Menadžment kompanije, ukoliko ne bude odluke o privatizaciji, moraće da preduzme niz ozbiljnih mera za prevazilaženje problema visoke zaduženosti i finansijske konsolidacije kompanije u uslovima svetske ekonomske krize
VELIKO INTERESOVANJE ZA KUPOVINU TELEKOMA: Branko Radujko
Poslednjih dana zahuktala se rasprava oko toga da li treba i kada prodati Telekom Srbija. Najpre, guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić podsetio je da se Vlada Srbije memorandumom o ekonomskoj i fiskalnoj politici koji je potpisala sa MMF-om obavezala da će do kraja ove godine prodati Telekom kako bi finansirala deo od osam milijardi evra platnog deficita. Međutim, stručnjaci ovih dana ponavljaju kako bi privatizacija Telekoma u ovom momentu bila pogubna za Srbiju, a neki su procenjivali čak i da bi za većinski paket akcija ovog preduzeća Srbija mogla da dobije svega 1,2 milijarde evra, „upola manje od prave cene“. Pitanja vezana za ove spekulacije, poslovanje u krizi, konkurenciju, stavove naših i stranih stručnjaka, kao i moguće scenarije prodaje Telekoma postavili smo Branku Radujku, direktoru ovog preduzeća.
BRANKORADUJKO: U Davosu sam razgovarao sa brojnim predstavnicima vodećih svetskih operatera, IT kompanija i banka. Pokazalo se da je Telekom Srbija respektabilna regionalna kompanija za koju su svi, na neki način, zainteresovani. Više od toga da postoji načelno interesovanje nije ni moglo da se sazna jer, jednostavno, nije izvesno da li će uopšte biti odluke o dodatnoj privatizaciji. Kada je reč o najboljem momentu ili optimalnom modelu privatizacije, ta pitanja su sasvim u nadležnosti akcionara, pre svega Vlade Srbije koja preko JP PTT-a raspolaže sa 80 odsto akcija i kompanije OTE iz Atine koja sa svojih 20 odsto akcija ima određena prava i ingerencije u vezi sa izmenama kapitala u kompaniji. Mogu da ponovim ono što je već poznato, a to je da se ovih dana ne postižu dobre cene i da se inicijalne javne ponude akcija na berzi, praktično, uopšte ne dešavaju. Na kraju, moj posao i posao mojih kolega iz menadžmenta je da radimo odgovorno, donosimo racionalne odluke i neprestano podižemo realnu vrednost kompanije, a na vlasnicima je odluka o bilo kakvim izmenama vlasničke strukture.
Već sam, zapravo, odgovorio na to pitanje. Načelno, zainteresovani su svi ozbiljni operateri. Ovaj biznis je takav da svaka najava prodaje akcija nekog operatera izaziva pažnju onih koji su veći i koji imaju ambicije za dalje širenje. Telekom Srbija važi za izuzetno interesantnu kompaniju u tom smislu.
Nisu tačne. To nije ni moguće jer je operativni profit kompanije 2008. godine veći za čak za 26,5 odsto u odnosu na onaj zabeležen u 2007. godini. A upravo operativna dobit (EBITDA) predstavlja osnov za indikativnu procenu vrednosti kompanije. Vi zapravo govorite o efektima globalne krize na kupovnu sposobnost potencijalnih kupaca u vremenu kada je novac mnogo skuplji nego pre godinu dana. Takvi efekti krize definitivno postoje pa zato i kažemo da nije pravo vreme za prodaju.
Ovo su pitanja za regulatornu agenciju RATEL i za Ministarstvo za telekomunikacije. Postoje dve škole mišljenja. Prva, koja kaže da je bolje privatizovati pa tek onda demonopolizovati jer se postiže bolja cena dokle god ima kakvog-takvog monopola. Druga kaže da predstojeći proces liberalizacije predstavlja izvesni rizik za investitora jer nema pravne sigurnosti kako će biti regulisan i vođen proces liberalizacije, zbog čega investitor može da ponudi nešto nižu cenu. Rekao bih da ova prva škola ipak preovlađuje. Ipak, ovde postoje i neke posebnosti. Poznat je stav države da Telekom može biti veoma bitan faktor u jačanju ekonomsko-političkog uticaja Srbije u regionu, što bi značilo da još dugo vremena ne bude privatizovan. Do sada nema jasne odluke po pitanju privatizacije, a dovršetak liberalizacije je neminovan i potreban. S druge strane, nije poznat ni model liberalizacije u fiksnoj telefoniji.
