Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Uz mnoštvo drugih projekata, vanredni parlamentarni izbori odložili su i rekonstrukciju kliničkih centara Srbije
Još 19. oktobra prošle godine Vlada Srbije je – po hitnom postupku – Skupštini Srbije uputila Predlog zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke za projekat rekonstrukcije kliničkih centara u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Pošto se za gotovo šest meseci, koliko je prošlo od tada, u parlamentu nije našlo vremena za ratifikovanje ovog zakona i pošto je u međuvremenu vlada pala, a Skupština raspuštena, proces rekonstrukcije četiri klinička centra, kao, uostalom, i procesi razvoja infrastrukture, razvoja saobraćaja, sistema za navodnjavanje i zaštitu životne sredine, privremeno su stopirani. Računica pokazuje da Srbija bar u sledećih pola godine neće moći da iskoristi oko 400 miliona evra namenjenih ovim infrastrukturnim projektima (videti okvir). Polovinu te sume čini kredit Evropske investicione banke (EIB), planiran za rekonstrukciju kliničkih centara u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. U pitanju je najveći iznos kredita koji je EIB krajem 2006. godine dala bilo kom ministarstvu zdravlja u Evropi.
ODLAGANjE POKLONA: „Ovo je najveći medicinski projekat u Evropi“, kaže za „Vreme“ Vojin Vuković, tehnički direktor projekta. „Dobili smo apsolutno kompetentne ljude koji bi napravili institucije dostojne za Srbiju u XXI veku. Uslovi za kredit su spektakularno povoljni. Ovo je praktično poklon-paket, pogotovo za jednu od nosećih struktura društva, a to je zdravstvo. Ne ratifikovati ovakve ugovore je nacionalna sramota i sve ovo što se događa obezvređuje trud ljudi koji su se za ovakve projekte izborili i predstavlja bagatelisanje cele priče“, kaže Vuković.
Priča o rekonstrukciji kliničkih centara od početka je izazvala oduševljenje. Tokom marta meseca trebalo je da budu potpisani ugovori sa dve velike međunarodne kompanije koje su dobile posao na izradi master plana. Predviđeno je da to traje pola godine, a isto toliko i projektovanje. U narednih šest meseci trebalo je da se definiše izgled kliničkih centara, šta bi ostalo u starim zgradama a šta ne, koje bi se od njih praznile a koje renovirale. Završetak radova, kao i nabavljanje sve potrebne opreme planiran je za 2011, kada bi građanima Srbije konačno postala dostupna brza i kvalitetna medicinska usluga, uz što manji trošak.
„Prvu studiju izvodljivosti uradili smo u periodu između jula 2003. i juna 2004. godine“, objašnjava za „Vreme“ ministar zdravlja Tomica Milosavljević. „Tu studiju je uradila Euro health group za potrebe Evropske agencije za rekonstrukciju i Ministarstva zdravlja Republike Srbije i ona se zove Studija izvodljivosti kliničkih centara u Srbiji. To je bila donacija EU-a posredstvom Evropske agencije za rekonstrukciju. Druga faza trajala je u periodu od maja do oktobra 2005. godine, kada je urađena druga Studija izvodljivosti koja je imala za cilj implementaciju kredita Evropske investicione banke.“
Sledeće godine, 15. februara, Evropska agencija za rekonstrukciju (EAP), angažuje konsultanstku kuću SOFRECO iz Pariza kao Tehničku pomoć na projektu, koji ima za cilj i definisanje politike tercijarne zdravstvene zaštite, odnosno predloga te politike koju bi trebalo da usvoji Ministarstvo zdravlja. Projekat Tehničke pomoći EAP-a u maju 2006. ima završenu Studiju izvodljivosti za jačanje kapaciteta tercijarne zdravstvene zaštite.
Za potrebe Ministarstva finansija u decembru iste godine urađena je Studija finansijske izvodljivosti i ekonomičnosti rekonstrukcije kliničkih centara, a 8. decembra 2006. godine u Beogradu je potpisan Finansijski ugovor između Republike Srbije i Evropske investicone banke za projekat Klinički centri/A.
Ministarstvo zdravlja je 31. marta prošle godine objavilo međunarodni restriktivni javni tender za Usluge izrade glavnog projekta bolnice i nadzor nad izvođenjem radova u kliničkim centrima: Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac, na osnovu sredstava iz Nacionalnog investicionog plana (NIP). U maju su izabrani kvalifikovani konsultanti za projektovanje i nadzor – od 16 kompanija koje su učestvovale, kvalifikovalo se njih osaam što je evropski standard. U decembru 2007. Ministarstvo je donelo odluku o izboru najpovoljnijih ponuđača za projektovanje i nadzor – za KCS Beograd firmu STUDIO ALTIERI S.p.a, a za KC u Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu firmu STEAM s.r.l.
ŠTA BI BILO: Prema rečima Vojina Vukovića, za rekonstrukciju Kliničkog centra Srbije u Beogradu namenjeno je 85 miliona evra (56 odsto), za KC Kragujevac 16 (11 odsto), za KC Niš 24 (16 odsto) i za KC Novi Sad 25 miliona evra (17 odsto). Ukupno 150 miliona. „Ostalih 50 miliona evra ćemo, nadam se, iskoristiti za opremu, jer osim rekonstrukcije objekata, strategija projekta je predvidela i kupovinu najmodernije i kapitalne opreme, kao, na primer, magnetnu rezonancu ili digitalni skener“, kaže Vuković.
Mamutski centri koji sada zauzimaju desetine zgrada (i hektara) trebalo bi da prerastu u moderne bolnice. Višak zgrada kliničkih centara bio bi prodat, a zemljište, koje je u sva četiri grada praktično u centru, dato u zakup.
Svi klinički centri bili bi rekonstruisani po istom modelu – u centralnim zgradama bili bi koncentrisani dijagnostika, operacioni blokovi i intenzivna nega. U dijagnostičkoj službi biće po prijemu pacijenta okupljeni lekari – dežurni hirurg, internista, kardiolog, po potrebi i anesteziolog. Posle pregleda i hitne usluge, zavisno od povrede ili bolesti, pacijent ide kući ili se zadržava u bolničkom odeljenju. Nakon centralne intenzivne nege sledeći korak je stacionar, gde će pacijent moći da se oporavi još dan-dva.
Iako novi model rada neće „isterati“ hronične bolesnike iz kliničkih centara, najvećih zdravstvenih ustanova u zemlji, koje su i nastavne baze medicinskih fakulteta, više neće biti stacionari za bolesne. U novim zgradama, sa novom opremom, biće više jednodnevnih intervencija, a manje kreveta. Operacija slepog creva, kile, i mnogi drugi hirurški zahvati radiće se praktično kao jednodnevna hirurgija. Primera radi, kada se bude primenio novi model rada, pacijent će posle operacije slepog creva, umesto pet-šest dana koliko sada leži u bolnici, na oporavku ostati tek dan-dva.
Na ovaj način dužina bolničkog ležanja bila bi skraćena za najmanje 20 odsto: u Kliničkom centru Srbije pacijenti bi se zadržavali, u proseku, 8,5 a u ostala tri klinička centra 6,5 dana.
Ministar Milosavljević kaže da ne bi mogao da garantuje kog datuma će sve biti gotovo, niti kada će sve početi. „Postupak realizacije se sada odlaže za nekoliko meseci i mi se nadamo i trudimo da to odlaganje ne utiče negativno na ceo proces. Nažalost, ovu godinu praktično nećemo maksimalno iskoristiti, ali u međuvremenu investiramo u kliničke centre. „Umesto 2011. kako je predviđeno, projekat bi mogao biti završen 2012. godine“, kaže ministar Milosavljević. „Gledamo da na razne načine negativne efekte tog kašnjenja smanjimo što više. Klinički centri će do završetka rekonstrukcije funkcionisati dobro, ali će posle 2011. odnosno 2012. to biti dobro opremljeni, moderni evropski zdravstveni centri koji će još više nego danas funkcionisati po postulatima moderne medicine.“
Konačno, u opticaju je i mogućnost pozivanja na nacionalni interes. U intrevjuu za „Biznis“ 12. marta ove godine, ministar je rekao da će pokušati da od tehničke vlade zatraži da se nešto ipak usvoji, „jer možda postoji zakonska mogućnost u situacijama koje su okarakterisane kao neophodne ili kao državni (nacionalni) interes“. Ipak, kaže da u tom slučaju ne očekuje pozitivan odgovor, jer „da je moguće lako postići konsenzus oko skupštinskih zasedanja, sve bi bilo mnogo drugačije“.
Spekuliše se da je Srbija ostala bez, otprilike, 400 miliona evra. Tačnije, reč je o sumi od ukupno 323.700.000 evra kredita i 4,5 miliona dinara donacija, a nepotpisani su ostali i zajmovi od 13,2 miliona dinara.
Ove procene potvrdio je i Mirko Cvetković, ministar finansija. Prema njegovim rečima, na nesuđenoj sednici Narodne skupštine bilo je tridesetak tačaka dnevnog reda od kojih se veliki broj njih odnosio na verifikaciju različitih kredita.
U brojkama to bi izgledalo ovako: Srbija je trenutno ostala bez 200 miliona evra za rekonstrukciju kliničkih centara u Srbiji. Rekonstrukcija Gazele, kao i ostali radovi na saobraćajnoj mreži Srbije, koji se finansiraju iz kredita evropskih banaka, verovatno neće započeti u ovoj građevinskoj sezoni, jer ugovori nisu ratifikovani. Vrednost kredita koji čekaju garanciju za „povlačenje“ dogovrenog zajma od Evropske investicione banke je 66 miliona evra. Polovina novca namenjena je beogradskoj Gazeli, a ostatak obnovi još 100 mostova u Srbiji.
Na ratifikaciju čeka i kredit sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj vredan 25 miliona evra namenjen obnovi autoputa na delu kroz Beograd i sanaciju Kružnog puta. Nisu ratifikovani ni zajmovi još dve evropske banke u ukupnom iznosu od 115 miliona evra namenjenih izgradnji dela obilaznice oko Beograda, od Batajnice do Dobanovaca.
Postoji realna opasnost da propadne 24,3 miliona evra i 6,6 miliona dinara namenjenih projektu regionalnog razvoja grada Bora. Ugovor je potpisan u julu prošle godine, a Skupština je na sednici od 5. marta trebalo da ga ratifikuje.
Blokiran je projekat energetske efikasnosti za Srbiju od 13,3 miliona evra i 6,6 miliona dinara.
Poljoprivreda je uskraćena za 12,5 miliona evra iz projekta poljoprivreda u tranziciji.
Takođe, Srbija ne može da iskoristi ni 4,5 miliona dolara bespovratne donacije koju nam je odobrila Međunarodna banka za obnovu i razvoj a tiče se projekata zaštite životne sredine.
Po rečima vicepremijera Božidara Đelića još oko milijardu evra investicija čeka rezultate izbora. Reč je o sredstvima bespovratne pomoći iz pretpristupnih fondova EU, predviđenih za period od 2007. do 2013. godine. Evropska komisija, međutim, može i da stopira aranžmane ukoliko proceni da nova vlada neće voditi Srbiju put evropskih integracija.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve