Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
generalni sekretar Srpske radikalne stranke, kandidat za gradonačelnika Beograda
Osnovni podaci: Rođen je 5. marta 1970. u Beogradu. Otac Anđelko, ekonomista, i majka Angelina (Milovanov), novinar, imaju njega i mlađeg sina Anđelka. Odrastao je na Novom Beogradu; sa odličnim uspehom završio osnovnu školu i Zemunsku gimnaziju. Pobeđivao je na opštinskim, gradskim i republičkim takmičenjima iz istorije i bio pionirski prvak Beograda u šahu. Diplomirao je u rekordnom roku na Pravnom fakultetu u Beogradu sa najvišim ocenama, i bio stipendista Fondacije za razvoj naučnog podmlatka. Srbin, pravoslavac. Govori engleski jezik, a služi se i ruskim i francuskim. Oženjen je Ksenijom (Janković), novinarkom, imaju Danila i Milenu. „Ženu mnogo volim i ni za šta na svetu ne bih je menjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmerena. Nikada me ne pita gde idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigde bez svoje dece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocenim da je u pitanju neki prikladan datum.“
Delija: Iz detinjstva mnogi ga pamte kao zagriženog Deliju, spremnog da se fizički obračuna sa protivnicima crveno-belih. „Odrastao sam u Bloku 45, a tamo je fudbal oduvek bio fetiš. Već sa 14 godina sam, bez javljanja ocu i majci, pobegao na utakmicu Dinamo–Zvezda u Zagreb. Čak ni na matursko veče nisam otišao jer se baš tog dana u Nikšiću igrala utakmica Sutjeska–Zvezda.“
Karijera: Ima karijeru tipičnu za mlade političke lavove. Takoreći odmah iz studentske klupe zeseo je u poslaničku, pa preko direktorske fotelje (u Hali „Pinki“ u Zemunu), uskočio u ministarsku fotelju. Kandidat za gradonačelnika, narodni je poslanik i zamenik predsednika poslaničke grupe SRS-a u Skupštini i član nekoliko skupštinskih odbora. Prvo je krenuo maminim stopama i oprobao se u novinarstvu. Radio je na Kanalu S, na Palama (1992–1993), pripremao je i vodio vesti na engleskom, blok iz sveta, intervjue, reportaže. Onda se potpuno posvetio politici, pa 1993. pristupa Srpskoj radikalnoj stranci, i biva izabran za poslanika, i bio je najmlađi poslanik u Skupštini Srbije. Godine 1997. bio je direktor Hale „Pinki“, a bio je i najmlađi ministar za informisanje, 1998. u vladi Mirka Marjanovića, koja će ostati zabeležena u istoriji novinarstva po izricanju drakonskih kazni za „neposlušne“ medije. Sa 24 godine, 1995, postaje generalni sekretar SRS-a. Tri puta je biran za saveznog poslanika.
Za vreme dok je bio direktor Hale „Pinki“, Vučić je bio predmet afere oko poslovnog prostora, te oko oglasa u stranačkom glasilu SRS-a „Velika Srbija“, koji je koštao 100.000 dinara. Za vreme primene Zakona o univerzitetu Aleksandar Vučić izabran je za člana Upravnog odbora Beogradskog univerziteta i Filozofskog fakulteta BU-a. U maju 2000. godine, savezna vlada SRJ ga je imenovala za člana Saveta Savezne javne ustanove RTV Jugoslavija. Na lokalnim izborima 2004. Vučić se kandiduje za gradonačelnika Beograda sa motom „Vučić za metropolu“, u kojoj sebe prikazuje kao mladog čoveka sa urbani imidžom, idejom i energijom. Osvojio je 29 odsto glasova u prvom, i 48,4 odsto glasova u drugom krugu. Tada je pobedio Nenad Bogdanović, kandidat Demokratske stranke.
Hobi: „Mislim da nema više od stotinu ljudi koji se u Srbiji bolje od mene razumeju u vina. To je hobi o kom bih mogao da pričam satima jer vino je božansko piće, važnije od hrane.“
Poroci: „Kladionica. Volim da se kladim na fudbal i košarku.“
Kakav je prognozer: Loš. Uoči predsedničkih izbora 2004. ponudio je opkladu: „Evo, prihvatam opkladu. Ako pobedi Tadić, prihvatam da se ne bavim više politikom i da sam ja niko.“
Šta bi bio da nije političar: „Da sutra otvorim advokatsku kancelariju, siguran sam da bih imao mnogo klijenata. Govorim nekoliko stranih jezika i odlično se služim kompjuterima. Ma, mogu da radim i fizičke poslove, nikada neću biti gladan.“
Neplatiša: Jedna od afera vezana je za telefonski račun koji nije plaćao godinu i po dana, pa je dug narastao na oko 150.000 dinara. Kao razlog neplaćanja naveo „niska primanja“ u Skupštini Srbije. Isti razlog naveo je kada 2006. četiri meseca nije plaćao račun Infostana.
Ekstraprofiter: U martu 2002. godine Aleksandru Vučiću je određen porez na ekstraprofit u iznosu od 48.500 evra, na stan od preko 100 kvadratnih metara koji mu je kao ministru informisanja godine dodelila Vlada Srbije, a koji je potom, otkupio.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve