"To je definitivno najvažniji plesni događaj u regionu", rekao je Edvard Klug za Beogradski festival igre
MILANSKA SKALA U BEOGRADU: Iz predstave Mediteran
Beogradski festival igre nije aprilska iluzija, on je postao znak raspoznavanja ove zemlje, jer predstave su počele da putuju i van Beograda, ili, kako jednostavno reče slovenački koreograf Edvard Klug, „to je definitivno najvažniji plesni događaj u regionu“.
Da nije tako, pitanje je da li bi Balet milanske Skale, od ukupno svoja dva gostovanja godišnje, jedno odredio baš za Beogradski festival igre. Na ovogodišnjem otvaranju, 4. aprila u Centru Sava, pored same činjenice da ćemo uživo gledati Balet milanske Skale, kao kuriozitet videćemo i Masima Muru, baletsku zvezdu, omiljenog igrača najvećih baletskih stvaralaca. Koreograf je Mauro Bigonceti, doskorašnji umetnički direktor Aterbaleta, trupe u kojoj je igrala Ašhen Ataljanc, i koja je gostovala kod nas ostavivši veoma snažne impresije. Kuriozitet je i sledeće: Bigoncetijeva predstava Mediteran u izvođenju Baleta milanske Skale, premijerno je bila prikazana 25. marta u Milanu, tako da ćemo mi biti druga publika zaredom koja će ovo izvođenje videti. Mediteran je inače slavni rad ovog koreografa još odranije, iz vremena kada je radio za Balet Toskane, i poznat je po lepoti svojih toplih tonova, ali prvi put u izvođenju Baleta milanske Skale.
Krenemo li dalje po programu ovogodišnjeg festivala, dolazimo do trupe iz Izraela. Opšti stav redovnih posetilaca festivala je da ne treba propuštati izraelske produkcije. One naprosto imaju sasvim poseban senzibilitet, nekad i teško dokučiv, ali su uvek neobjašnjive lepote i gotovo bolne dirljivosti. Videćemo da li će nam to priuštiti i trupa Inbal Pinto, poznate izraelske igračice. Predstava Šejker trebalo bi da gledaoca uvede u snežnu magiju, fantaziju, akrobatiku i neverovatan muzički eklekticizam, satkan, na primer, od Šopena, švedskog folka i muzike pedesetih u izvođenju japanskih umetnika.
Ove godine na festival će doći i kompanija iz Engleske. Henri Oguike je koreograf koga ćemo tek upoznati a za koga važe visoki standardi igre i savremeni ples percipiran najviše iz muzičkog ugla, iz njegove posvećenosti odnosu između žive muzike i pokreta.
Još se sećamo nastupa trupe Alias iz Švajcarske tokom trećeg Festivala igre koji je publiku takoreći ostavio bez daha. Bilo je to neverovatno vizuelno iskustvo (na primer, plivača na sceni), duhovita i cinična opaska o jednoj haotičnoj porodici i posve uzbudljiv plesni teatar koji je lako vodio do suštine priče i sasvim dobro komunicirao s publikom. Alias ponovo gostuje a njihova predstava Hvatanjeprašine najavljena je kao dosadna priča o dosadnom danu. Sudeći po iskustvu, jedino dosadu ne možemo očekivati.
Koreograf Šen Vei dolazi iz Amerike sa svoja dva rada: poznatim baletom Posvećenjeproleća na muziku Stravinskog, i komadom Slobodanpad. Šen Vei je, inače, iz Kine gde je dugo proučavao kinesku operu i ta znanja ugradio u koreografiju, igru, sliku i dizajn svojih predstava. Ova dva njegova rada predstavljaju intrigantan par, kontrastan i istraživački.
Roni Haver i Gaj Vajzman iz Holandije poznati su nam odranije jer su za SNP u Novom Sadu radili izvanrednu plesnu produkciju Jezikzidova. Njihova mala plesna kompanija Club Guy & Rony izvešće svoje Poetičneporaze. Kuriozitet ove predstave jeste učešće igračice s naših prostora Dunje Jocić, koja je član ove trupe.
Iz Rima na festival dolazi kompanija Spellboundance, za koju su tipične veoma zahtevne produkcije, zbog čega su angažovani vrhunski igrači savršene tehničke spremnosti. Estetika pokreta i neuhvatljiv koreografski crtež obeležavaju radove ove kompanije.
Već poznati gost na beogradskoj sceni Edvard Klug iz Slovenije, vodeći koreograf u regionu, odlučio je da njegov novi komad PretAPorter zaživi upravo na ovogodišnjem Beogradskom festivalu igre. Biće to prava premijera, u kojoj će autor ući u odnos muzike i igre, nezavisne dve dimenzije iz kojih se stvaraju vrhunske kreacije. Dinamična igra baletskih solista biće postavljena u svojevrstan odnos naspram živog klavirskog koncerta dvojice poznatih slovenačkih pijanista Milka Lazara i Bojana Gorišeka, što se odveć očekuje kao atrakcija perse.
Utopija za kraj. Nacionalni balet iz Marseja zatvoriće festival igre predstavom utopije MetapolisII, postmodernog grada, utemeljenog na slikama iz mašte, posmatranog kao tehnički crtež dopunjen ljudskim telima u pokretu. Koreograf Frederik Flaman i arhitekta svetskog renomea Zaha Hadid u ulozi dizajnera, stvorili su ultrasofisticiranu strukturu prostora u kojoj se neobično prožimanju arhitektura i igra. „Igra potvrđuje naše postojanje“, kaže Aja Jung, selektor festivala, „i zahteva neograničen prostor.“ Utopija umesto kraja i veličanstvena Zaha Hadid će to, pretpostavljamo, najbolje potvrditi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi takođe živimo u neherojskom dobu i vrlo dobro znamo da je herojski čin stvar lične odluke i da će pojedinac platiti punu cenu svog nepristajanja. Zato je baš danas pravo vreme da se igra drama o Siranu de Beržeraku – drama o herojskoj individualnoj pobuni u neherojskom vremenu i ceni takve pobune koju plaća pojedinac. Osim toga, u ovo vreme kada uglavnom gledamo predstave sa nekoliko glumaca i skromnim dekorom, Sirano je veliki pozorišni izazov, veliki u svakom smislu te reči
Endru Hejg je ostao imun na tako jake izazove i već spremna zicer-rešenja, jer manipulacije ovde ima taman onoliko koliko to zakoni pripovedanja iziskuju. Tretman kvir identiteta je primer poštenog i odmerenog pristupa, dostojanstvenog i u pravcu procenitelja i u pravcu procenjenog
Nije sasvim jasno koja je funkcija umetnosti, samim tim i opere u zaraćenom, zagađenom i zavađenom svetu danas. Da li je umetnost zabava, ritual, aktivizam, obrazovna ustanova? Šta je dobijeno time što se o suđenju naftnoj kompaniji peva?
Upravo je zatvoren Stari grad u Užicu zbog gradnje suvenirnice, jednog od projekata koji će biti realizovani i Užicu tokom godine u kojoj ima titulu prestonice kulture Srbije, a koja je počela sumnjom u zakonitosti javnih nabavki
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.