Američki proizvođači automobila su za poslednjih pet godina ukinuli 150.000 radnih mesta. Ukoliko bi Dženeral motors ili Ford bankrotirali, bio bi to najveći privredni krah u istoriji SAD
Za „Vreme“ izDetroita
DETROIT: Upravna zgrada Dženeral motorsa
Kada su čelnici tri vodeće automobilske kompanije – GM, Ford i Krajsler – prošle nedelje iz Detroita doputovali u Vašington s namerom da od Kongresa isprose finansijsku pomoć od 25 milijardi dolara za spas ove posrnule industrijske grane, na Kapitol hilu ih je dočekao hladan tuš. Rečeno im je da se vrate za dve nedelje sa jasnijom idejom o tome kako nameravaju da utroše novac poreskih obveznika, ali i da bi njihovo zapomaganje zvučalo ubedljivije da su doputovali jednim avionom, umesto što se svaki direktor dovezao svojim mlaznjakom.
U trenutku kada prosečna američka porodica strepi od ekonomske krize čije se razmere još sagledavaju, odricanje od direktorskih privilegija nesumnjivo bi delovalo blagotvorno na imidž ovih divovskih kompanija. Imidž je, međutim, poslednja briga rukovodilaca automobilske industrije koja stvara četiri odsto bruto domaćeg proizvoda najsnažnije svetske privrede, a koja se danas nalazi pred bankrotom. Američki proizvođači automobila su za poslednjih pet godina ukinuli 150.000 radnih mesta, a u najavi su nova otpuštanja i ukidanja čitavih proizvodnih linija. Ukoliko bi Dženeral motors ili Ford bankrotirali, bio bi to najveći privredni krah u istoriji SAD.
Srce američke automobilske industrije je u Detroitu (savezna država Mičigen), ali trojka iz Detroita ima preko stotinu raznorodnih postrojenja od Mičigena na severu do Floride na jugu, od države Njujork na istoku do Kalifornije na zapadu, u kojima je zaposleno bezmalo četvrt miliona radnika. GM, Ford i Krajsler obezbeđuju zdravstveno osiguranje za više od dva miliona Amerikanaca, i penzije za oko 750.000 ljudi. Zagovornici vanrednih mera za spas ove industrije upozoravaju da bi njena propast upropastila živote znatno većeg broja ljudi. Jedna računica kaže da na svakog zaposlenog u automobilskoj industriji dolazi čak sedam zaposlenih u pratećim delatnostima, uslužnim i proizvodnim, koji od ove grane zavise posredno.
Posledice kraha banaka na privredu deluju gotovo bezazleno u poređenju sa posledicama koje bi na privredu imao krah automobilske industrije, smatraju ekonomski stručnjaci. Najveća panika svakako je u Mičigenu, gde je nezaposlenost i bez bankrota velike trojke premašila devet odsto, a kriza se uveliko oseća i u susednim državama Indijani i Ohaju u kojima je smešteno tridesetak postrojenja ovih auto-kompanija. Od bankrota GM-a strepi i susedna Kanada. U Ošavi, nedaleko od Toronta, u postrojenjima GM-a do pre dve godine radilo je blizu 13.000 ljudi, dok ih je danas u toj fabrici zaposleno tri hiljade manje, a očekuje se da će dodatnih dve hiljade radnika ostati bez posla. Koliko je ova industrija isprepletana sa drugima pokazuje i Krasjlerovo postrojenje u Toledu, država Ohajo, gde se proizvodi popularni mali džip „vrangler“ koji često viđamo i na našim ulicama. U jednom od pet pogona korejski Hjundaji pravi šasiju, u drugom roboti koje proizvodi nemačka kompanija Kuka sklapaju delove, dok je kanadska Magna Internešenel zadužena za farbanje…
KAMENOVRATU: Nekada je polovina od svih vozila koja su krstarila američkim drumovima nosila oznaku GM. Danas udeo GM-a u prodaji nije ni 20 odsto, a japanska Tojota, koja je dalekovido i na vreme na tržište izbacila „zelene“ – ekološke – i kompaktnije modele, prošle je godine prvi put potukla ovog giganta na domaćem terenu, prodavši u SAD blizu 200.000 vozila više nego GM.
