Orić je posle rata bio pošteđen i zaštićen od neugodnih pitanja o švercovanju humanitarne pomoći, prodavanju žileta, nafte, brašna i ostalih proizvoda na crno, zavođenju strahovlade i terora u Srebrenici, organizovanom kriminalu i inim radnjama
Specijalnoza „Vreme“ izSarajeva
IPAK IZA REŠETAKA: Naser Orić u Srebrenici;…
Po povratku iz Haga, na pitanje novinara šta će sada raditi, Orić je izjavio – „Bit ću slobodan čovjek“. Zanimljiv obrt situacije desio se 3. oktobra kada je uhapšen u akciji MUP-a Federacije BiH. Specijalne snage su Orića, Damira Fazlića, Nedima Šahinpahića i Branislava Cvijetičanina iz Srbije uhapsile u trenutku izvršenja krivičnog dela – reketiranja u restoranu na Ilidži. Dok su ovi ostali pušteni na slobodu, Orić je predat Tužilaštvu Kantona Sarajevo, koji mu je odredio jednomesečni pritvor. U pritvoru mu se u subotu pridružila i bivša supruga Zahida Orić, zbog osnovane sumnje da su, u saradnji sa još jednom osobom, počinili krivična dela iznude i „nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materijala“.
Sumnja se da su bivši supružnici Orić u periodu od 2002. do 2008. iznudili oko 100.000 evra od izvesne Džehve Okanović, kao i nekoliko nekretnina – sve uz pomoć pozajmica i „nesrazmernih“ kamata. Pred sudom će ga braniti Vasvija Vidović, koja ga je branila i u Hagu. U intervjuu „Dnevnom avazu“, iznela je (očekivani) stav da je zapravo celo hapšenje deo predizborne kampanje, jer se i „najavljivalo“ na nekim predizborim skupovima. Takođe, prema njenim rečima, hapšenje se zasniva na izjavi jedne osobe datoj 2002, te je kao takvo potpuno nevalidno pred sudom.
…posle oslobađajuće presude pred Haškim sudom;…
KARIJERA: Ovo nije prvi put da se „reketiranje“ i druge nelegalne aktivnosti vezuju za Orićevo ime. Rođen 1968. godine u Potočarima, Orić je bivši policajac koji je krajem osamdesetih nakon završenog šestomesečnog kursa poslat na Kosovo kao pripadnik policijske jedinice za specijalne zadatke. Nakon toga se vraća u Beograd, te konačno 1991. prelazi u Sarajevo, da bi se krajem iste godine vratio u rodni kraj kao komandir stanice milicije u Potočarima. Tadašnji general Armije RBiH Sefer Halilović dodeljuje mu mesto komandanta Teritorijalne odbrane Potočari. Od tada počinje njegova ratna karijera – dobija čin brigadira i postaje komandant 28. divizije u okviru drugog korpusa Armije RBiH. Godine 1994. dobija značku Zlatni ljiljan, najviše priznanje Armije BiH. Već naredne godine napušta vojsku. U vreme kada se desio genocid u Srebrenici, Nasera Orića nije bilo u enklavi.
…i hapšenje njegove bivše supruge Zahide Orić
Nakon rata, Orić živi sa porodicom u Tuzli, gde ga pronalazi i Haški tribunal – 2003. godine uhapšen je u svom fitnes klubu i prebačen u Sheveningen. Haška optužnica ga je teretila za individualnu i komandnu odgovornost – zbog aktivnog učešća i nesprečavanja zločina nad srpskim stanovništvom u Kravici, Ratkovićima, Bjelovcu, Ježestici, Fakovićima, Rupovom Brdu. Optužnica ga je teretila i za nesprečavanje ubistva sedam zatočenika srpske nacionalnosti. U julu ove godine oslobođen je svih optužbi, nakon dve godine provedene u Hagu. Haški sud je smatrao da nije izneto dovoljno dokaza za Orićevu komandnu odgovornost, iako se zločini nad srpskim stanovništvom ne dovode u pitanje. Kako bilo – dočekan je na sarajevskom aerodromu kao heroj, borac za pravdu, odnosno u susednom entitetu kao živi dokaz haške srbofobije i nepravde.
Neka svedočanstva iz Srebrenice tokom rata ne daju nimalo idiličnu i herojsku sliku Nasera Orića, ali ni drugih bošnjačkih lidera kojima se, osim korupcije i kriminala, na teret stavlja i ostavljanje Srebreničana na milost i nemilost Mladićevim snagama 1995. godine. Orić je nakon rata bio pošteđen i zaštićen od neugodnih pitanja o švercovanju humanitarne pomoći, prodavanju žileta, nafte, brašna i ostalih proizvoda na crno, zavođenju strahovlade i terora u Srebrenici, organizovanom kriminalu i inim radnjama. Publicista i novinar Emir Suljagić u knjizi Razglednicaizgroba opisuje jedan od svojih susreta sa Orićem, pri kojem ovaj hrani svog konja kockama belog šećera koji je za većinu Srebreničana u to vreme bio više od pojma. Autor nedavno objavljene knjige Planiranihaos Ibran Mustafić izneo je svoje viđenje situacije u ratnoj enklavi, ali i odgovornosti za ono što se desilo u junu 1995. Ubrzo posle javne promocije svojih gledišta, Mustafić je bio teško pretučen u centru Srebrenice, što je bila jasna poruka građanstvu da se ne pača tamo gde mu nije mesto.
ZVANIČNAĆUTNJA: Reakcije u BiH na vest o hapšenju Nasera Orića su različite – od otvorene podrške i podsećanja na „heroja bosanskog“ i njegovih odbrambenih aktivnosti tokom rata, preko otvorenih optužbi za izdaju do stavova koji idu uz liniju pretpostavkama Orićeve braniteljke Vidović – da je sve ovo maskarada pred izbore, i te kako povezana sa komplikovanom situacijom i važnim položajem koji Srebrenica ima u izbornoj priči. Za sada, zvanični politički krugovi se čuvaju bilo kakvih procena i ocena. Nedostatak njihovih komentara može se povezati i sa tek završenim lokalnim izborima, na kojima je svoj veliki povratak doživela SDA, dok je nacionalna opcija dobila izbore i u Republici Srpskoj sa većinom Dodikove partije SNSD, kao i u opštinama u kojima je većinsko hrvatsko stanovništvo, gde je većinu odneo HDZ BiH.
Razni „naseri orići“ sa ovih prostora su tipični nacionalistički brend upravo ovih političkih opcija, tako da su očekivanja da će makar u BiH pravna država zaživeti, te da će se određeni pravni procesi pokrenuti – nerealna. Teško je reći da li je mit o Oriću narušen ovim hapšenjem. On je bio heroj kreiran po ne baš jasnim merilima vladajuće oligarhije, mit koji opstaje sve dok se malo ne zagrebe po površini upravo u onim sredinama iz kojih ti „heroji“ dolaze. Tek tada se uvidi da je reč uglavnom o sitnim predratnim prevarantima, kriminalcima ili frustriranim ličnostima koje su u ratu videle šansu za ostvarenje i vrlo ličnih ambicija. Primer Mustafića je pokazao da se tim likovima morate diviti, hteli ne hteli, da vas ne bi pojeo mrak. I ta situacija je ista, od Hrvatske, Bosne i Hercegovine, do Srbije i Kosova.
Stoga je začuđujuć poziv koji je policija uputila građanima nakon Orićevog hapšenja, da se jave svi koji su imali neugodna reketaška iskustva sa njim i prijave ih policiji. Sa ovim izbornim rezultatima, to je smešno. I beskrajno tužno.
Forumski glas
Broj jedan: Individua zvana Orić neće dugo biti iza brave jer ima raju s druge strane brave.
Drugo: Orić je poput čitavog lanca „ratnika“ na bosanskoj strani samo jedan od zaslužnih što nema BiH. Ja ne znam zašto non-stop ponavljate nebulozu o „odbranjenoj BiH“… Rat ste, gospodo, izgubili i to je jedina istina (koje ste, naravno, svjesni ali namjerno zaboravljate).
Treće: Orić će vam uskoro postati javni neprijatelj sa „zaslugama“… To je bosanski specijalitet… I jedno i drugo, aferim!
Četvrto: Možda je ipak istina da se u bošnjačkoj naciji (iza scene) dešava velika borba za prevlast. Dabogda potrajala i vakat je da se ova bagra skine ovom namučenom svijetu s leđa. I ne bojte se, vlastodršci, nećemo mi propasti s vašim odlaskom… Propašće samo vaša vizija „100 posto BiH“, bla bla bla…
I, gdje smo ono stali… Ko li je sljedeći iza brave… Na kratko, jad od zemlje. Jad od vlasti, a najjadnije je da je sarajevska intelektualna „elita“ u blatu do grla… Konfuzna, bez ideja, zakovana za mindere Islamske zajednice i mindere lokalnih sijela. Eto vama takva država ako ju volite. Polako i meni postaje jasno zašto je sve što je vrijedilo, ili gotovo sve, bježalo iz ovog grada… Je li i to u stvari pravi duh Sarajeva kojim se trebamo ponositi? Dok nam je tako glavni glumci biće tipovi a la Orić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!