Ruski vicepremijer Dmitrij Medvedev se, prema rečima Vuka Jeremića, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara ruske državne televizije koji je opravdao ubistvo srpskog premijera
PROTEST ZBOG KOMENTARA: Vuk Jeremić sa ruskim kolegom
Skandal je izazvala jedna obična „budala“ koja će zbog svog postupka biti otpuštena – tom tvrdnjom ruskog zvaničnika, po svemu sudeći, biće ugurana pod tepih uvreda novinara ruske državne televizije upućena pokojnom premijeru Zoranu Đinđiću, ali i građanima Srbije.
Kod velikog broja građana, međutim, osećaj gorčine, u čijem je izazivanju prošle nedelje, pored nekih domaćih, značajan doprinos dala i pomenuta ruska „budala“, mogao bi, nažalost, da potraje. Naročito zbog trenutka u kome je dotična „budala“ našla za shodno da opravda ubistvo premijera Zorana Đinđića: tvrdnja o „marioneti Zapada“ i „zasluženom metku“, lansirana je u vreme sukoba Srbije i ključnih sila Zapada, u atmosferi rehabilitacije retorike iz vremena Slobodana Miloševića i odgovarajuće podele na Srbe „patriote“ i Srbe „izdajnike“. A da simbolika bude potpuna, desilo se to tačno na petu godišnjicu neuspelog atentata kod hale Limes, koji je, 21. februara 2003. najavio streljanje premijera Đinđića a potom, po ne baš retkim mišljenjima, i promenu političkog kursa Srbije.
Čak ni to nije sve: nimalo prijateljsko i nimalo civilizovano opravdavanje zločina emitovano je sa kanala ruske državne televizije samo mesec dana nakon što su mediji otkrili da su Mirjana Marković i Marko Milošević, supruga i sin bivšeg predsednika Slobodana Miloševića, u toj zemlji i zvanično našli sigurno sklonište od srpskog pravosuđa.
Posle silnih pokušaja rehabilitacije Đinđićevih ubica u Srbiji i posle svega što je o pokojnom premijeru u zemlji izrečeno i napisano, pojava ruske „budale“ pune razumevanja za zločin nad čovekom koji je „Hagu predao heroje srpskog otpora u zamenu za apstraktnu ekonomsku pomoć“, i nije neko čudo. A u poziciji u kojoj je – posvađana sama sa sobom, sukobljena sa najjačim zapadnim silama, bezrezervno oslonjena na „rusku pomoć oko Kosova“, a u najavi i energetski gotovo potpuno zavisna od „majčice Rusije“ – Srbiji i nije lako da učini mnogo više od onog što je već učinjeno u cilju odbrane sopstvenog dostojanstva i digniteta od primitivnog napada jedne ruske „budale“.
Sudeći prema izjavama i zvaničnim saopštenjima, uloženo je nekoliko protesta na različitim nivoima: dan nakon što je na kanalu ruske državne televizije emitovan uvredljivi komentar, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić pozvao je ruskog kolegu Sergeja Lavrova, koji je bio „konsterniran“ zbog tog događaja. Ambasada Ruske Federacije uputila je, s druge strane, protest uredniku ruske državne televizije.
A predsednik Srbije Boris Tadić u razgovoru sa ruskim vicepremijerom Dmitrijem Medvedevim u ponedeljak je u Beogradu, prema izjavi Jeremića datoj TV B92, tražio objašnjenje da li je ocena o „zasluženom metku“ zvaničan ruski stav. Medvedev se, tvrdi Jeremić, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara za koga je rekao da je „budala“ koja neće više raditi na ruskoj državnoj televiziji. Pošto je u pitanju bila izjava visokog zvaničnika izrečena na zvaničnom sastanku na kome se vodi zapisnik, prema objašnjenju srpskog šefa diplomatije, to se ima smatrati „odgovorom formalnog karaktera“, što bi značilo da je „ruska strana reagovala u skladu sa diplomatskim protokolom“.
Ima, međutim, i mišljenja da Srbija može i mora da učini više od postavljanja pitanja šta se desilo: u Liberalno demokratskoj partiji, jednoj od samo tri partije u Srbiji koje su reagovale na uvrede iz Moskve (reagovali su još samo Tadićev DS, čiji je i Jeremić član, i Demohrišćanska stranka Srbije Vladana Batića), tvrde da bi Odbor za inostrane poslove Skupštine Srbije trebalo da uputi zahtev Vladi Rusije da se javno ogradi od stava izrečenog na ruskoj državnoj televiziji i da uputi jasno i ubedljivo izvinjenje Srbiji. Ukoliko ruska vlada to ne bude učinila, LDP će insistirati da Odbor za inostrane poslove i Skupština Srbije „nalože Vladi Srbije da odmah povuče srpskog ambasadora u Rusiji“, navela je ta stranka u saopštenju.
Predsednik skupštinskog Odbora za inostrane poslove Dragoljub Mićunović (opet DS) rekao je, odgovarajući na taj zahtev, da će pokušati do kraja sedmice, ili najkasnije početkom marta, da sazove sednicu tog tela. Bilo je to, međutim, pre nego što je Jeremić objasnio da je „akcija urodila plodom“ te da je „ruska strana reagovala u skladu sa protokolom“.
Oglasile su se i 42 nevladine organizacije koje su u otvorenom pismu tražile da vlada Rusije objasni skandalozni komentar državne televizije. A podmladak LDP-a pokušao je da ambasadoru Rusije uruči protestno pismo. Reagovala je, međutim, policija: ambasadora je zaštitila od pisma, a mlade eldepeovce od mladih pripadnika nacionalističkih organizacija Obraz i 1389, koji su se, sve pucajući od „patriotizma“, nekako „spontano“ okupili da spreče „izdajnike“ da se približe Ambasadi bratske Rusije.
U celoj gorkoj priči zvanično je registrovana samo jedna „budala“, pa je red i da joj se pomene ime: novinar koji bi trebalo da ostane bez posla zove se Konstantin Sjemin.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!