Đoković, Jankovićeva i Ivanovićeva skupili su dva četvrtfinala, pet polufinala i jedno finale na grend slem turnirima. Ove godine na prva tri grend slem turnira dostignuta su četiri polufinala i jedno finale. Nije rđavo. Nedostaje još samo pobeda
Počeo je četrvti i poslednji grend slem turnir ove godine – US Open. Verovatno nikada nijedan teniski turnir nije dočekan sa tolikom pažnjom u Srbiji. Naš najbolji teniser Novak Đoković i naše dve najbolje teniserke Jelena Janković i Ana Ivanović učinili su svojim odličnim rezultatima da tenis postane jedan od najgledanijih sportova u našoj zemlji (doduše za sada samo na televiziji). Očekivanja publike su velika, ogromna. S razlogom. Ovo troje naših igrača je već postiglo sve što se može postići u tenisu osim tog konačnog i najvažnijeg šampionskog trijumfa koji obezbeđuje mesto nezaborava u svetskoj istoriji tenisa – osvajanje titule na grend slem turniru. Tokom cele godine nekako je izgledalo da bi srpski teniski uspesi kulminaciju mogli dostići baš na ovom turniru. I evo ga sada US Open 2007. Nade i želje naših igrača su takođe velike. Svako od njih troje ima cilj da bude najbolji i to ne samo na ovom turniru. A na US Openu će biti teško. Žreb nije lak, uostalom na ovakvim turnirima nikad nije lak. Ovaj turnir je čuven po relativno malom broju velikih iznenađenja. Našim igračima ipak trebaju, doduše ne baš velika, ali, ipak, iznenađenja. Objektivno, naši spadaju u drugi red favorita odmah iza najboljih. Poželimo im sreću.
Od naših, najveće šanse se daju Novaku Đokoviću. I to ne samo zato što je trećeplasirani na ATP listi i treći nosilac na US Openu već pre svega zbog toga što je ove godine na sličnoj tvrdoj podlozi na američkom kontinentu već pobeđivao protiv glavnih favorita i konkurenata za pobedu na ovom turniru. Od ukupno šest ostvarenih pobeda na ATP turnirima u karijeri Đoković je ove godine ostvario četiri, a od te četiri ovogodišnje titule dve su bile na turnirima Masters serije što ima posebnu težinu. Prva proletos u Majamiju, gde je na putu do finala prvi put pobedio i Rafaela Nadala. Druga ranije ovog meseca u Montrealu, gde je nanizao pobede protiv Endija Rodika, Nadala i što je najvažnije u finalu protiv Rodžera Federera jer je to njegova prva pobeda u duelu sa reketom broj jedan. Pobedu protiv prva tri igrača na listi na istom turniru nije ostvario niko još od Borisa Bekera onomad.
Sreća se malo poigrala sa Đokovićem na ovom turniru. Žrebom je bilo određeno da u prvom kolu igra izuzetno težak meč sa Hrvatom Mariom Ančićem koji nije nosilac samo zbog toga što su ga proganjale povrede tokom cele sezone. A onda se Ančić opet povredio pa je Novak za prvog protivnika dobio „lucky loosera“ (srećni gubitnik) iz kvalifikacija. Tako da ne bi trebalo da mu bude mnogo teško do četvrtog kola gde ga verovatno očekuje bivši broj jedan Lejton Hjuit (šampion US Opena 2001), koji se ove godine vraća u dobru formu. Đoković je protiv Hjuita igrao samo dva puta u karijeri: prošle godine baš na ovom turniru je izgubio, a ove godine u Vimbldonu je pobedio.