Kao i kriza bankarskog sistema, ni kriza u američkoj auto-industriji nije od juče i posledica je loših procena i odluka iz prošlosti. Jedna od njih odnosi se na cenu nafte, koja trenutno jeste niska, ali je to posledica globalne recesije. Dok se Tojota pre petnaestak godina dala u razvijanje hibridnih i kompaktnijih modela, auto-moćnici iz Detroita, ne bez dosluha sa naftaškim moćnicima iz Teksasa, smišljali su sve veće gutače benzina, verujući da će litar benzina na pumpama večno koštati pola dolara.
BUDUĆNOST: Hibridna Honda
No, još veći kamen oko vrata detroitskoj industriji automobila predstavljaju socijalna, zdravstvena i penziona izdavanja. U svom nedavnom izveštaju GM je objavio da je od 1993. do 2007. samo za penzije i troškove lečenja svojih penzionera utrošio 103 milijarde dolara, ili sedam milijardi godišnje, dok je u istom periodu deoničarima kroz dividende isplaćeno svega 13 milijardi dolara. Drugim rečima, kompanija je bila izdašnija prema svojim penzionerima nego prema vlasnicima. Još pogubnije, GM je zbog tolikih izdataka za socijalnu i zdravstvenu zaštitu ostao bez finansijske fleksibilnosti i tako praznih džepova dočekao opštu finansijsku krizu i krizu likvidnosti koja nikoga nije poštedela. Da bi se domogao svežeg kapitala, GM je prošle nedelje prodao preostale akcije u japanskom Suzukiju, dok je Ford prodao 20 odsto akcija u konkurentskoj Mazdi. Slika na stotine hiljada uvoznih automobila, među njima i tojote, vrednih stotine miliona dolara, a koji čame na zakupljenom nepreglednom parkingu u kalifornijskoj luci Long Bič i čekaju kupce, slaba je uteha za američke proizvođače. Od takvog prizora nekada bi čelnicima GM-a zaigralo srce od zluradosti, ali je nepregledan niz uvoznih automobila samo slikovito podsećanje da je automobilsku industriju zahvatila kriza kojoj kraj nije na vidiku.
Ono što radnike iz Detroita može da uteši jeste najava budućeg predsednika Baraka Obame da proizvođači automobila, „kičma američke proizvodnje“, neće biti ostavljeni na cedilu. Uostalom, njima, između ostalih, duguje zahvalnost za pobedu.
I Japanci muku muče
Prema procenama Honde, 2009. će biti najteža u poslednjih 50 godina. Proizvodnja treba da bude smanjena za 61.000 vozila. Za Tojotu ovo je najveća kriza u istoriji, dobit je opala za čitavih 50 odsto zbog slabog dolara i manje potražnje u SAD, najvažnijem tržištu za japansku auto-industriju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Od danas se ulazak u Veneciju plaća pet evra. „Važno nam je da grad bude manje preopterećen, i to bi trebalo više da odvrati od dolaska dnevnih turista nekog određenog dana“, objašnjava gradonačelnik jednog od najposećenijih evropskih gradova, dok građanske inicijative smatraju da ulaznica od pet evra neće popraviti kvalitet života Venecijanaca
Nemački glavni grad otkupio je još oko 4.500 stanova. Ali, Berlin i dalje „drže“ veliki fondovi koji daju nekretnine u najam – imaju čak 800.000 stanova. A kirije su odavno nesnosne
Gordana Siljanovska Davkova je u prvom krugu osvojila dvostruko više glasova od svog glavnog protivkandidata, od kojeg je poražena u drugom krugu prethodnih predsedničkih izbora 2019. godine. Ali, on bi teoretski to mogao da nadoknadi uz podršku Albanaca
Osumnjičena za krađu antikviteta iz palate Velikog majstora u glavnom gradu Malte radila je na restauraciji objekta. Ona negira delo, a kaucija je odbijena
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!