Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Početkom devedesetih godina prošloga veka, u redakciji „Vremena“ zapazili smo kratku novinarsku vest da je u Novom Sadu otvorena prva zalagaonica u Srbiji. Poneti namerom da pomno pratimo svaki signal ponovnog „rađanja“ srpskog kapitalizma, odlučili smo da krenemo tragom te vesti.
Reporter „Vremena“ brzo je otkrio da je vlasnik oglašene zalagaonice Ratko Buturović (tada se još tako prezivao), do tog trenutka poznat u gradu po dve male (ali uspešne) radnje s mešovitom robom – koje su nosile firmu Kan-kan. Kada ga je pronašao u jednoj maloj kancelariji u hotelu Park, Bata Kankan (već je bio dobio taj nadimak u gradu) upravo je telefonom sa nekim u novosadskoj policiji uglavljivao predaju svoje lične donacije srpskom narodu – novog vozila hitne pomoći snagama koje se bore za Vukovar. Odmah se požalio na blokirajuće carinske formalnosti. Na pitanje gde mu je locirana zalagaonica – on je odgovorio dosta neodređeno i dodao: „Zasad u zalogu primamo uglavnom stanove i kuće.“ Zatečeni reporter, u želji da u Batinom projektu ipak pronađe neke elemente zalagaonice, poput onih o kojima smo čitali u romanima i kakve smo viđali u filmovima (gde bradati pogrbljeni Jevrejin daje neku siću za dragoceni očev sat ili bisernu ogrlicu) pita ga dalje: da li je neko kod njega založio nešto pokretno? Bata na to priznaje: „Pa imamo gore na placu i jedan bager!“
Od tog davnog dana mnogo toga se desilo u „evropskoj biografiji“ Bate Kankana i u istoriji njegovih odnosa sa Novim Sadom, sa kojim se nekako srodio, mada je rodom iz Nikšića. Navodno je prvi novac zarađivao kao nečiji telohranitelj u Beču, gde se družio sa Đorđem Božovićem Giškom (poginulim komandantom Srpske garde). Odande se vratio u Novi Sad, koji je napustio posle jednog dosta sumnjivog samoubistva ili ubistva jedne devojke u hotelu Park, u sobi koju je rabila njegova firma. U tom slučaju bio je pod zvaničnom istragom jedan njegov telohranitelj, koji je kasnije oslobođen krivice u ponovljenom postupku. Pričalo se da ga je sreća odvela u Grčku gde je navodno razvio unosan biznis (pričalo se, takođe, da je tamo izbegao nekoliko atentata). Pre nekoliko godina se opet nastanio u Novom Sadu, gde je prvo kupio hotel Park, zatim izgradio tržni centar Pariski magazin, u starom jezgru Novog Sada, a zatim kupio i Hotel na Petrovaradinskoj tvrđavi (neki ga dovode u vezu, ili kao žrtvu ili kao poručioca nedavnog požara u hotelu Putnik, požara koji je izbio tri meseca pre predviđene licitacije za taj hotel). Sva tri dosad realizovana projekta je, inače, vodio po slovu zaključenih ugovora i u rekonstrukcije i izgradnje uložio je ogromne pare – više desetina miliona evra. Sumnja se, ipak, da je on naredio nedavno, poznato rušenje bedema na Varadinu (istina, dograđenog tek 1954. godine), navodno da ulepša pogled na svoj hotel iz Novog Sada, ali policija to dosada nije uspela da utvrdi. U smislu društvene aktivnosti, najveći mu je uspeh što je, izvesno vreme pošto se sa tog mesta povukao „srpski kralj šećera“ Miodrag Kostić, postao i predsednik FK Vojvodine.
Ličnost Ratka Buturovića, međutim, dospela je u žižu javnosti Srbije 29. januara ove godine, kada su specijalne policijske snage upale u njegovu stambenu palatu sa staklenom kupolom u novosadskom (nekada najskromnijem i mađarskom) predgrađu Telep i kada je patetično uhapšen pred policijskim kamerama u pidžami, po „američkom protokolu“ (lezi stomakom na patos, ruke na potiljak) mada nije pružao nikakav otpor, a pod „osnovanom sumnjom da je izvršio krivično delo davanja mita“. Naime, prema policijskim izvorima, upravo te večeri Ratko Butorović (u međuvremenu je promenio jedno slovo u svom prezimenu – da bi tako, kako kažu, zbunio kompjutere na granicama Evropske unije), kao predsednik FK Vojvodine je isplatio 3000 evra mita fudbalskom sudiji Mihajlu Jekniću, za nameštanje pobede FK Vojvodine nad FK Mladošću iz Lučana 12. decembra prošle godine (navodno uz posredovanje Milana Čabrića, direktora Sportskog centra „Vujadin Boškov“ u Novom Sadu). Jeknić je uhapšen na autoputu Novi Sad–Beograd i kod njega je navodno nađeno tih 3000 evra – a oni će biti dati na DNK analizu, da se vidi ko ih je sve imao u rukama. Izgleda da je policija i prisluškivala telefonske razgovore Bate Kankana duže vreme, pa je, ponovo iz policijskih izvora, lansirana priča da su on i Čabrić navodno bili dogovorili da se sudijama plati „četiri kila pečenja“ (4000 evra), a zašto je navodno plaćeno samo „tri kile pečenja“ ostaje da se vidi. Uz ovu trojku uhapšeni su kao pomoćnici u izvršenju krivičnog dela i Borislav Kašanski i Goran Kovačević, takođe fudbalske sudije. FK Vojvodina je, inače, spomenutu utakmicu dobila golom u 78. minutu. Kao što je poznato, svim pritvorenim licima istražni sudija je odredio mesečni pritvor kako u toku istrage ne bi uticali na svedoke.
U prvim iskazima Ratko Butorović i ostali osumnjičeni (Jeknić se izgleda opredelio za odbranu ćutanjem) odbacili su optužbe, a njegov advokat Dragan Gojković (uzgred, brat Maje Gojković) novosadskom Dnevniku (od 31. januara) citirao je Batinu izjavu iznetu u odbrani da je „ovo što se događa klasična nameštaljka. FK Vojvodina očigledno nekome smeta, verovatno nekome u Beogradu… biću šampion s Vojvodinom, pa makar crko.“ Dok je saslušavan u novosadskom sudu, ispred zgrade je demonstriralo oko 150 navijača Vojvodine, a čulo se, između ostalog, skandiranje parola „Jajare, marš u Beograd“, „Bato, majstore, vodi nas do titule“.
U vezi s tim, u navijačkim krugovima Vojvodine u gradu se najčešće postavlja pitanje hoće li se kola najavljene bitke protiv „fudbalske mafije“ slomiti na Vojvodini (kako to obično biva u Srbiji), pošto su Zvezda i Partizan, navodno, pod suviše visokom zaštitom. Neki drugi, međutim, kažu da je Ratko Butorović zapravo prva žrtva TV serije „Pravila igre“ o fudbalskoj mafiji, u poznatoj emisji B92 „Insajder“. Treći opet smatraju da je Ratko Butorović poslednji Mohikanac nekih moćnih klanova crnogorskog podzemlja na srpskom kriminalnom tržištu, pa je žrtva proterivanja, kao odmazde za crnogorsku državnu secesiju. Novosađani, ipak, u većini smatraju da je Bata Kankan u Novom Sadu radio samo legalne poslove i da je zadužio grad lepim i korisnim investicijama.
Komentari:
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve