Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Vlada premijera Cvetkovića na početku 2009. ima deset glavobolja koje imaju jedan osnovni uzrok – mešanje pića, želja i predviđanja. Ona ima poželjnu viziju i jaku želju da je ostvari, a slabu prognostičku sposobnost
1. Ponavljaju se upozorenja s vrha države da je nastupila svetska kriza koju niko nije očekivao, mada je u američkoj ekonomiji recesija oficijelno počela u decembru 2007, a po nekim profesorima ekonomije (Karmen Reinhart, ekonomista s Univerziteta Merilend, i Kennet Rogof, nekadašnji savetnik MMF-a), verovatno još u julu i avgustu 2007. Nije bilo nemoguće predvideti ni da će Evropljani posle irskog referenduma odložiti i „beli šengen“ i odmrzavanje SSP-a, a odlaganje takvih ciljeva slabi zamah i vladu lišava važnog misionarskog izgovora.
2. Pitanje je šta bi bilo da je manje obećavano, ali loše predviđanje je dovelo vladu u neprijatnu poziciju da već pri izradi budžeta (novembar, decembar) odlaže ili bitno redukuje realizaciju u julu proklamovanih dalekosežnih ciljeva i da smanjuje sopstveni početni zamah. U pristupnom ekspozeu premijera 7. jula obznanjen je cilj da bruto domaći proizvod u naredne četiri godine raste po stopi od oko sedam odsto godišnje, da se u naredne četiri godine otvori najmanje 200.000 novih radnih mesta. Nagovešteno je povećanje standarda stanovništva i smanjenje regionalnih i socijalnih razlika. Podstaknuto je i povećavanje očekivanja privrednika najavom da će primeniti širok spektar podsticajnih mera. Najavljena je modernizacija i izgradnja saobraćajne, energetske i komunalne infrastrukture.
3. Revizija obećanja nagoveštava komplikacije u socijalnom miljeu. Tripartitni pregovori vlade, sindikata i poslodavaca zapali su u ćorsokak. Čak i iz tradicionalno ćutljive vojske došlo je upozorenje da je sistem teško održiv. Smena generala Ponoša „zbog nediscipline“ ne umanjuje dramatičnost tog upozorenja.
4. Vladajuća koalicija sa desetak članica teško je upravljiva: pojavljuju se zahtevi manjih stranaka, a bilo je sporova i oko nekih krupnih pitanja kao što je, na primer, ruski sporazum. Na stranu taj spor, ali zar je, na primer, bilo nemoguće predvideti da će izbiti rusko-ukrajinski spor oko gasa? Ako zbog propusta u prošlosti nije bilo uslova za pripremu rezervi gasa, moglo je stanovništvo da bude upozoreno da se pripremi.
5. S druge strane, nedavnu najavu premijera Cvetkovića da će biti ocenjivan rad svakog ministra, pratila je, na primer, izjava iz G17 plus da je predsednik te partije već izribao svoje ministre, a i socijalisti su pozitivno ocenili svoje ministre. To znači da se ponavlja i ona slabost viđena u ranijim vladama, da ministri ne odgovaraju premijeru, nego šefu svoje partije.
6. Aktivnija uloga predsednika države u mirenju razlika i ćudi sigurno doprinosi da vladajuća koalicija ostane na okupu, ali ta njegova intervencija, makar da dolazi samo od njega kao predsednika najjače stranke, predsedničku kancelariju u očima javnosti pretvara u vladin prezidijum, za šta ona nije pripremljena, a nema ni ustavna ovlašćenja, što je već izazvalo kritiku opozicije, a i javna sumnjičenja unutar koalicije (Dinkić). Dugoročno gledano, to potkopava i autoritet vlade koja po Ustavu vodi politiku, i premijera, kome po Ustavu ministri odgovaraju za njegov rad.
7. Iz vladajuće koalicije dolaze uveravanja da vanrednih izbora ne bi trebalo da bude, a da neće biti ni rekonstrukcije vlade. Ne može se reći da je vladajuća koalicija izgubila samopouzdanje, naprotiv, dolaze vesti da ona ima uvid u sondaže po kojima dobro stoji ili bar dobro stoji rejting Demokratske stranke. Možda vladajuća stožerna partija rizikuje da baš na toj tački zapadne u neku vrstu samoobmane, jer meri pogrešan parametar, oslanja se na rejting, a zanemaruje jači indikator koji govori o smanjenju poverenja u državne institucije.
8. Na primer, devizne rezerve Narodne banke Srbije 2008. smanjene za 892,4 miliona evra, bilo je velikog povlačenja štednih uloga. Gubitak poverenja štediša je sada globalna pojava, ali ovde je to dramatičnije zbog svežih sećanja na hiperinflaciju.
9. Nekako izgleda da vladi ne radi sat. Kasnila je sa izradom pravljenja budžeta, za šta su delimično krivi i pregovori sa MMF-om. Politički gledano, vlada je zasad pošteđena kritika zbog toga što je javnost iritirana niskim nivoom rasprava u skupštini i čestim blokadama zakonodavnog rada.
10. Najveći problem je to što stanovništvo nema baš jasnu predstavu o tome šta vlada namerava, može i treba da preduzme radi suzbijanja uticaja krize. Ona nešto očito priprema, konsultuje se s opozicijom, pregovara sa sindikatima, razgovara s privrednicima.
Da to nisu lake odluke, da se s njima mora žuriti i da one nemaju jasan ishod, govore primeri velikih.
Novoizabrani američki predsednik Obama studira i način na koji je Franklin D. Ruzvelt započeo prvih predsedničkih 100 dana, i zaključuje da je Ruzvelt vodio razgovore s američkom javnošću kako bi je pripremio za teška vremena. Obama je čak obraćao pažnju na reči koje je Ruzvelt koristio i na ton kojim ih je izgovarao. Bred Vudhaus, strateg Demokratske partije u kampanji, okupio je grupu od 25 organizacija da bi obezbedio javnu podršku za Obamin ekonomski paket.
Dmitrij Medvedev, ruski predsednik, u nedelju je, na primer, kritikovao vladu neprikosnovenog Vladimira Putina, zbog toga što se planirane mere za prevazilaženje krize ispunjavaju mnogo sporije nego što je očekivano i mnogo sporije nego što tekuća situacija zahteva.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve