Beograd
Rekordan broj učesnika Beogradskog maratona
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Premlaćivanje policajca na fudbalskoj utakmici prošlog vikenda i reakcije na taj događaj ne govore da će uslediti delotvornija akcija protiv huligana na sportskim priredbama
Predstavnici MUP-a Srbije saopštili su u nedelju po podne da je Nebojša Trajković, inspektor Žandarmerije, doživeo teške telesne povrede pošto se na njega obrušila grupa navijača koja podržava FK Crvena zvezdu. Sve se odigralo u poluvremenu prvenstvene utakmice između domaćeg tima i Hajduka iz Kule na severnoj tribini stadiona Crvene zvezde na kojoj se tradicionalno okupljaju najvatrenije Zvezdine pristalice. Policija je saopštila da je više lica privedeno, a da je protiv dve osobe pokrenut krivični postupak na okolnosti napada na službeno lice i nasilničkog ponašanja na sportskoj priredbi.
Snimci i fotografije koji su potom preplavili sve srpske medije i našli se svuda na internetu pokazali su da je jedan čovek bilo izložen stravičnom batinanju, da je bio zapaljen bakljom, da su se o njegova leđa lomile stolice. On je u jednom trenutku potegao pištolj i opalio nekoliko hitaca u vazduh, ali to nije sprečilo masu da nastavi da ga zverski tuče. Posle akcije pripadnika Žandarmerije u uniformi Trajković je spasen i prenesen na Vojnomedicinsku akademiju gde mu je ukazana pomoć.
Dramatično nasilje na utakmici Crvena zvezda–Hajduk još jednom je na trpezu domaće javnosti izneo problem huliganizma u Srbiji. Od trenutka kada je konstatovano šta se dogodilo nije bilo predstavnika nadležnih ministarstava, Fudbalskog saveza, predstavnika klubova i medija koji nisu žestoko osudili događaj i zapitali se šta je još potrebno da se desi da bi se stalo na put nasilju na sportskim priredbama.
Međutim, ništa ne ukazuje da će situacija biti promenjena jer se i dalje barata opštim mestima o specifičnoj klimi nasilja u državi, prebacuje se odgovornost sa institucija na klubove i obrnuto, analiziraju se članovi Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama potpuno proizvoljno, policija proziva tužilaštvo i sudove što ne rade svoj deo posla, javnost se pita da li treba prekinuti prvenstvo, kako kazniti Crvenu zvezdu kao organizatora utakmice i da li je sve to delo „fudbalske mafije“.
U poslednjih dvadesetak godina, od pojave tzv. organizovanih navijačkih grupa, nije prošla nijedna sezona u kojoj nije zabeležen neki stravičan oblik nasilja, ali nikada niko nije označen kao pravi vinovnik niti je javnosti poznato da je neko zbog takvih dela odgovarao. O tome šta su huligani, ovde i u svetu, kakva je bila uloga navijačkih grupa u ratovima na prostoru SFRJ i kakva im je uloga u klupskoj hijerarhiji ispisano je na stotine tekstova i snimljeno je više filmova. Na kraju, država je donela specijalni zakon kojim je definisano ko je za šta odgovoran kada je reč o nasilju na sportskim priredbama.
Interesovanje javnosti u vidu sporadičnih javnih rasprava, deklarativno pozivanje institucija na sprovođenje zakona i teške kazne koje plaćaju klubovi i reprezentacija na međunarodnoj sceni nisu doveli do sređivanja stanja u ovoj oblasti. Navijačke grupe su ostale po obliku neformalna udruženja građana, a u suštini kriminalizovane organizacije sa hijerarhizovanom strukturom.
Dok su Trajkoviću vidali rane u bolnici u javnosti su se pojavljivali gotovo svi koji imaju neke veze sa fudbalom u želji da kažu šta da se radi u ovakvoj situaciji.
Predstavnici FK Crvena zvezda su se u saopštenjima i na konferenciji za novinare ogradili od huligana. „To nisu naši navijači“, poručuju iz uprave kluba, a gensek Zoran Damjanović poziva „šire društvene strukture da se uključe u rešavanje ovog kompleksnog problema“. On je rekao da je klub sve učinio da do incidenta ne dođe a da je policija bila odgovorna za pretres posetilaca. Po Zakonu o sprečavanju nasilja klub je odgovoran za kontrolu posetilaca na ulazu u objekat (član 8). Ovakav stav Damjanovića delimično je korigovan u saopštenju od utorka, u kom stoji da je klub zajedno sa policijom obavio sve neophodne radnje i da nisu pronađena nikakava pirotehnička sredstva.
Na stadionu je bila ogromana količina pirotehnike (baklje, petarde, topovski udari) i to je uobičajena stvar u Srbiji bez obzira na to što njihova upotreba predstavlja kršenje zakona i za to je predviđena sankcija.
Policija se nije bavila detaljima. Njihov čovek je maltene na smrt prebijen i zapaljen i to je činjenica koja se lako ne zaboravlja ni u jednoj ozbiljnoj policiji. Prilikom posete Trajkoviću ministar Dragan Jočić je rekao da nisu krivi navijači, već neke „druge strukture u fudbalu i organizaciji“ i da će rad policije biti usmeren u tom pravcu. Pored toga, Jočić je rekao da bi tužilaštvo i sudovi trebalo više da rade na ovom problemu jer je policija podnela na desetine krivičnih prijava, a da od procesuiranja nije bilo ništa.
Ministar je delimično nagovestio ono o čemu se godinama priča u javnosti, a to je postojanje „fudbalske mafije“ koja bi, prema pretpostavkama, trebalo da kontroliše i navijačke grupe. U borbi protiv nezakonitosti u sportu do sada je minimalno učinjeno i sve postoji u obliku nagađanja. Neke stvari su ipak činjenica.
Kada je potrebno i policija i uprave klubova imaju dobru saradnju sa vođama navijačkih grupa. Kada je Crvenoj zvezdi bilo zaprećeno iz UEFA da će i najmanji izgred na utakmici sa Glazgov rendžersima ovog leta biti sankcionisan izbacivanjem kluba iz takmičenja, „sever“ je poštovao dogovor sa upravom i policijom.
Iz ovakvog primera se vidi da hijerarhija na „kopu“ i te kako postoji i da se ne može desiti da „pojedinac“ radi šta mu je volja. Ko god je bio na stadionu, među navijačima, zna koliki je uticaj vođa.
Nepostojanje pravog dogovora sa onima koji predvode navijačke grupe u Srbiji i kontinuirano izazivaju incidente govore da su te grupe kriminalizovane i da kao takve služe i klubovima i policiji kada im je to potrebno. Nekada da pomognu ili spreče izbor članova uprave, a nekad da zapale džamije i radnje Albanaca u Beogradu.
Kako je za „Vreme“ potvrdio izvor iz Palate pravde u Beogradu „policija ne pokazuje želju da reši taj problem na način na koji se inače obračunava sa kriminalnim grupama“.
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
Prevodilac i pisac Nikola Bertolino napisao je ovaj tekst pre 22 godine. Bez te informacije, čitaocu će delovati kao opis današnjeg vremena. Tekst dosad nije objavljivan. U prvom delu feljtona razmatrano je pitanje odgovornosti intelektualca za ratove devedesetih, nacionalističke elite, fanatizovane gomile, Gazimestana, Miloševićevog kontramitinga, o počecima preobražaja čoveka-gomile u čoveka-pojedinca, i o opijenima koje valja trezniti
Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve