Kao što u Srbiji govore o postojanju "dve Srbije", tako se i za Nemačku može reći da postoje "dve Nemačke". Jedna je sigurno manja, ali je prisutna
ŽILAVI: Skup neonacista u istočnonemačkom gradu Halbeu
Kada su Obrijane glave u malom gradu Hojersverdu, u istočnom delu Nemačke, nekoliko godina posle pada Berlinskog zida zapalile prihvatilište puno azilanata, koji su zapaljeni iskakali iz zgrade, sugrađani su aplauzom pozdravljali čin novog fašizma. Čin se dogodio u siromašnoj Gornjoj Saksoniji, tamo gde žive Lužički Srbi, gde je nezaposlenost velika, a beznađe ogromno.
Lako je bilo reći „to nismo mi, to su oni“.
Pa ipak, „stara“ Nemačka, ali i progresivni „istok“ Nemačke bio je zgranut.
Usledile su rasprave u medijima, političari su osuđivali ovaj postupak, pisane su peticije, tražena rešenja. Samo godinu dana kasnije ponovo je došlo do napada na strance, ovog puta u Rostoku na Baltičkom moru, opet je to bio istok, a sledio je Meln – gradić u blizini Diseldorfa, u srcu zapadne pokrajine Severne Vestfalije. U novembru 1992. u Berlinu, Vupertalu i Melnu od „desnih snaga“, kako u Nemačkoj zovu neonaciste, ubijeno je petoro stranaca a 11 je bilo povređeno.
Sada to nisu bili samo „oni“, i na zapadu Nemačke je zloduh krenuo svojim putem. Nemačka se podelila: na jednoj strani manjina kukastih krstova, na drugoj strani većina koja diže glas. Političari svih partija su se ujedinili i osudili ubistva stranaca, firma Opel je dala 100.000 evra za pronalaženje ubica.
Jedne večeri, u novembru te iste godine, u svim nemačkim gradovima stotine hiljada građana su u beskonačnom lancu, mirno stojeći sa svećama u rukama demonstrirali protiv neonacizma. Samo u Berlinu je 350.000 ljudi u moru sveća provelo celu noć na berlinskim ulicama, pokazujući svoj stav u borbi protiv netrpeljivosti prema strancima. „Lichterketten“ (lanci svetla) postali su pojam za demonstracije protiv fašizma i neonacizma.
Posle uopštene zgranutosti, Nemci su shvatili da moraju nešto i da urade: kako u Hojersverdu tako i u drugim mestima sa visokom nezaposlenošću otvorena su nova radna mesta, osnovani takozvani omladinski domovi sa širokim spektrom ponude za mlade, otvorene diskoteke pod nadzorom socijalnih radnika, a političari su priznali: „Propustili smo da se dovoljno brinemo o njima, ali nikad nije kasno.“ Izdvojene su pare iz budžeta, sve nemačke partije sa demokratskim podznakom ustale su protiv neonacizma.
Činjenica je da Nacionaldemokratska partija Nemačke postoji, ali se sa nekih 5000 članova nalazi na margini političkih odluka. Na federalnim izborima nikada nije prešla pet odsto i nikad nije ušla u Bundestag. Na siromašnom istoku Nemačke ušla je u pokrajinske parlamente i to uz pomoć ekstremno desne partije DVU. Ipak, ova partija ne voli da se dovodi u vezu sa ispadima grupacija neonacista.
Diskusije o neonacizmu ne prestaju ni danas, kao ni povremeni napadi na ljude druge boje kože. Uoči svetskog prvenstva u fudbalu prošle godine, posle napada na crnoputog Etiopljanina, strana štampa je postavila pitanje da li Crnac sme da se pojavi na istoku Nemačke.
Ne samo to: nemački političari se ne libe da izađu na mitinge protiv fašizma i neonacizma. Nemački političari, bez obzira na to da li pripadaju „crvenima“ (socijaldemokrate), „crnima“ (demohrišćani) ili „zelenima“, u javnosti, u štampi i na televiziji jasno govore šta misle. Ipak, ni u snu nikome nije palo na pamet da vodi razgovor sa predstavnicima neonacista na televiziiji.
Nemačka politika je bezuslovno protiv neonacizma, bez obzira na to da li su to nedela na siromašnom istoku ili na bogatom zapadu Nemačke. Svaka pojava nacizma, ma koliko mala – shvata se ozbiljno.
Što je još važnije: nemački narod, ako ovakva reč u ovom kontekstu može da se upotrebi, jeste protiv bilo kog oblika neonacizma, koji se ovde najviše izražava u netrpeljivosti prema strancima.
Zato, posmatrajući događanja u Srbiji iz nemačke vizure, iz vizure dopisnika nemačkih medija, potpisniku ovih redova je nepojmljivo događanje kako u Novom Sadu tako i u parlamentu Srbije.
Nepojmljivo utoliko što su naznake jasne: neonacista je neonacista je neonacista, da parafraziram jednu poznatu rečenicu. Bez obzira na to da li ima naznake srpstva ili bilo čega drugoga.
I tu je zaista prozvana politika da uradi sve što je moguće: da kazni krivce, da nađe novac za edukaciju needukovanih, da shvati ozbiljno šta ti ljudi rade. Ili da možda upamti reči čuvene Brehtove pesme Zavetpotomstvu (AndieNachgeborenen), koja završava rečima: „Vi, rođeni posle nas, setite se nas, onda, kad jednoga dana čovek čoveku treba da bude pomoć.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
HDZ je pobedio na izborima koji su uparađeni kao dvoboj premijera Andreja Plenkovića i predsednika Zorana Milanovića. No, važnije od uvreda koje ta dvojica razmenjuju godinama sada je da li će u Vladu ući filoustaški Domovinski pokret i kako uopšte navući većinu
Američki predsednik Džo Bajden snažno se još jednom založio za odobravanje nove vojne pomoći Ukrajini i Izraelu i humanitarne pomoći Palestincima u Gazi nakon što je predsednik Predstavničkog doma Majk Džonson konačno zakazao glasanje o paketima finansiranja za subotu uveče
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) premijera Andreja Plenkovića osvojila je najveći broj poslaničkih mandata na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Samostalno, ipak, ne može da formira vladu. Slede koalicioni pregovori
Šest meseci od sedmooktobarskog terorističkog napada Hamasa na Izrael i pogroma nad nedužnim civilima, te izraeskog rata “do istrebljenja” Hamasa koji će odmah potom uslediti u Gazi, ali i sve žešćih sukoba na Zapadnoj obali i sve učestalijih okršaja na izraelsko-libanskoj granici, stradanjima se ne nazire kraj. Naprotiv. Od prošlog vikenda je, na naizgled samo posredan način, u ratni vihor “zvanično” uvučen i Iran, kojim povodom je čitav svet zadržao dah našavši se najednom na rubu sasvim novog, potencijalno daleko šireg sukoba nezamislivih posledica
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Izrael se, za sada, uzdržao od nesrazmerno ubitačnog odgovora, što je takođe presedan. Razlog tome je što su Izraelci uz pomoć Amerikanaca, Britanaca i Francuza neutralisali 99 odsto jata iranskih dronova, krstarećih i balističkih raketa pre nego što su pogodile ciljeve
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.