Jedna teško dokaziva priča iz knjige Karle del Ponte odvratila je pažnju sa mnogih nesumnjivih zločina
NEKRITIČNOST: Transplatacija organa i…
Memoarski zapisi bivše tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte pod naslovom Lov izazvali su buru širom bivše Jugoslavije još pre nego što su prošle nedelje objavljeni. Ovih dana, međutim, jedna epizoda koju Del Ponteova gotovo uzgredno pominje dospela je na naslovne strane svih medija u Srbiji: reč je o navodnom vađenju organa živim ljudima radi prodaje na ilegalnom tržištu tokom kosovskog rata 1999. godine.
Del Ponteova u knjizi piše da je „iz pouzdanih novinarskih izvora“ njen istražni tim saznao da je oko tri stotine kidnapovanih Srba sa Kosova tokom proleća 1999. prebačeno u severnu Albaniju. Ti zatvorenici najpre su bili zatvoreni u kampove u mestima poput Kukeša i Tropoje. Prema izvorima novinara, mlađi i vitalniji zatvorenici dobijali su hranu i niko ih nije tukao, a zatim su bili prebačeni u pritvor u gradić Burelj, negde na pola puta između Tirane i Tropoje.
…Karla del Ponte
Grupa njih bila je pritvorena u baraci iza jedne „žute kuće“ dvadesetak kilometara južno od Burelja, a jedna soba u toj „žutoj kući“, kako su opisali novinari, služila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe zatvorenicima. Organe bi zatim, preko aerodroma Rinas kod Tirane, slali u hirurške klinike u inostranstvu gde su korišćeni za presađivanje platežnim klijentima. Žrtve koje bi ostale bez jednog bubrega ponovo su bile zatvarane u istu baraku do trenutka kada bi ih ubijali zbog „drugih vitalnih organa“. „Na taj način, drugi zatvorenici u baraci znali su kakva sudbina čeka i njih i, prema tim navodima, preklinjali su, prestravljeni, da odmah budu ubijeni“, prenosi ona navode izveštaja.
Del Ponte navodi da su istražitelji Tribunala i UNMIK-a, s novinarima i jednim albanskim tužiocem, došli u centralnu Albaniju početkom 2003. godine, gde su obišli „žutu kuću“, koju su izvori novinara naveli kao mesto na kome su ubijani zatvorenici.
„Kuća je sada bila bela, vlasnik je negirao da je ikada prefarbana, iako su istražitelji otkrili tragove žute boje duž ivica zidova. Istražitelji su pronašli i delove sanitetskog materijala i prazne bočice lekova, među kojima i onih koji se obično koriste u hirurškim intervencijama za opuštanje mišića“, opisuje bivša tužiteljka. Međutim, navodi ona, na kraju nije sakupljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage.
Ova morbidna priča ne samo što je danima bila vest broj jedan u ovdašnjim medijima, već je uzeta zdravo za gotovo i obogaćena novim detaljima. Udruženje kidnapovanih i nestalih lica sa Kosova najavilo je da će tužiti Del Ponteovu zbog prikrivanja zločina, dok je beogradsko specijalno tužilaštvo za ratne zločine najavilo istragu. Oglasio se i portparol Kosovskog zaštitnog korpusa, parapolicijske organizacije sastavljene od bivših članova Oslobodilačke vojske Kosova, koji je izjavio da Del Ponteova jednostavno „laže“ i da su njene tvrdnje „apsurdne“.
Već i letimičan uvid u ovaj deo Lova nameće mnogo više pitanja nego odgovora. Lekari koje je „Vreme“ konsultovalo ustežu se da pod imenom i prezimenom komentarišu navode tužiteljke, ali ukazuju da je vađenje bubrega radi transplantacije složen hirurški zahvat koji je teško sprovesti van dobro opremljene klinike, kao i da transport organa, njihova prodaja i presađivanje nameću brojne druge probleme. „Sve je moguće ukoliko iza sebe imate vrhunsku organizaciju, pristup medicinskim bazama podataka i veliki novac“, kaže jedan lekar sa dugim stažom u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. Međutim, postavlja se pitanje kako je tako složen kriminalni poduhvat, koji bi po svojoj prirodi morao da uključi veliki broj saučesnika, do sada ostao neprimećen.
U specijalnom tužilaštvu za ratne zločine kažu da su spremni da otvore istragu ukoliko dobiju još informacija. Međutim, ističu i da nijedan svedok u dosadašnjim predmetima nije pominjao odstranjivanje ljudskih organa radi prodaje.
Inače, ilegalna trgovina organima, a naročito bubrezima, unosan je posao koji je često predmet medijske pažnje, ali su u svim dosad potvrđenim slučajevima davaoci u tome dobrovoljno učestvovali, zbog para. Uprkos mnogim pričama koje cirkulišu širom sveta o tome kako je neko negde bio drogiran, pa se osvestio sa ožiljkom, a bez bubrega, nijedan takav slučaj nije izdržao proveru, niti je igde procesuiran. Inače, ustupanje organa za novčanu nadoknadu je svuda u svetu zabranjeno, mada ima zemalja (na primer Indija, Pakistan i Turska) u kojima takva praksa postoji.
Priča Karle del Ponte probudila je sećanja na mnoge slične priče kojih se ovaj novinar naslušao tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj, sve odreda netačne. Još tokom opsade Vukovara, hrvatska štampa je bila prepuna tekstova o tome kako medicinsko osoblje JNA vadi zarobljenicima i mrtvacima organe i hladnjačama ih vozi u Beograd, ali su se te priče pokazale kao besramna ratna propaganda. Sa prilično verovatnoće se može zaključiti da navodi „pouzdanih novinara“ koje je Del Ponteova uvrstila u knjigu spadaju u istu kategoriju.
Sve to, naravno, ne znači da tokom rata na Kosovu nije bilo mnogo jezivih, mada medijski ne toliko atraktivnih zločina. Ljudi čiji su najmiliji nestali tokom rata na Kosovu, a čiji leševi ni do danas nisu pronađeni, dovoljno su propatili i bez toga da im Del Ponteova, uz pomoć krvožednih domaćih medija, u glavu ubacuje ovakve slike. Stoga se uvršćivanje ove epizode u knjigu, kao i nekritičko prenošenje iste, ne može oceniti drugačije nego kao bezosećajno, nemoralno i štetno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!