Budžet Nacionalnog investicionog plana za kulturu u 2008. manji je za 50 odsto, pa čak i više od toga, nego u prethodnoj godini, a najveća ulaganja i dalje su u Beogradu
PRIORITET: Narodna biblioteka Srbije
Prioritet u izboru projekata koji se finansiraju iz sredstava Nacionalnog investicionog plana (NIP), i ove godine, kao i prošle, imali su oni projekti koji razvijaju infrastrukturu, otvaraju nova radna mesta kojima se obezbeđuje regionalni razvoj Srbije. Međutim, poznato je da su prošlogodišnjom raspodelom novca mnogi regioni ostali nezadovoljni, jer je više od 60 odsto sredstava NIP-a bilo namenjeno Beogradu, a u oblasti kulture čak više od 80 odsto novca slilo se u prestonicu. Ove godine, budžet NIP-a za kulturu „iz čista mira“ smanjen je više nego upola u odnosu na prethodnu godinu, a najveća ulaganja i dalje su u Beogradu kome je pripalo čak više od 90 odsto sredstava.
BOLJAPROŠLOST: S obzirom na to da su ukupna sredstva NIP-a porasla za oko tri milijarde dinara, sa 44,4 milijarde prošle godine na 47 milijardi ove godine, veliku enigmu predstavlja u okviru njih pad sredstava za kulturu sa milijardu i po na 623 miliona dinara. Iz kancelarije za NIP Republike Srbije kažu da je „model raspodele sredstava za 2008. nov i nije kopija onog iz 2007. godine“. Takođe tvrde da je „raspodela novca u potpunosti u skladu sa prioritetima i ciljevima NIP-a kao razvojnog i nacionalnog programa“, što može značiti i to da je na snagu najzad stupila popularna neomarksistička fraza jednog ovdašnjeg funkcionera: „Šta će nam evropska nadgradnja kad imamo afričku bazu?“
Prošle godine subvencionisan je veliki broj projekata, oko osamdeset. Među njima je niz kapitalnih, dugoročnih projekata, od nacionalnog značaja, koji su po pravilu najskuplji i nalaze se u Beogradu: na primer, Narodni muzej – 154 miliona dinara, Narodna biblioteka – 100 miliona, Muzej savremene umetnosti – 200 miliona, Jugoslovenska kinoteka – za dva projekta 192 miliona dinara. Međutim, finansiran je i niz opštinskih, lokalnih projekata po celoj Srbiji, u Nišu, Novom Sadu, Velikom Gradištu, Ivanjici, Irigu, Plandištu, Požegi, Sečnju, Čoki, Vranju, na Kosovu… Istina, reč je o manjim iznosima novca, od nekoliko stotina hiljada do nekoliko miliona dinara, koji zajedno čine 20 odsto ukupne sume NIP-a za kulturu. Tako je koncentracija ulaganja u Beograd produbila već postojeće „regionalno“ nezadovoljstvo. Na primer, naročito na jugoistoku Srbije, gde se odlazak 80 odsto sredstava za kulturu u Beograd doživelo kao skandal. (Računicom se došlo i do toga da je u Beogradu ukupno kroz sve projekte NIP-a potrošeno oko 26 evra po glavi stanovnika, u Nišu na primer 2,9 evra, a u Leskovcu čak 0 evra po stanovniku.) Primedbe su se odnosile i na nepostojanje koncepta kulturne politike, pa se „rasipanje novca“ na dogradnje domova kulture smatralo zastarelim modelom kulturne politike socijalističke Jugoslavije. U Šapcu su, na primer, bili ogorčeni što nijedan od njihova dva projekta (rekonstrukcija zgrade pozorišta i dogradnja biblioteke) nije prihvaćen i što su odbijeni bez ikakvog obrazloženja. Beograd i investiranje u njega kao da je svima došao glave, pa su se mnogi zapitali da li je neravnomerno regionalno investiranje zapravo poruka države da se svi zainteresovani za kulturu što pre presele u prestonicu?
Međutim, od tih 2,99 odsto sredstava NIP-a koliko je kulturi u prethodnoj raspodeli pripalo, mnogi u Srbiji dobili su – makar nešto. Po rečima ministra Đilasa, to „nešto“ je mnogo više nego što su dobijali ranije. A s današnje tačke gledišta, za mnoge će prethodni konkurs u sećanju ostati kao „bolja prošlost“.
KOIMAPREDNOST?: U ovogodišnjoj raspodeli, od stotinak projekata na konkursu NIP-a, samo je 21 odobren. Takođe, za razliku od prošle godine, budžet za kulturu više je nego prepolovljen.
Među pristiglim projektima 26 ih je bilo iz Ministarstva kulture i to su najvećim delom kapitalni, dugoročni projekti, najviše iz Beograda, a ostali su stizali iz opština, javnih ustanova, udruženja građana. Iz Kancelarije NIP-a saznajemo da su prihvaćeni samo projekti Ministarstva kulture, tačnije 21 projekat u vrednosti od 623.012.000 dinara. Tako se među odbačenima nalaze, na primer, Centar za kulturu Sopot, Centar za kulturu u Loznici, rekonstrukcija pozorišta u Leskovcu, Matematički institut SANU-a, Arheološki institut u Beogradu, i mnogi drugi. Naime, strategija Kancelarije NIP-a je da se prvo moraju završiti započeti projekti. Među njima, Narodna biblioteka i mnogi muzeji u Beogradu, ili na primer zamak Šlos u Golubincima, Gamzigrad i par investicija na Kosovu, za Dom kulture u Suvom Grlu (Srbica) i za bioskopsku opremu u Donjoj Gušterici u Lipljanu. U svakom slučaju, beogradski projekti od nacionalnog značaja na svoju stranu ponovo odvlače najveći deo ionako drastično smanjenog budžeta NIP-a za kulturu, a manje od deset odsto tog budžeta odlazi na sve preostale projekte po Srbiji.
Novac će, doduše, biti dat ne samo već započetim projektima već i nekim potpuno novim. Za svoja sredstva prvi put su se izborili, između ostalih, Arhiv Srbije, Viminacijum, galerija slika Save Šumanovića u Šidu, Kula Nenadovića u Valjevu, ili, na primer, RTS, tačnije projekat rekonstrukcije i modernizacije zvučnog arhiva, dokumentacije i biblioteke RTS-a i Radio Beograda. Jedino što u Kancelariji NIP-a kažu da je RTS projekat Ministarstva kulture, dok u tom ministarstvu kažu da od svih odobrenih projekata jedino RTS nije njihov i da je ova ustanova Javnog servisa verovatno samostalno konkurisala kod NIP-a.
Najzad, posle objavljenih rezultata konkursa u „Službenom glasniku“ i na sajtu NIP-a, veće galame o beogradizaciji ili kakvim političkim interesima, još nema. Lokalna samouprava Subotice za sada je jedina javno bila u šoku kada je saznala da njeni kapitalni projekti koji su od republičkog značaja i u čiju prođu nisu sumnjali, u NIP-u jednostavno nisu prošli. Najveće iznenađenje je predstavljalo finansiranje rekonstrukcije Narodnog pozorišta, čije su rušenje i dalja adaptacija još ranije bili najavljeni iz NIP-a. Pozorište u centru grada je srušeno, i to novcem iz prve raspodele NIP-a, ali presipanjem projekata iz Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine u Republiku, i nekakvim zamešateljstvom koje još nikome nije jasno, dogodilo se da je Pozorište ostalo bez najavljenog novca. Bez posebnog osvrta na slučaj subotičkog pozorišta, u Kancelariji NIP-a saznajemo da su svi prijavljeni projekti prošli bodovanje, bez obzira na to iz koje oblasti dolaze i da su usaglašavani sa Vojvodinom, ministarstvima i opštinama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!