"Ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine", kaže za "Vreme" Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. "Brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije Službe zaštite i spasavanja"
Loznička Viskoza godinama ne radi, hale su napuštene, fabrički krug je zarastao u korov visok metar i po. Međutim, u magacinu u podrumu ispod pogona Cel vlakno i Svila ostala je izvesna količina lako zapaljive sirovine, a u rezervoaru u neposrednoj blizini 500 tona ugljenikdisulfida, takođe lako zapaljive i veoma otrovne supstance koja je, dok je Viskoza radila, korišćen u procesu proizvodnje. U ponedeljak, 8. decembra, u 9.05 ujutro, u magacinu je iz za sada neutvrđenog uzroka izbio požar. U tom trenutku, u fabričkom krugu bilo je pet radnika: četvoro je lakše povređeno, a jedan je izgubio život.
TRANZICIJA SLUŽBE ZA ZAŠTITU I SPASAVANJE: Predrag Marić, „Viskoza“ gori
BRZAREAKCIJA: Svega nekoliko minuta po izbijanju požara, na „lice mesta“ stigli su loznički vatrogasci, koji su, srećom, znali za taj rezervoar i šta se u njemu nalazi, kao i trasu cevovoda koji ga povezuje sa pogonom: dok je jedan deo ekipe zalivao zapaljenu halu vodom i penom za gašenje požara, drugi je cevovod presekao i fizički odvojio od gorućeg pogona. Tako je izbegnuta ekološka katastrofa ozbiljnih razmera.
Nešto kasnije u pomoć su pristigli šabački, potom valjevski, pa sremskomitrovački, čačanski i beogradski vatrogasci: na gašenju požara u svakom trenutku bilo je angažovano 60 vatrogasaca i petnaest vozila. Rano popodne pokušano je i gašenje iz vazduha vatrogasnim helikopterima, koje se ubrzo pokazalo bezuspešnim. „Žarište požara je bilo u podrumu površine 2500 kvadratnih metara sa betonskom tavanicom i ‘zalivanje’ hala iz vazduha nije bilo od pomoći“, objasnio je za „Vreme“ Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. Požar u podrumu je, objašnjava, najteži za gašenje: spolja ne može mnogo da se učini, a ulazak vatrogasaca unutra je izuzetno rizičan poduhvat tako da je, u skladu s vatrogasnom praksom, najviše snaga koncentrisano na sprečavanje širenja požara. Tek kasno po podne otklonjena je opasnost po okolne objekte.
Negde pred ponoć, kad se činilo da vatra jenjava, pod hale, odnosno tavanica skladišta se urušila, do žarišta je stigao svež vazduh i dao plamenu novi zamah sa kojim su se vatrogasci do zore „rvali“. Konačno, u utorak u 11 pre podne, objavljeno je da je požar ugašen, a na scenu su stupili istražitelji u potrazi za uzrokom. Prema nekim spekulacijama, požar je najverovatnije izazvala varnica brusilice. Šta god da je uzrok, onom ko je ostavio lakozapaljive neadekvatno uskladištene sirovine i nije izmestio otrovni ugljenikdisulfat ne piše se dobro.
Po Marićevim rečima, ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine i naglašava da je brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije službe za zaštitu i spasavanje. „Jasan lanac komandovanja sa jednog mesta obezbeđuje brz protok informacija. Da je služba kojim slučajem svedena na lokalni nivo, a takvih predloga je bilo, loznički vatrogasci bi na pomoć čekali mnogo duže. Kakav bi u tom slučaju bio ishod, ne smem ni da pomislim“, kaže Marić.
Još u toku prepodneva, pored načelnika Sektora za zaštitu i spasavanje, na mesto požara došli su i ministar za ekologiju i prostorno planiranje Oliver Dulić, republička inspektorka za zaštitu životne sredine Nada Lukić, gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović. Za razliku od ne baš tako davnih vremena, svi su bili dostupni novinarima, preko lokalnih medija Lozničani su obaveštavani o toku gašenja, o potencijalnim opasnostima, o aerozagađenju.
„Tako bi to i inače trebalo da bude: da Služba sa zaštitu i spasavanje deluje brzo, da bude u sprezi sa lokalnim vlastima i da javnost bude pravovremeno i istinito obaveštavana šta se događa“, kaže Marić i podseća da se na tome intenzivno radi već nekoliko godina – da se nabavlja oprema, da se sprovodi permanentna obuka kadrova.
ČEKAJUĆIGODOA: Na pokaznoj vežbi Sektora sa zaštitu i spasavanje „Ostružnički most 08“, održanoj krajem leta, demonstrirano je sadejstvo vatrogasnih, žandarmerijskih i helikopterskih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, načini korišćenja opreme i materijalno-tehničkih sredstava u spasavanju putnika iz kombija koji je probivši ogradu na Osrtužničkom mostu pao u Savu. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić tada je najavio donošenje novog zakona o vanrednim situacijama, koji je ušao u program vlade u prvih 100 dana, kao i formiranje uprave za krizne situacije i operativnog centra sa jedinstvenim telefonskim brojem 112, umesto današnjih 92, 93 i 94. Međutim, bliži se dvestoti dan vlade, a zakon još nije stigao u parlament. Istina, i da je stigao, pitanje je kad bi se o njemu raspravljalo.
U međuvremenu, opremljene su i obučene jedinice za spasavanje u slučaju poplava sa sedištem u četiri grada – Nišu, Kraljevu, Beogradu i Novom Sadu, a u formiranju je pet regionalnih timova za delovanje u slučaju zemljotresa, u Novom Sadu, Beogradu, Valjevu, Kraljevu i Nišu. U sve je uključena Gorska služba spasavanja. Za narednu godinu planira se opremanje ekipa za reagovanje u slučaju većih saobraćajnih nesreća duž Koridora X. U taj projekat je uključen Auto-moto savez sa tehničkim ekipama i vozilima, a dva helikoptera MUP-a će biti opremljena za evakuaciju i zbrinjavanje povređenih. Jer, vanredne situacije nisu samo požari i poplave, već i tehničko-tehnološke havarije, incidenti sa opasnim materijama, zemljotresi, poplave, saobraćajne nesreće. Postojanje ove službe je jedan od uslova koji Srbija mora da ispuni da bi se našla u evropskom društvu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.