Na kraju, logično je da se dobije niža cena posle liberalizacije, a opet ne treba zaboraviti da je operativni profit najznačajniji pokazatelj za vrednost kompanije, kao i da se ovde ne bi radilo o prodaji samo Telekoma u Srbiji već cele Telekom Srbija grupe, što uključuje i 65 odsto akcija u Telekomu Srpske, odnosno 51 odsto u M-telu Crna Gora, kompanijama koje posluju na sasvim liberalizovanim tržištima.
IakostedobilidozvoluRATEL–adapodigneteceneuslugazasto, poslednjeposkupljenjejebilosamo33odsto. Međutim, nedavnostepomenuliikakoseneplašitekonkurencije, aliidaćeceneuslugafiksnetelefonijemoratidabuduvećedabikonkurencijauopštehtelaovdedaposluje. Daliiztogamožedasezaključidaćerezultatkonkurencijeufiksnojtelefonijibitiraznovrsnijeusluge, ivišecenetihusluga?
Građani će sigurno moći da biraju od koga kupuju usluge, a to je za progresivno društvo najbitnija stvar. Kada je o cenama reč, smatramo da će mesečna pretplata i cene u domaćem telefonskom saobraćaju porasti. Do takvog zaključka može se doći analizom cena sa kojima rade veliki operateri u okruženju, na demonopolizovanim tržištima. Tačno je da teorija kaže da konkurencija po pravilu obara cene i to se desilo u mobilnoj telefoniji koja je pre jačanja konkurencije bila skupa. U slučaju fiksne telefonije verujemo da će biti drugačije, izuzev cena u međunarodnom saobraćaju. Mi smo već izašli na tržište sa ponudom za višestruko jeftinije telefoniranje u inostranstvo, kao što smo na tržištu interneta ponudili mnogo veće brzine protoka, downloada i uploada, po starim cenama, odnosno prepolovili smo veleprodajne cene prema internet provajderima. Kako god, najvažnije je da tržište bude slobodno, da se cene formiraju na tržištu, a ne u kancelarijama odnosno da korisnici imaju mogućnost izbora.
Telekom je kompanija koja ostvaruje najveći profit i jedan od najvećih prihoda u Srbiji. S druge strane, kompanija je visoko zadužena, pre svega zbog investicija u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Preuzeti krediti moraju da se otplaćuju ili refinansiraju. Ako se refinansiraju, to može biti pod višestruko nepovoljnijim uslovima upravo zbog globalne finansijske krize i situacije u kojoj se bankarski sektor nalazi. Kada se tome doda činjenica da mi uglavnom prihodujemo u dinarima, a dugove otplaćujemo u evrima u situaciji značajnog pada vrednosti dinara, bez mogućnosti da cene naših usluga usklađujemo sa tim trendom, onda se dolazi do zaključka da trpimo ozbiljne posledice finansijske krize. Pored toga, treba mnogo investirati kako bi se u celosti prevazišli problemi lošeg tehnološkog nasleđa u fiksnoj telefoniji, treba obezbediti plate za ovoliko zaposlenih, treba uplatiti dividende akcionarima, održati nivo društveno odgovornog poslovanja…
Zato će menadžment kompanije, ukoliko ne bude odluke o privatizaciji, morati da preduzme niz ozbiljnih mera za prevazilaženje problema visoke zaduženosti i finansijske konsolidacije kompanije u uslovima svetske ekonomske krize. Te mere mogu biti i nepopularne, ali moraju biti zasnovane na pažljivim analizama, racionalnim odlukama i visokom stepenu korporativne kulture, što podrazumeva aktivan odnos i duboku posvećenost menadžmenta, upravnog odbora, akcionara i samih zaposlenih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!