Nije mladi Vučić otišao u Hrvatsku da jede lički kupus sa mesom, niti da uzdiše nad jadima ono malo sirotinje po Severnoj Dalmaciji i Lici. Otišao je da preotme političke poene Šešelju i njegovima, da unese razdor među srpske predstavnike i da pomogne Sanaderu
NEZVAN GOST: Aleksandar Vučić
Poseta zamenika predsednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića Hrvatskoj (to jest Srbima u Hrvatskoj, to jest određenim lokalitetima Severne Dalmacije i Like, jer ga ni hrvatske vlasti, ni predstavnici srpskih stranaka i organizacija nisu ni zvali, niti dočekali) bila je dvaput odlagana. Prvo je rekao ići u četvrtak, pa u subotu, pa je otišao u ponedeljak. Sa granice ga nisu vratili, kao što su neki očekivali; to je među Srbima u Hrvatskoj protumačeno kao još jedna podvala hrvatskih vlasti: samo nam je još on trebao.
Slobodan Uzelac, potpredsednik hrvatske vlade ispred SDSS-a (Samostalna demokratska srpska stranka), kaže za „Vreme“ da je ta poseta došla „u krivo vrijeme“ i dodaje: „Nije dogovorena ni sa kime – koliko mi znamo. Nitko ga nije ni zvao, niti dočekao. Bolje bi mu bilo da je obratio pažnju na Srbe iz Hrvatske koji su mu komšije tamo oko Beograda, nego da hoda okolo po Hrvatskoj; bila bi to veća pomoć. A i hrvatskoj bi policiji bolje bilo da hvata lopove i ubojice nego da ga prati i osigurava. Moj je dojam da je riječ o posjetu nametnutom iz raznih političkih razloga u koje radije ne bih ulazio.“
U političke potrebe i koristi, međutim, ulaze drugi. Pre svega, kažu kolege novinari iz Zagreba, Sanaderovoj vladi ova epizoda odgovara zato što donekle skreće pažnju sa akutnih skandala; osim toga, postoji i škola mišljenja koja smatra da je to pokušaj izvesne konkurentske struje među Srbima da potkopaju pozicije Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića i Slobodana Uzelca; njihove pozicije u Srbiji pre svega, gde su upravo oni shvaćeni kao glavni predstavnici Srba u Hrvatskoj, kao ljudi s kojima se razgovara. Srpsko narodno vijeće i Srpski demokratski forum u Zagrebu primili su nekoliko poziva od svojih aktivista i članova sa terena koje je Vučić namerio da poseti, sa molbama da se distanciraju od njega. Ako ga povežu sa njima, kažu, imaće samo neprilike, ako ne i nešto gore; Vučić će otići kući, a njima će hrvatski ekstremisti i šovinisti ostati.
Nasuprot očekivanjima zasnovanim na dugogodišnjem iskustvu (setimo se samo histeričnih reakcija na moguću posetu Vuka Draškovića kao ministra inostranih dela SR Jugoslavije pre nekoliko godina), hrvatska javnost i mediji prate Vučićevu posetu sa upadljivim manjkom zanimanja. U medijima je lapidarno i usput opisan samo kao „Šešeljev bivši bliski suradnik“ koji se odvojio od SRS-a. Inače glasne i nepodnošljive braniteljske udruge za sada nemaju komentar; neki fudbalski navijači iz Zadra bili su najavili protest, ali tek kad je Vučić otišao dalje; dnevnik HTV-a je u ponedeljak (u 28. minutu) imao 90 sekundi ravne i službouljudne informacije u kojoj je naglašeno samo da Vučić „do prije neki dan nije ni čuo za Škabrnju“, mada je slikan u Varivodama, jako blizu te iste Škabrnje, poprišta jednog od odvratnijih ratnih zločina koje su počinile srpske snage. Izjavio je da, „ako je to apsolutna istina“, onda je to strašno i da svi treba da odgovaraju. Uzgred, RTS je toj poseti posvetio više vremena od HTV-a. Posle je išao u još neka sela, razgovarao sa seljacima koji su posle rekli da ih „politika ne zanima“, jeo lički kupus sa mesom i uopšteno uzdisao nad tužnom sudbinom Srba. Vajkao se i da su „neki besni“ zbog te njegove turneje; nije precizirao ko to besni, još manje zašto.
Tu se sada treba prisetiti i još jedne okolnosti: naime, predizbornu kampanju tada još jedinstvene Srpske radikalne stranke na čelu sa Tomom Nikolićem vodila je firma Ratka Mačeka, bivšeg portparola vlade HDZ-a.
Sva je prilika da ova Vučićeva turneja ima svoje razloge mnogo više u političkim okolnostima i odnosima u Srbiji nego u Hrvatskoj. Sad, kad je Srpska napredna stranka, po svemu sudeći, odnela veliki deo birača Šešeljevoj siročadi, Nikolić i Vučić imaju očigledan interes da im preotmu i monopol na „srpsku nejač“ i prateće „zaštitnike“. Radikali su se temeljito iskompromitovali sa onom njihovom „vladom RSK u progonstvu“ Milorada Buhe, pa je Aleksandar Vučić sada krenuo među „nejač“ da tamo, na terenu, pokuša da objasni ko zaista brine o njima. To je zadatak težak i neprijatan: treba sada ljudima objasniti da je ono „od Karlobaga do Virovitice“ bila šala; da je „Velika Srbija“ bila priča „nebeska“ i prema tome više nekako duhovna; da oni Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja nisu dobro razumeli; da će Toma i Aca sada da ih uzmu pod svoje i zaštite. Sudeći po licima tih ljudi koje je Vučić posećivao tamo, nekako nam se čini da ih nije uverio. Spuštali su se oni niz radikalsko uže – pa se uže pretrže, da parafraziramo Njegoša. Lepo kaže Slobodan Uzelac da je ta poseta u najmanju ruku „preuranjena“: nisu ljudi zaboravili ni „vojvodu“ Šešelja u Vukovaru, u maskirnoj uniformi („steona žaba“, što reče onaj Mikica Marković iz SPO-a) kako naređuje da „nijedan ustaša odavde ne sme živ izaći“; ni radikalske propagandiste i funkcionere u RSK (Ljubicu Šolaju i Radu Leskovca, između ostalih); ni uvozne radikalske „dobrovoljce“, ali ni lokalne pljačkaše i zlikovce pod radikalskim kokardama.
Eto im sada Generalnog Sekretara da im objasni da su sve krivo shvatili i da treba da se oslone na novu – veoma naprednu – stranku, koja će im pomoći. A možda i da se potrude da glasaju iz dijaspore za Tomu i Acu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!