Slučaj Infostan >

Velika pljačka Beograđana

Ili ponizno platite fantomske dugove ili vi, gospođo građani i žigosani navodni dužnici, obavite posao Infostana i Četvrtog opštinskog suda u Beogradu

Javno komunalno poduzeće Infostan u svojim vlastitim pravilima, dostupnima na veb stranici ima odredbu da se komunalne usluge i proizvodi plaćaju mjesečno, da je korisnik koji svoje obaveze ne plati u roku dospijeća (do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec) dužan zajedno s osnovnim zaduženjem platiti i zateznu kamatu na iznos osnovnog zaduženja od dana dospijeća do dana uplate, po stopi utvrđenoj zakonom. E sad, slijedi ovo: "Kamata će biti evidentirana od strane JKP Infostan na uplatnici za naredni mesec u odnosu na mesec na koji se odnosi kamata."

Umjesto da Infostan radi po pravilima koja je sam postavio i objavio, ovih dana je građane Beograda – više od 190.000 domaćinstava u glavnom gradu – zasuo uplatnicama s nebuloznim ciframa navodnog duga koji počinje još tamo devedesetih godina i prijetnjama fantomskih rješenja za dozvolu izvršenja pred nadležnim sudom. Drugim riječima, bez obzira na to što Infostan nije radio svoj posao, dakle građane upozorio da postoji njihov eventualni dug prema tom poduzeću još od davne 1999. godine ili još prije toga, sada im prijeti mogućnošću da im – ako ne plate navodni dug i kamate – na vrata bane sudski izvršitelj i otme imovinu.

Ima još Infostanovih propisa: po isteku roka za plaćanje jedinstvene uplatnice, JKP Infostan pokrenut će sudski spor protiv korisnika komunalnih usluga kod Četvrtog opštinskog suda radi naplate glavnog duga i odgovarajuće kamate za kašnjenje. "JKP Infostan dužan je da pre pokretanja sudskog postupka, pisanim putem obavesti korisnika komunalnih usluga o osnovu i visini duga i odredi mu rok plaćanja navedenog iznosa, koji ne može biti kraći od 15 dana."

BEZOBRAZLUK: Stotine onih koji ovih dana čupaju kosu i piju bensedine zaklinju se da od Infostana nisu dobili ni pismo, ni razglednicu kojom bi bili upozoreni da nešto duguju još od vremena NATO bombi. Da stvar bude bolja, nesposobnjakovići iz Infostana dostavili su građanima potpuno nerazumljive uplatnice na veće ili manje iznose, bez specifikacije kojeg mjeseca i koje godine je dug nastao i od kada teče kamata koju su im obračunali, što bi nalagala ne samo zakonska obaveza već i osnovna pristojnost Infostana prema svojim korisnicima. Ali ne, zamjenica direktora Infostana Nada Dumić nesposobnost i bezobrazluk Infostana još pojačava i izjavljuje da, kad bi uz te sramotne uplatnice koje su ovih dana poslali na adrese svih 200.000 sugrađana koji bar za jedan mjesec u proteklih deset godina nisu platili račun za komunalije, "svima poslali informaciju kog meseca i koje godine nisu izmirili obaveze, morali bi poslati nekoliko koverti sa kompletnim obaveštenjem". Naravno, građani bi morali usprkos izostanku "kompletnog obaveštenja" platiti kompletan harač kojega je Infostan, uz žestoko asistiranje gradonačelnika Dragana Đilasa, poželio naplatiti iako na strani Infostana nema čak niti "časne pionirske" da su u pravu.

Niti oni koji su ovih dana obijali vrata Infostana nisu bolje prošli, jer iz silnih količina papira koje su dobijali od službenika, apsolutno ništa nije jasno: kad nije plaćen račun i na što se računaju kamate. Čak niti građani Beograda koji su sačuvali svoje priznanice o uplatama i iz daleke 1999. godine nisu dobili jasnu informaciju otkud potječe njihov dug, jer to nije jasno niti onima koji su (od nas) plaćeni da to znaju.

O kaosu u Infostanu svjedoči i jedan slušalac radija, potpisan kao student, koji je također u svom poštanskom sandučiću zatekao "čestitku od gospode iz Infostana" sa tvrdnjom da ima dug prema Infostanu u periodu do 30. marta 1999. godine u iznosu od oko 4000 din. "Ono što je za rubriku ‘Verovali ili ne’ je da zgrada u kojoj živim i na čiju adresu mi je stigla ta opomena od Infostana 1999. godine nije ni postojala! Ona je, naime, izgrađena i useljena na proleće 2005. godine!"

NEBULOZNI RAČUNI: Nebulozna gužva

PRAVO: Pogledajmo sad kako pravno stoje stvari. Član 378 Zakona o obligacionim odnosima određuje da, među ostalim, za godinu dana zastarijeva potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.

To znači da bi, bez pravodobnog utuženja, Infostan (kao i RTS, na primjer, kad je o pretplati riječ) mogao tražiti plaćanje neplaćenih računa u posljednjih godinu dana, uz pripadajuću kamatu od dana utuženja. Šta, međutim, Infostan tvrdi: da je svih ovih godina pravodobno građane tužio nadležnom Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu i da je uredno dobijao rješenja za dozvolu izvršenja. Pretpostavimo da je tako, čime bi se ponovilo vrijeme dok je vlast u Beogradu imao SPO (od 1996. godine): tada su silne tužbe upućene u Četvrti opštinski, koji je rješenja o izvršenju na temelju vjerodostojne isprave (kako se to suhoparno zove) donosio čak usprkos tome što grad nije plaćao niti sudske takse, ali ona nikad nisu dostavljena dužnicima; upućeni kažu, zbog socijalnog mira. Da li je to i u prvom desetljeću ovog stoljeća slučaj, ne znamo, jer su informacije vrlo konfuzne, ali ako jest, onda bi se moglo zaboraviti na zastaru potraživanja u roku od godinu dana, već bi se primjenjivao opći rok od deset godina od dana pravomoćnosti odluke – rješenja o dozvoli izvršenja – Četvrtog opštinskog suda.

Na adresu Četvrtog opštinskog suda, kako je to medijima precizirala sutkinja i portparolka tog suda Vesna Milojević, od početka godine do ovotjednog ponedjeljka, stiglo je 158.000 prijedloga za izvršenje, odnosno naplatu dugovanja koja potražuje Infostan. Ta potraživanja odnose se samo na dugovanja iz prošle godine, a redovna praksa Infostana je da sudu šalje naloge za izvršenje na otprilike svaka tri mjeseca, kako ona ne bi zastarjela.

"Infostan nam pošalje predloge za izvršenje i račun koji nije plaćen, a sud dozvoli izvršenje i dostavi strankama da plate dug. Ukoliko dužnik u roku od tri dana ne uloži prigovor, rešenje o dozvoli izvršenja postaje pravnosnažno i izvršno i Infostan može da traži da dug bude naplaćen prinudnim putem – popisom, plenidbom i prodajom pokretnih stvari", kazala je sutkinja Milojević "Politici", dok u razgovoru za "Vreme" kaže da taj sud nije slao nikakva obavještenja o utuženju na adrese građana; tih 200.000 uplatnica iz kojih se može iščitati da su postupci protiv građana vođeni poslao je Infostan, ne sud. Na pitanje da li je dužnost suda da obavijesti građanina-dužnika da je protiv njega doneseno rješenje o izvršenju, sutkinja Milojević kaže da sud "nije poštanska služba", kao i da se nerijetko odluke koje šalju građanima vraćaju sudu s naznakom "odselio", "umro" ili slično. Ona ima i recept za sadašnje muke Beograđana koji su na meti Infostana: da odu u Infostan, zatraže brojeve rješenja o izvršenju koje je donio Četvrti opštinski sud, potom da pismenim putem od tog suda zatraže "svoja" rješenja, ali da u tom dopisu "navedu točnu adresu" na koju im ona mogu biti dostavljena.

Iz te originalne zamisli izlaska iz građanske muke jasne su dvije stvari: da bi građani morali raditi i posao suda i posao Infostana. Prema zakonu o izvršnom postupku, koji je označen kao "hitan", sud mora o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od tri dana od dana njegovog podnošenja. Tako govori član peti tog Zakona. Nakon toga, po slovu zakona, svoju odluku sud treba dostaviti stranci na koju se rješenje o izvršenju odnosi, našem građaninu-dužniku, koji ima zakonsko pravo da podnese prigovor na to rješenje. Ako prigovor bude usvojen, cijela stvar ide u parnični postupak.

ODGOVORNOST: U našoj aktualnoj situaciji, građane – niti sud, niti Infostan – nije nitko obavijestio da je pokrenut postupak, niti da je doneseno bilo kakvo rješenje, a rješenje koje nije po zakonu (lično) uručeno, nije moglo postati pravomoćno. Slijedi pitanje: kakav je to sud koji donosi odluke, a potom ih ne dostavlja dužniku, ali – kako se dade zaključiti – dostavlja tek jednoj strani, tužiocu Infostanu? I da li građani moraju svakih par mjeseci obijati prag Četvrtog opštinskog suda da bi saznali vodi li se nekakav postupak protiv njih, ili prag Infostana da vide – a od tamošnjih ignoranata taj podatak neće dobiti – jesu li ostali neki dinar dužni prije deset i više godina? Za sudije ima rješenje u već spomenutom zakonu o izvršnom postupku, u spomenutom članu o hitnosti, u kojem se kaže: "Postupanje protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana smatra se nesavesnim i nestručnim postupanjem sudije, u smislu odredaba Zakona o sudijama." Bar u teoriji jasno je što čeka nesavjesne i nestručne sudije: razrješenje. Za Infostan, po svemu sudeći, rješenja nema.

S obzirom na to kako se naši komunalci, izvršna vlast i pojedini sudovi (ne svi, da se razumijemo) ponašaju prema nama građanima od kojih žive, neće previše tmurno zvučati zaključak koji slijedi. Gradska kasa, kao i državna uostalom, kao i kase komunalnih poduzeća, praznije su nego što su nadležni očekivali. Infostan se dosjetio jadu, pa je na 200.000 adresa odaslao svoje želje izražene u novcu. Bez obzira na kaos na uplatnicama i cifre koje se ne slažu ni na tom papiru, niti ima ikakve logike kad se usporede s ciframa objavljenim na korisničkim nalozima građana koji se mogu naći na sajtu Infostana, zamka postavljena građanima je sasvim prozirna. Naime, građanima se nudi, najprije, da svoj novčani prilog nesposobnosti i nezakonitosti rada Infostana pošalju do 31. marta ove godine, pa će im isti oprostiti kamate koje su im, tko zna kako (ali nije naše da pitamo, naše je da platimo) odrezane. Gradonačelnik Đilas je još humaniji, on će se založiti da se taj "opraštajući" rok i produži za koji dan. Ako se građanin-dužnik, koji ne želi imati posla sa Četvrtim opštinskim sudom i administracijom Infostana, ne može ispružiti željenom cifrom, može potpisati "sporazum o izmirenju duga", pa će mu – ovisno o datumu kad preda harač na blagajni Infostana – biti oprošten neki postotak kamata, sve manji što je vremenski udaljeniji taj dolazak na blagajnu. Ne stoji upozorenje na tim uplatnicama, kao što ga nismo čuli niti od nadležnih iz Četvrtog opštinskog suda, koji također građane tretira kao nepismenu stoku, da samim potpisivanjem tog velikodušnog "sporazuma" građanin priznaje cjelokupni navodni dug, bez obzira na nezakonitosti, zastare i sramotno ponašanje prema njima.

Zlobnici kažu da, ako se i tek dio navodnih dužnika odazove potpisivanju "sporazuma" – krava je njihova!


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net