Ako prođe Hjuita, u četvrtfinalu bi moglo čak biti i malo lakše (vidi okvir „Očekivani protivnici“), a onda eventualno Nadal i Federer u polufinalu i finalu. Naš igrač protiv Nadala ima ukupno negativan skor (2:5), ali je taj skor na tvrdoj podlozi 2:1 za Đokovića (sve igrano ove godine i to na Mastersima) uz dve pobede zaredom. Protiv Federera, Novak u ukupnom skoru gubi (1:4, a na tvrdoj podlozi 1:3), ali je dobio poslednji meč i to nedavno u finalu Mastersa u Montrealu. Taj meč, kao i celokupan Đokovićev nastup u Montrealu, izazvao je selektora američke Dejvis kup reprezentacije i bivšeg igrača Patrika Raftera (brata poznatijeg Džona) da ga proglasi za igrača sa najvećim šansama da na US Openu pobedi poslednjih godina neprikosnovenog Federera. Uz malo sreće…
TEREN I TROFEJ: Srbi u Americi
Od naših devojaka kladionice (vidi okvir „Favoriti na kladionici“) za nijansu veće šanse za pobedu na turniru daju Ani Ivanović u odnosu na Jelenu Janković, iako je nešto lošije rangirana na WTA listi, verovatno zbog (pored finala u Rolan Garosu i polufinala na Vimbldonu!) boljeg skora u međusobnim duelima, 4:1 za Anu, jer ih žreb navodi jednu protiv druge u četvrtfinalu. Međutim, Ana će verovatno, ako ne bude velikih iznenađenja, imati izuzetno težak zadatak u četvrtom kolu protiv bivše dvostruke šampionke US Opena Venus Vilijams koju nikad nije pobedila i od koje je izgubila u polufinalu Vimbldona ove godine i dva puta na tvrdoj podlozi. S druge strane, Jelena Janković ima lakši put do četvrtfinala (najteža prepreka bi joj na tom putu mogla biti Dementijeva) i malo je verovatno da dotle neće stići. U četvrtfinalu će je verovatno sačekati ili naša Ana ili Venus Vilijams. Za razliku od Ane, Jelena Janković ima pozitivan skor (3:2) u duelima sa Venus Vilijams, doduše jedini meč na tvrdoj podlozi je izgubila ali davne 2005. godine.
U polufinalu bi se dakle eventualno mogla naći samo jedna naša predstavnica. Ni to nije najgore. Ne valja to što bi se tu verovatno sastala sa prvim favoritom Žistin Enan (pobednica US Opena 2003. i finalista 2006, šampionka Rolan Garosa 2007…) koju nijedna naša igračica nikad nije pobedila: Jelena je izgubila sedam mečeva u nizu mada je bar dva puta imala šansu za pobedu, a Ana je protiv Enan izgubila dva meča, ovaj drugi u finalu Rolan Garosa ove godine. Malo lakša alternativa Enanovoj mogla bi biti Serena Vilijams (šampionka US Opena 1999. i 2002. godine) s kojom Jankovićeva ima nerešen skor (2:2, sve na tvrdoj podlozi, poslednji put je pobedila Serena Vilijams na grend slemu u Australiji početkom godine), dok je Ana Ivanović sa Serenom igrala samo jednom i izgubila i to baš na US Openu prošle godine.
Ako bi ona od naših igračica koja se domogne polufinala uspela da prođe i ovaj naizgled nepreskočiv stepenik u finalu bi je najverovatnije dočekala prošlogodišnja šampionka US Opena Marija Šarapova (alternativno neka druga od ruskih igračica ili Čehinja Vajdisova, što bi trebalo objektivno da bude lakše). Tu se vraćamo na kladionice jer u susretima sa Šarapovom, Ana Ivanović ima pozitivan skor 2:1 (ove godine 2:0), dok Jelena Janković u karijeri protiv Šarapove gubi sa 1:3 (ali je dobila poslenji meč na travi ove godine dok su dva poraza na tvrdoj podlozi bila još 2004. a onaj na travi 2005). Nekako se čini da bi naše devojke imale bolje šanse u finalu nego u polufinalu i ako neka od njih preživi polufinale nema razloga da ne osvoji US Open.
Ako se pokaže da još nije došlo vreme da neko od naših troje musketara ostvari pobedu baš na ovom grend slem turniru nije nikakva tragedija – sledeće godine ide sve izpočetka a ovo troje će svakako i u narednim godinama biti u samom vrhu svetskog tenisa i konkurisaće za šampionske titule na svim turnirima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!