Spor između Sinoda i jednog episkopa ne znači da je na pomolu raskol, ali svedoči da u vrhu Crkve ne vlada harmonija. Prosto: i episkopi su, poput političara, samo ljudi
BOGOSLUŽENJE BEZ KONTAKTA: Pećka patrijaršija, 4. mart
Kada je nekoliko godina pre NATO bombardovanja i uvođenja protektorata na Kosovu i Metohiji vladika Artemije, u potrazi za mirnim rešenjem kosovskog problema, započeo diplomatsku misiju, pojedini episkopi predvođeni mitropolitom Amfilohijem nisu imali razumevanja za njegovo političko angažovanje, sa posebnim osvrtom na susrete sa „omraženom Medlin Olbrajt“. Još manje im se dopadala vladičina javna kritika Miloševićevog režima, otvorena saradnja s predstavnicima međunarodne zajednice po dolasku misije UN-a na Kosovo i osnivanje Srpskog nacionalnog veća Kosova i Metohije. Vladika Artemije opet je „sam protiv svih“, jedino što su sada uloge zamenjene.
Nije taj sukob od juče: počeo je pre tri godine, povodom potpisivanja Memoranduma o razumevanju i dogovorenim opštim principima za obnovu objekata SPC-a na Kosovu i Metohiji porušenih u nemirima od 17. marta 2004, koji su potpisali patrijarh Pavle, tadašnji ministar kulture Kosova Astrit Haračaj i predstavnik UNMIK-a Rao Bjala. Uprkos stavu Sinoda, vladika Artemije se tom sporazumu usprotivio uz obrazloženje „da oni koji su rušili srpske manastire i crkve sada ne mogu da učestvuju u njihovoj obnovi“, da se „Sinod grubo nekanonski meša“ u njegovu nadležnost, da Memorandum predstavlja „bombu“ za njegove napore da sačuva narod i Crkvu na Kosovu i, na kraju, da time Sinod na posredan način priznaje albansku vlast na Kosovu.
Na to je Amfilohije konstatovao da „naša Crkva nije partijski uniformisana organizacija, a nije ni totalitarna, kako se govori, nego u njoj svako ima ličnu odgovornost i slobodu da izrazi svoj stav“, ali da je „jasno da se sinodske odluke moraju poštovati“.
„Episkop Artemije je odrastao čovek i verujem da će konačno prihvatiti odluku Sinoda. Na području Kosova i Metohije, odnosno Raško-prizrenske eparhije je i Pećka patrijaršija, koja je pod direktnom ingerencijom patrijarha, tako da niko ne može da bude isključiv, još manje da sebe proglasi jedino odgovornim za ono što je nadležnost cele Crkve, države i naroda“, izjavio je tada za medije mitropolit Amfilohije uz ocenu da „nije dobro da se episkop sa Sinodom dopisuje preko medija, jer to stvara potpuno pogrešnu sliku o Crkvi i daje utisak da u njoj postoji raskol, kojeg ima samo u glavama onih koji ne znaju šta je Crkva, a ne žele dobro ni Crkvi ni narodu“.
Tik pred zasedanje Sinoda Srpske pravoslavne crkve u Pećkoj patrijaršiji početkom ovog meseca, vladika Artemije je naredio svojim podređenima – monaštvu i sveštenstvu – da se uzdrže od bilo kakvih kontakata sa predstavnicima „nelegitimne šiptarske vlasti“ i EULEX-a, kao i sa predstavnicima država koje su priznale nezavisnost Kosova, da ne razgovaraju, ne primaju u posetu i ne odazivaju se na pozive bilo kojim povodom. Sve to zbog jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, odluke Evropske unije da pošalje svoju misiju bez odluke Saveta bezbednosti UN-a i pojedinačnog priznavanja nezavisnosti južne srpske pokrajine od strane nekih država, uz upozorenje da će „nepoštovanje i ogrešenje o ovu našu odluku biti strogo sankcionisano“.
Na konferenciji za novinare posle zasedanja Sinoda, mitropolit Amfilohije je izjavio da naredbu vladike Artemija nije pročitao, ali da je siguran da „niko ne dovodi pod znak pitanja opštenje sa predstavnicima UNMIK-a i KFOR-a… Drugo pitanje je dolazak nekih drugih organa koji nemaju saglasnost Ujedinjenih nacija.“ Obrazložio je da se komunikacija sa privremenim organima vlasti na Kosovu (i Metohiji) mora nastaviti jer „bez komunikacije ne bi bio moguć opstanak našeg naroda, naših svetinja i svih koji žive u Pokrajini“, kao i da su članovi Sinoda do Pećke patrijaršije i došli u pratnji KFOR-a.
U svom reagovanju na stav mitropolita Amfilohija, Artemije je ocenio da je ovaj (opet) načinio kanonski prekršaj direktno se mešajući u poslove episkopa i eparhije za koju nije nadležan, nazivajući njegovo ponašanje neprimerenim. „Mitropolit sebi daje za pravo, kao da upravlja SPC-om mimo postojećih episkopa, što nije dopušteno. Takvo njegovo javno iznošenje stava mom sveštenstvu i monaštvu podstrek je na neposlušnost i pobunu protiv svog episkopa, što je nedopustivo u životu Crkve.“
U zvaničnom saopštenju Raško-prizrenske eparhije naglašava se da „izjavom u Pećkoj patrijaršiji, Njegovo visokopreosveštenstvo, iako građanin druge države, direktno se svrstalo ne samo protiv stava nadležnog episkopa Artemija nego i vlade i Narodne skupštine Republike Srbije, koji su bezakonu tvorevinu nastalu 17. februara otvoreno nazvali lažnom državom“, da „ovaj istup i izjava mitropolita Amfilohija predstavljaju pokušaj pravdanja dosadašnjih mnogobrojnih propusta i pogrešnih poteza koji su pod njegovim uticajem povlačeni od strane Svetog Sinoda, kako bi se istrajavanjem na već trasiranom kursu, iako pogibeljnom za srpski narod i srpske interese, stvorio privid uspešnosti i ispravnosti“.
Aktuelni sukob dvojice episkopa je, u stvari, ni oko čega: ni Artemije, kao ni Amfilohije, ne priznaje legitimitet EULEX-a. S druge strane, obojica su za saradnju sa KFOR-om i UNMIK-om, kao i sa „privremenim kosovskim institucijama“, ali ne baš i sa kosovskom vladom. Razlikuju se samo u jednom: u opredeljenju za ovu ili onu političku opciju. Čim izbori prođu, i ovaj će se sukob izgladiti.
Na kraju će za sve (opet) biti krivi zlonamerni mediji što prenose izjave vladika, sve priželjkujući raskol u Crkvi.
Uzgred, na internet sajtu Patrijaršije (www.spc.yu) nema Artemijevih, a na sajtu Raško-prizrenske eparhije (www.eparhija–prizren.com) Amfilohijevih izjava, već samo komentara na ono što je onaj drugi rekao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!