Zakonski predlozi koji po hitnom postupku treba da se pojave u Skupštini konačno uvode red u haos nasleđen iz tri bivše Jugoslavije; SFRJ, SRJ i SCG. Neke stvari se pojednostavljuju, a neke komplikuju, što je neizbežno, kao što će i skupštinska debata o njima biti neizbežno besprincipijelna i dosadna
KONAČNO UTVRĐIVANJE POLOŽAJA: Vojska Srbije
Glavna prednost ova dva zakonska predloga, o odbrani i o vojsci, jeste u tome što će njihovim stupanjem na snagu da prestane važenje čitave gomile zakona o izmenama i dopunama prastarih zakona iz oblasti odbrane i vojske. To će uveliko olakšati posao svima koji se time bave: od vojnika do vrhovnog komandanta. Predlog zakona o odbrani postavlja osnove sistema koji bi trebalo da bude fleksibilan i koji postavlja svoje prioritete po pravom redu. Naime, definicija potencijalnih pretnji i procena ugroženosti prvi je korak; iz tih procena izvodi se strategija odbrane, a iz strategije doktrina i taktika. Zakonodovstvo treba da obezbedi stalni okvir u kome će izvršna vlast – šef države, vlada, ministarstva odbrane, spoljnih poslova, unutrašnjih poslova i službe bezbednosti – moći da u skladu sa promenama okolnosti podešavaju procenu ugroženosti i iz nje proizašavše strategiju, doktrinu i taktiku. Oba ova predloga veoma razumno određuju šta je čiji posao, ko kome komanduje i dokle je čija nadležnost.
S obzirom na najnovije promene nadležnosti u čuvanju državne granice, na primer, ovi predlozi dopuštaju da u slučaju jasno predviđene potrebe vojska može da pomaže pograničnoj policiji, ali to ostaje kao izuzetak. Precizno se definiše i dosta osporavana mogućnost učešća u raznim multinacionalnim vojnim misijama van granica Srbije: isključivo profesionalni vojnici na dobrovoljnoj osnovi i uz saglasnost parlamenta, a po liniji članstva u UN-u i drugim međunarodnim savezima čiji je Srbija član, ili po liniji međunarodnih ugovora koje je Srbija potpisala. Zakonski predlozi unose više preciznosti i u oblasti koje donosi tehnološki napredak: informatiku, telekomunikacije, vazdušni saobraćaj, ekologiju i kriptozaštitu. Predviđa se, na primer, da vojska bude nosilac ukupne kriptozaštite za sve državne organe, što će izazvati određene primedbe i insinuacije, uprkos činjenici da vojni instutut za primenjenu matematiku ima iza sebe veliko iskustvo i dostignuća.
Što se suočavanja sa stvarnošću tiče, zakonski predlozi predviđaju dva vida oružanih snaga: kopnenu vojsku i ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu. Mornarice nema, a mornarički oficiri prevode se u obične činove po postojećoj simetriji. Novost je da se uvodi novi čin za vojnike, pored razvodnika i desetara – mlađi vodnik. Podoficiri počinju od vodnika, pa ide stariji vodnik i dva zastavnika – obični i prve klase. Nema više kapetana prve klase i general-pukovnika, koji je sada samo general. Uvodi se brigadir, čin između pukovnika i general-majora; nije više pukovnik, ali nije još ni general. Tako smo se nekako uskladili sa nekim evropskim stanjem u toj oblasti. Veoma precizno definišu se radni odnosi i status profesionalnih vojnika, vojnih službenika i vojnih nameštenika (nekadašnjih građanskih lica na službi). Tu već ima primedbi na položaj ugovornih vojnih lica: naime, oni i dalje imaju trogodišnji ugovor koji se može produžavati do napunjene 40. ili 45. godine. Neki krugovi u vojsci smatraju da je starosno ograničenje pogrešno, jer „ugovorci“ mogu biti i često jesu od velike koristi i teško ih je zameniti.
Vojska je definisana kao apolitična: svoje političke preferencije vojna lica izražavaju na izborima i nikako drugačije; svako isticanje partijskih obeležja i partijska propaganda zabranjeni su. Zato, međutim, ovi zakonski predlozi dopuštaju sindikalno organizovanje, mada ne i štrajk. Verski poslovi biće regulisani posebnim aktima. Paravojno organizovanje zabranjeno je dosta obuhvatnom odredbom, što je za svaku pohvalu. Takođe je definisan pojam dobrovoljca i njegov status.
Predviđaju se veoma detaljno razrađeni mehanizmi kontrole vojske, unutrašnji i spoljni, a obećava se i „transparentnost“ na planu budžeta, potrošnje i ostalih stvari za koje se smatra da javnost ima pravo da ih zna. Za ono ostalo predviđen je i sistem klasifikacije poverljivosti podataka iz oblasti odbrane i vojske.
Izvestan i ne mali problem javlja se u odredbama Predloga zakona o odbrani koje se tiču vanrednog stanja. Problem je dvojak: ustavnopravni i praktični. Naime, u zakonskom predlogu smatra se kao svršena stvar da ratno i vanredno stanje proglašava Narodna skupština na predlog Vlade i predsednika. Ustav to ne kaže tako; Ustav samo kaže da vanredno stanje proglašava Narodna skupština, kao što je to proletos onako lepo istakao Toma Nikolić kad su ga izabrali za predsednika Skupštine. U ovim zakonskim predlozima se, međutim, ratno i vanredno stanje stalno mešaju i idu zajedno i gde treba i gde ne treba i to je druga strana problema. Ratno stanje i vanredno stanje nisu isto, niti je upotreba vojske ista u oba slučaja. Ostavimo ratno stanje po strani, jer je nesporno po definiciji. Vanredno stanje, međutim, uvodi se iz čitavog niza raznih razloga: od unutrašnjih nemira i ugrožavanja ustavnog poretka, pa do elementarnih nepogoda. Upotreba vojske sigurno nije ista u svim tim zamislivim slučajevima, a u nekima je čak veoma delikatna, ako ne i sporna, o čemu se u zakonskim predlozima ne vodi računa.
Ovi predlozi izazvaće žestoku skupštinsku debatu sa predvidivim argumentima i primedbama, opstrukcijama i ostalim cirkusom, ali da sačekamo dok debata počne.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.