gradu obilježeno je Ulemekovim tvrdnjama da je novac za gradnju kuće dobio od DB-a i da je o tome potpisao ugovor s tadašnjim šefom DB-a Jovicom Stanišićem. Temeljem toga, odlučeno je da će od BIA biti zatražen njegov stambeni dosje, kao i da ta agencija dostavi podatke o Ulemekovim primanjima dok je bio pukovnik DB-a. Sam Ulemek, kako je to tvrdio dnevnik „Blic“ pozivajući se na svoje „insajdere“ iz postupka zatvorenog za javnost, izjavio je da ne posjeduje niti jedan dokument kojim može dokazati da je stan dobio od DB-a, ali da takvi papiri mora da postoje u BIA.
Po medijima, smo, inače, svašta čuli: Marko Lopušina je pisao da je Legiji i njegovoj bivšoj supruzi (onoj po kojoj se prezivao Luković) stan najprije poklonio Željko Ražnatović Arkan, kojega je on „čim je postao komandant JSO-a“ založio i kupio kuću u Filmskom gradu, u kojoj je najprije živio s tadašnjom suprugom.
Aleksandra Ivanović, ako je vjerovati „Kuriru“ od 11. aprila (pod naslovom: „Prijiću, lažove“) tvrdi ovo: „Tvrdnja da je naša kuća kupljena od otmice Vuka Bajruševića je netačna, kao i mnoge do sada. Milorad nema nikakve veze sa tom otmicom, a kuću poseduje od 1998. godine i dobio ju je od MUP-a. Ja još otplaćujem njegov kredit u Komercijalnoj banci za ovu kuću.“ U izvještaju istog lista od 25. aprila, kaže se ovo: „Vilu u Ilije Stojadinovića 87, u beogradskom naselju Cerak, Milorad Ulemek Legija i njegova supruga Aleksandra Ivanović kupili su delom zajedničkim novcem, a delom iz kredita koji su podigli zajedno sa Aleksandrinim roditeljima. Ulemek je juče ispričao da je novac nabavio tako što je on prodao stan koji je dobio od Državne bezbednosti, a Aleksandra kuću u Zemunu, koju je prodala Vladimiru Milisavljeviću – Vladi Budali, odbeglom članu „zemunskog klana“. Istoga dana „Press“ saznaje da je „Državna bezbednost kupila 1998. godine od firme ‘Stankom’ kuću za Milorada Ulemeka Legiju na Košutnjaku, a novac je u nekoliko rata isplaćen preko Kapital banke“.
IVKOVIĆ: Prvi čovjek BIA Goran Petrović 2001. godine (koji je devet mjeseci bio na toj funkciji) podsjeća za „Vreme“ da je polovinom 2001. godine JSO podveden u državne jasle; dotle su pripadnici te jedinice funkcionirali temeljem tromjesječnih ili šestomjesečnih ugovora. Nova vlast je mjesecima pokušala ustanoviti što se događalo sa silnim stanovima – najmanje ih je 50 bilo spornih – koje je bivše rukovodstvo DB-a, s Jovicom Stanišićem na čelu, dijelilo ranijih godina, najviše krajem devedesetih. Nisu postojale rang-liste, stanovi su imali status službenih…; možda bi Branislav Ivković, tada šef Stambenog fonda Vlade Srbije, ako ga se još netko sjeća, imao štogod reći o tome.
Samo se nemojmo iznenaditi da i Legija i njegove pertinencije, kao i onomad Arkan sa onom grdobom koju je Ceca naslijedila na Dedinju, budu dokazani zaslužnici za „srpsku stvar“ kojima je država – mi građani, ona sirotinja i izbjeglice koje su opljačkali, ali su čudom preživjeli, nove generacije ove nesretne zemlje – dala stanove i kuće. Po glavi poreskog obveznika, koji će to i platiti do posljednje pare.
I tu smo opet na početku: ako ne raščistimo imovinu Legijinu i onu Jovice Stanišića i njegovih labavih ovlaštenja, ako tu ne bude Kertesa i svih onih koji su u tim pljačkama i zločinima sudjelovali, nigdje nismo dospjeli; ako se tu ne suočimo sa stvarnošću u kojoj smo živjeli, ako tu ne bude krivične odgovornosti, na kraju krajeva, možda ćemo povjerovati da je Legija kućerinu kupio zahvaljujući dobrostivosti države – kojoj, nama naime, nije platio porez – jednako kao što vjerujemo da je Joca Amsterdam u Miloševića vili živio od mjesečno 600 eura.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!