Prvi maj se nekad slavio uz pečenje i pivo, na izletištu ili kod kuće, ali ove godine je grupa građana severne Mitrovice praznik rada proslavila na sasvim neuobičajen način. U sunčano majsko jutro, na gotovo pustom trgu uz čuveni most koji razdvaja srpski od albanskog dela grada, spalili su američku zastavu i sliku predsednika Srbije Borisa Tadića i državne sekretarke Sjedinjenih Američkih Država Kondolize Rajs
PRVOMAJSKA VATRA: Spaljivanje fotografije predsednika Srbije i američke državne sekretarke
Iako je događaj bio najavljen brojnim plakatima „Udruženja potomaka solunskih boraca od 1912. do 1920“, koji su pozivali građane na miting, Mitrovčani su tog četvrtka očigledno imali pametnija posla, jer se, osim nekolicine članova Udruženja, dvadesetak novinara i šačice radoznalaca u zakazano vreme nije pojavio niko. Tačno u jedanaest, na trg su pristigli potomci solunaca: dva kršna momka u majicama „Kosovo je Srbija“, plus još dvojica u majicama „Neću u Evropu“ (ćirilica, Miroslavljevo pismo), jedan sa transparentom „NATO, Yenkee Go Home“, te nekoliko postarijih ljudi. Grupica se zaustavila kod obeliska u pomen žrtvama NATO bombardovanja i UČK koji je prošle godine podignut tik uz most, a preko puta čuvenog kafića Dolče vita.
Kada su se novinari svetskih i domaćih agencija, koji su dotad sedeli u kafiću, okupili i postavili kamere, reč je uzeo Marijan Ilinčić, ispred pomenutog udruženja. On je najpre rekao da nije slučajno što su se okupili baš na to mestu, kod Spomenika istine (kako se obelisk zvanično zove). „Nema potrebe da objašnjavam zašto spaljujemo američku zastavu“, rekao je on, a zatim je održao kratak govor o „izdajniku Tadiću“, koji je sa Evropskom unijom potpisao „sraman i nečastan sporazum“ kojim se priznaje „lažna država Kosovo“, a zbog čega Tadić i njemu slični „treba da se stide“. Neko je odmotao američku zastavu srednje veličine, neko je prineo upaljač, plamen je liznuo ali je utom, kao za pakost, niz Ibar dunuo jak vetar i ugasio ga. Posle dva-tri ponovljena pokušaja zastava je posuta benzinom i u tren oka izgorela.
Došao je red na Tadića, koji se na slici veličine metar sa metar rukuje sa Rajsovom, s tim što je na glavu predsednika Srbije uz pomoć fotošopa montirano keče, a iznad dopisano: „Dogovoreno: dajem Kosovo za EU“. I ovaj put je benzin pomogao da objekt mržnje brzo izgori, sa sve osmesima Tadića i Rajsove, tako da je na pločniku ostala samo gomilica pepela. Dok je plamen još tinjao, jedan stariji čovek je viknuo: „I njega lično treba da spalimo“, što je od članova bilo propraćeno odobravajućim psovkama. Nakon toga, Ilinčić je dao nekoliko kratkih izjava za domaće medije (strancima je poručio da nisu dobrodošli), a zatim su se svi brzo razišli, članovi Udruženja u pravcu grada, a novinari ka Dolče viti. Ceo događaj je više podsećao na performans konceptualnih umetnika nego na protestni miting najavljen na plakatima, i Mitrovica je još pre podneva utonula u prazničnu dremljivost.
Ovo, inače, nije prvi put da pomenuto udruženje spaljuje Tadića i Rajsovu: isto su učinili pred mnogo većim brojem ljudi nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, na protestnom mitingu 25. februara, s tim što je slika bila manjeg formata, a zastava Evropske unije. Iz nekog razloga, Javni servis RTS-a tada nije pomenuo ovaj detalj u izveštaju sa protesta, kao što nije pomenuto ni prvomajsko spaljivanje. I štampani mediji su ga jedva zabeležili, što nije nikakvo čudo jer su novine izašle tek tri dana kasnije.
Na većinu Mitrovčana sa kojima je ovaj reporter razgovarao Ilinčićev performans je ostavio mučan utisak, dok nekolicini stranih novinara nije bilo jasno kakav je to narod koji svoju frustraciju zbog gubitka Kosova izražava spaljivanjem sopstvenog predsednika (zašto su spaljeni zastava i Rajsova zaista nije bilo potrebe tumačiti). Ilinčić je, osim što je aktivista Udruženja, i predsednik lokalnog džudo kluba, a svojevremeno je bio jedan od vođa „čuvara mosta“, koji su s početka dvehiljaditih branili severni deo grada od Albanaca. Danas čuvara više nema – most obezbeđuju UNMIK policija i KFOR – ali je Ilinčić ostao aktivan, pa je, između ostalog, bio na čelu udruženja koje je sakupilo novac za izgradnju Spomenika istine, a blizak je poslaniku Demokratske stranke Srbije Marku Jakšiću i predsedniku Srpskog nacionalnog veća Milanu Ivanoviću. Iako ni DSS ni SNV zvanično nisu učestvovali u organizaciji „mitinga“, u Mitrovici se bez dozvole Jakšića i Ivanovića ne dešava ništa, pa ni ovakvi performansi.
Narod tamo ima većih problema od Tadića i sporazuma sa EU: severna Mitrovica je deo Srbije i to se, između ostalog, može videti i po rastućim cenama. Ko nema sreću da radi u zdravstvu, obrazovanju, ili policijskim „paralelnim strukturama“, pa ne prima duplu platu iz budžeta Srbije, jedva sastavlja kraj sa krajem. Privreda, ako se izuzmu kiosci, prodavnice i kafići, praktično ne funkcioniše otkad je Trepča zatvorena. Slab odziv Mitrovčana na poziv na javno spaljivanje Tadića mogao bi da znači da moćnici koji su dosad pod čvrstom kontrolom držali političke i ekonomske tokove u gradu polako gube podršku, a koliko je taj utisak tačan, saznaćemo čim se nakon lokalnih izbora prebroje glasovi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.