Nezavisni sindikat policije konačno je registrovan – deset godina po osnivanju. Početak stvarnog sindikalnog organizovanja policajaca koincidirao je sa početkom drame preporoda naše policije, drame svakako veće od one iz 1966. i Brionskog plenuma
Osnivač – Milosav Vasić
Počelo je u februaru 1991, u onoj vrućoj atmosferi pripremanja i pakovanja ratova na Balkanu: beogradski policajci, većinom mladi momci smešteni kao samci u Domu milicije i samačkim hotelima, počeli su sami od sebe da razgovaraju o sindikatu. Za nekoliko dana imali su 240 potpisa na inicijativi za osnivanje Nezavisnog sindikata milicije, ali je odgovor pretpostavljenih bio žestok: to je ocenjeno kao „nepatriotska“ priča u „ovom trenutku“; 18. februara kolege policajci oduzimaju od Milosava Vasića, jednog od prvih osnivača, materijale o osnivanju sindikata. Milosav Vasić pretrpeće u tih deset godina svašta: od protivzakonitih premeštaja (sud ga je pravosnažnom presudom vratio na prvobitno radno mesto), preko informativnih razgovora (kojima je i broj zaboravio), pretnji, otpuštanja (vraćen na posao), hapšenja, pa do batina koje je 5. oktobra uveče dobio pokušavajući da – kao civil! – zaštiti kolege policajce opkoljene na jednoj lokaciji… Oktobra 1999. u Užicu, narod ga je telima odbranio od policajaca koji su hteli da ga privedu jer je vodio propagandu u korist Saveza za promene. Tada je govorio opoziciji i ovo: „I dok vas neka druga policija hapsi, bije i proganja, mi vas molimo i preklinjemo da se ujedinite, radi vas, radi nas i radi ovog napaćenog naroda…“
Nezavisni sindikat policije upisan je u registar tek 18. januara 2001. Milosav Vasić vraćen je u policiju, ali saveznu; sada sanja o tome da konačno upiše Višu školu unutrašnjih poslova i da nastavi normalnu karijeru, ali ga čeka još mnogo posla: „Naš je cilj da budemo većinski sindikat u policiji. Vidimo da su neki pukovnici već krenuli da organizuju nešto drugo; doznajemo i da nekim kolegama još oduzimaju od plate članarinu za neki fantomski sindikat. Nadam se da ćemo brojnošću našeg sindikata i njegovim kvalitetom i postati većinski sindikat. Mi hoćemo da promenimo život i policiji i građanima… Predugo smo i jedni i drugi trpeli neke stvari…“ Prvi ciljevi Nezavisnog sindikata policije su zaštita interesa i ljudskih prava policajaca, ostvarivanje prava na stan, plaćeni noćni i prekovremeni rad i rad u vreme praznika, lično osiguranje, poboljšavanje uslova rada i opreme, pravo na nadoknadu za odvojen život (zbrinjavanje porodica), pravna zaštita, topli obrok i ostale naknade po osnovu rada. Te normalne sindikalne aktivnosti tek su početak, kaže Milosav Vasić: „Trudimo se da što pre donesemo etički kodeks policajaca i da ga uspostavimo kao normu za sve policajce, kao i da postignemo promenu člana 42, stav 3 Ustava SR Jugoslavije, kojim se zabranjuje sindikalno organizovanje profesionalnih vojnika i policajaca.“
Nezavisni sindikat policije svestan je da pravi posao tek predstoji. U razgovorima za „Vreme“ Milosav Vasić i njegove kolege ukazali su da treba izmeniti navike stečene za ovih deset godina: aroganciju, nasilničko ponašanje, korupciju, potpuni nedostatak razumevanja za prava građana – ali i policajaca. To neće biti brz proces: „Još sede na svojim mestima načelnici koji su nas uterivali u SPS, komandiri i načelnici OUP-a koji su kršili zakone i propise služeći jednoj ili drugoj stranci…“ Ako neko zna šta su komandiri, načelnici OUP-a, načelnici uprava i generalitet policije radili – znaju obični policajci. Oni se pitaju, na primer, kako je moguće da kožni komplet sa značkom i službenom legitimacijom, nabavljen od firme Alveto Bgd koja ima ekskluzivni ugovor, košta MUP 80 maraka, ako isti takav komplet za Nezavisni sindikat policije (kožna futrola, slična metalna značka i nešto jednostavnija plastificirana legitimacija bez hologramske zaštite) košta 25 maraka. Da li se neko tu ugradio, pitaju policajci…
U Nezavisnom sindikatu policije svesni su da će njihov zadatak biti širi od pukog sindikalnog rada. Na duži rok sebe vide kao profesionalno udruženje koje će se baviti održavanjem i unapređivanjem profesionalnih standarda, ali i zakonitosti i demokratskih vrednosti. „Policajac prirodno teži vladavini prava i demokratskoj atmosferi u društvu, jer ga to oslobađa suvišnih opterećenja, čuva mu živce i otvara mogućnost da se koncentriše na svoj pravi posao“, kaže Milosav Vasić.
A koji je pravi posao? „Ono što piše na našoj znački Nezavisnog sindikata policije – ‘Da štitimo i služimo’. Da policajce građanstvo doživi kao svoje, a ne tuđe; da slušamo samo zakon i pravo, a ne političare; da štitimo živote i imovinu građana, javni red i mir i ustavni poredak.“ Značku je za sada steklo nekih šest-sedam hiljada policajaca u Srbiji i Saveznoj policiji; broj članova Sindikata raste svakoga dana. Ako ta značka postane znak profesionalnog i moralnog integriteta, nešto što će građanin voleti da vidi na policajcu, Sindikat je uspeo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!